Nakon europske pa svjetske bronce, 18-godišnja Ivana Duvančić osvojila je i svoju prvu zlatnu medalju na velikim svjetskim natjecanjima u seniorskoj konkurenciji. Zbilo se to na Europskim igrama u Poljskoj.
- Osjećaj osvajanja seniorskog zlata i slušanja hrvatske himne je predivan. Dokazala sam sebi da to mogu. No, mi uvijek težimo da budemo najbolji pa još uvijek ima puno toga što bih trebala popraviti. Nikad ovo što je sad nije dovoljno i na svakom natjecanju se nauči nešto novo.
U polufinalnoj i finalnoj borbi Ivana je pobjeđivala tijesno što je slika njene mentalne snage.
- Čim sam se ustala na dan u kojem sam nastupala osjećala sam da bi to moglo biti to. Mi u borbi uvijek radimo pogreške, i nakon ovog natjecanja ćemo na tome raditi, no osjećala sam se mentalno spremnom.
A očito je i našla formulu za Španjolku Parrado koju je u finalu pobijedila u dvije runde na vrlo mali broj bodova, ali bez da je suparnici dopustila iti jedan bod (1:0, 3:0).
- Pobijedila sam ju već i to na Svjetskom prvenstvu a ona je mene u polufinalu prošlogodišnjeg Prvenstva Europe. U našim borbama uvijek je tijesno i s obzirom da ona nije puno starija od mene to bi u godinama koje slijede moglo biti intenzivno rivalstvo.
Na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu Ivana i Perez Parrado se nisu sučelile jer Ivane, zbog ozljede šake, nije bilo.
- Teško mi je pao neodlazak na Svjetsko prvenstvo no postavila sam se tako da je tako valjda trebalo biti. Nisam htjela da me ometaju te misli jer sam znala da ću se oporaviti do Europskih igara.
No, zato je svjetsku broncu u Bakuu osvojila njena sestra blizanka Bruna (49 kg).
- Sada smo se izjednačile. Obje imamo po broncu sa svjetskog i europskog prvenstva.
Te europske bronce Duvančićke su osvojile na istom Prvenstvu Europe. Je li sljedeći cilj osvojiti medalju na istom Svjetskom prvenstvu.
- Naravno, da nam to bude obiteljski gušt. Nadam se da ćemo biti u stanju jurišati obje i na zlato. Doći će i to vrijeme, vjerujem.
Jedna drugoj, Ivana i Bruna, najveća su podrška ali ne i u navijačkom smislu s tribina.
- Niti ja mogu gledati Brunine mečeve niti ona moje. Obično izađemo izvan dvorane ili smo negdje u dvorani ali ne gledamo. Jako smo povezane i meni je teže kada se ona bori nego kada se ja borim. Zapravo, kad znam da se ona bori srce mi hoće iskočiti.
Isti takav slučaj bio je i s legendarnim blizankama Zaninović s kojima su usporedbe neizbježne. Ana je bila u tri svjetska finala i jednom svjetska prvakinja a Lucija je triput bila europska prvakinja.
- To što nas uspoređuju za nas je čast. Težimo tome da napravimo što i one, bar tu negdje, a bude li moguće i bolje.
Blizanke Duvančić proizvod su splitskog Marjana, najveće europske tvornice tekvondaških medaljaša.
- Marjan je naša druga obitelj, drugi dom. U klubu smo već 11-12 godina i uz našu obitelj i treneri su nas oblikovali kao ljude. Prije svega su nas naučili disciplini, radu i redu, ali i da, bez obzira na to što je riječ o pojedinačnom sportu, budemo usredotočeni i na uspjeh klupskih i reprezentativnih kolega.
Ivana i Bruna upravo su izašle iz srednjoškolskih klupa.
- Bruna je završila opću gimnaziju a ja zdravstvenu školu za dentalnog asistenta. Obje smo zbog natjecanja i priprema propustile ovaj proljetni rok za maturu. Po povratku s Europskih igara ja ću ići na matematiku a na jesen na hrvatski i engleski. Eto i ovdje na Europskim igrama sam učila matematiku, u slobodno vrijeme.
Za dobre srednjoškolke studij je logičan izbor ali do konkretnog izbora još nije došlo.
- To ćemo još vidjeti. Za fakultete se još nismo odlučile, gledamo da izaberemo nešto što nas baš zanima a ne samo zato da bismo nešto studirale. Dakako, bit će to nešto što nije zahtjevno u smislu prisutnosti na vježbama kao što je to slučaj, recimo, sa stomatologijom. Upisat ćemo nešto što će nam omogućiti nastavak bavljenja sportom na najvišoj razini - kazala je zlatna Ivana.
