Konferencija FAIR GAME u Zagrebu otvorila važno pitanje: Žene osvajaju medalje, ali još ne odlučuju ravnopravno o sportu. Od upravljačkih tijela bez ijedne žene i natjecanja na kojima su nagrade za sportašice upola niže, do prava djevojčica na jednake uvjete i zaštite ženske natjecateljske kategorije – konferencija FAIR GAME otvorila je pitanja koja odgovore ne mogu čekati dovijeka. Sport se voli predstavljati kao meritokracija: ista pravila, ista startna crta i pobjeda najboljih. No mnoge djevojčice i žene na teren i u sportski sustav još uvijek ne ulaze s iste pozicije. Nemaju jednak pristup infrastrukturi, financijskim i stručnim resursima, medijskoj vidljivosti niti mjestima na kojima se odlučuje o budućnosti sporta. Zato ravnopravnost više nije pitanje dobre volje, nego vjerodostojnosti sustava koji od sportašica traži vrhunske rezultate, a često im ne osigurava jednake uvjete.
Konferencija FAIR GAME – „Jednake prilike u sportu – od načela do stvarnosti“, održana u zagrebačkom hotelu Westin, okupila je istaknute predstavnike hrvatskog sporta, institucija, akademske zajednice i medija. Konferenciju je u okviru projekta FAIR GAME organizirao Sportski savez Grada Zagreba, s ciljem da rasprava o položaju žena u sportu potakne donošenje konkretnih i provedivih preporuka. A ona glasi: ravnopravnost žena u sportu ne može završiti na zakonima, pravilnicima i deklaracijama. Ona mora biti vidljiva i provediva na terenu, u svlačionicama i sportskim dvoranama, u financiranju i nagradama, u medijima, ali i za stolovima za kojima se donose najvažnije odluke hrvatskog sporta.
Otvarajući konferenciju, dopredsjednik Upravnog odbora Sportskog saveza Grada Zagreba Vedran Šupuković istaknuo je širu društvenu odgovornost sporta.
– Sport debelo nadilazi pitanje nacije i iznimno je važan u društvenoj sferi. Jednako je važno sudjelovanje u sportu od najranije dobi, ali i da svi imaju iste prilike, poručio je Šupuković.
Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog plivačkog saveza, prvi dopredsjednik European Aquaticsa te član Ureda World Aquaticsa, Josip Varvodić istaknuo je važnost razumijevanja zaštite ženskog spola.
– Danas je više nego ikad važno razumjeti da moramo zaštititi ženski spol i u sportu, gdje se na različite načine može ugroziti status sportašica. U Svjetskoj federaciji vodenih sportova odredili smo kriterije za žensku natjecateljsku kategoriju.
Govoreći o kriterijima koje primjenjuje World Aquatics, osvrnuo se na utjecaj puberteta na tjelesni razvoj sportaša.
– U Tannerovu stadiju 2, otprilike oko 12. godine života, raste razina testosterona i dolazi do tjelesnih promjena koje se poslije ne mogu u potpunosti vratiti na početne postavke. Tada se jasno diferenciraju muško i žensko tijelo i nakon toga se te kategorije ne bi trebale miješati. Moramo educirati trenere i sve druge u sportu kako bi razumjeli na koje se načine žensko tijelo prilagođava sportskim izazovima. Postoje menstrualni ciklusi, trudnoća, majčinstvo i brojne druge okolnosti koje treba poznavati kako bi se sportašice pravilno pripremale i štitile, rekao je Varvodić.
Kao važan dio promjena izdvojio je veću zastupljenost žena na rukovodećim položajima, ali i međunarodne mehanizme nadzora sportskog sustava.
– Moramo težiti izvrsnosti, ali istodobno svima pružiti jednake prilike, bez obzira na spol, zaključio je Varvodić.
Zakon propisuje ravnopravnost, ali je praksa često ne ostvaruje
Prvi panel, „Jednake prilike u sportu – odgovornost sustava“, bio je posvećen razlici između ravnopravnosti zajamčene propisima i nejednakosti koja se pojavljuje u svakodnevnom životu. Sudjelovale su prof. dr. sc. Snježana Vasiljević, redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Tatjana Trošt, prodekanica za znanost i projekte Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske, te Suzana Šop, glavna tajnica Sportskog saveza Grada Zagreba i dopredsjednica Hrvatskog olimpijskog odbora.
Prof. dr. sc. Snježana Vasiljević upozorila je da se formalna ravnopravnost ne smije poistovjećivati sa stvarnom jednakošću.
– To je vrući krumpir o kojem pravna literatura desetljećima raspravlja. Formalna ravnopravnost zajamčena je Ustavom, Zakonom o ravnopravnosti spolova i drugim propisima. Hrvatska u tom području ima progresivan zakonodavni okvir, ali problem nastaje u stvarnom životu.
Objasnila je da diskriminacija nije uvijek izravna ni lako prepoznatljiva. Naizgled neutralne norme, kriteriji i prakse mogu proizvesti nejednake učinke, pri čemu su žene često najviše pogođene.
– Stvarna ravnopravnost neće nastati samo donošenjem zakona. Potrebni su interni i provedbeni propisi, posebne mjere, akcijski planovi i politike koje će jasno odrediti cilj i način njegova ostvarivanja. Ako od najranije dobi ne izgradimo razumijevanje jednakih mogućnosti za djevojčice i dječake, kasnije ćemo vrlo teško ostvariti stvarnu ravnopravnost žena i muškaraca. Sportski savezi, Hrvatski olimpijski odbor i država zato moraju dogovoriti i provoditi posebne, odnosno afirmativne mjere – zaključila je Vasiljević.
Nagrade su sportašicama ponegdje upola niže
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić naglasila je da ravnopravnost podrazumijeva jednaku prisutnost žena i muškaraca, jednake mogućnosti, jednake šanse te jednako vrednovanje rezultata njihova rada. Iako Hrvatska već 23 godine ima Zakon o ravnopravnosti spolova, praksa pokazuje da zakonske odredbe nisu dosljedno prenesene u pravilnike sportskih saveza i klubova.
– U 70 do 80 posto slučajeva našoj se instituciji obraćaju žene. Javljaju nam se i roditelji, očevi i majke djevojčica, zbog teškoća koje njihove kćeri imaju pri uključivanju i sudjelovanju u sportu – rekla je Ljubičić.
Posebno je upozorila na upravljačke strukture u kojima nerijetko sjede isključivo muškarci, a organizacije u tome ne prepoznaju problem. Nejednakosti su vidljive i u pristupu sportskoj infrastrukturi, uvjetima treniranja te novčanim nagradama i bonusima.
– U pojedinim su natjecanjima nagrade za žene upola niže od nagrada u muškoj konkurenciji. To je problem koji već deset godina ne uspijevamo dovoljno osvijestiti na lokalnoj razini.
Među ozbiljnim preprekama izdvojila je i seksualno uznemiravanje u sportskom okruženju, koje bi sportašicama trebalo pružati sigurnost, podršku i zdravo natjecanje. Dodala je i da je prosječan udio žena u upravljačkim strukturama nacionalnih saveza u deset promatranih olimpijskih sportova na razini Europske unije iznosi oko 22 posto, dok je u Hrvatskoj manji od 12 posto.
– Gotovo smo na začelju ljestvice država članica Europske unije, upozorila je Ljubičić.
Glavna tajnica Sportskog saveza Grada Zagreba i dopredsjednica Hrvatskog olimpijskog odbora Suzana Šop iznijela je podatke koji jasno pokazuju koliko zastupljenost žena pada što se više približavamo pozicijama moći.
– Ne možemo reći da žena u sportu nema. Žena u sportu ima, ali nisu zastupljene ondje gdje bi trebale biti. A to je u upravljačkim strukturama, rekla je Šop.
Upravni odbor Sportskog saveza Grada Zagreba ima 15 članova i svi su muškarci, dok su u tročlanom Nadzornom odboru također isključivo muškarci. Među 72 gradska sportska saveza, koji okupljaju više od 400 klubova, samo osam ima predsjednicu, a u njih 17 žena obnaša neku od tajničkih funkcija.
– To pokazuje da prije svega moramo mijenjati normativni okvir. Tom ću se temom zajedno s kolegicama uskoro detaljno baviti, najavila je Šop i upozorila na postojeće mreže unutar sportskog sustava koje ženama često ne pružaju priliku da pokažu sposobnosti i napreduju prema odgovornim pozicijama. Prva sam žena na dužnosti glavne tajnice Sportskog saveza Grada Zagreba i moram reći da nije lako. Borimo se i ne odustajemo. U radu imam potporu muških kolega, dok dio otpora s kojim se susrećem dolazi i od žena.
Time je otvorila važnu, ali često zanemarenu temu: ravnopravnost nije sukob žena i muškaraca, nego zajednička odgovornost svih koji imaju mogućnost otvoriti ili zatvoriti vrata sportskog sustava.
– Muškarci i žene jedni drugima trebaju biti poticaj. Moramo otvarati vrata kako bi se ljudi mogli dokazati na odgovornim mjestima, naglasila je Šop.
Govoreći o novim dužnostima dopredsjednice Hrvatskog olimpijskog odbora i predsjednice Odbora lokalnih sportskih zajednica HOO-a, Šop je istaknula da ih ne doživljava samo kao osobno priznanje.
– To je za mene velika čast, ali još veća odgovornost. Obnašanje svih tih dužnosti nije jednostavno jer svi od vas nešto očekuju i traže. Svoje sam pozicije uvijek obnašala odlučno, a velik dio poticaja i motivacije tijekom karijere dobila sam upravo od muških kolega. Ženama nije dovoljno samo ponuditi odgovornost. Potrebno ih je ohrabriti da je prihvate, osobito kada ulaze u sredine u kojima su izrazita manjina.
Kao jedan od ključnih problema izdvojila je i nejednak pristup sportskim resursima. Prema njezinim riječima, kada je preuzela dužnost glavne tajnice SSGZ-a, pojedini ženski klubovi nisu raspolagali ni desetinom proračunskih sredstava dostupnih usporedivim klubovima s muškim selekcijama. Uz podršku Grada Zagreba sredstva za sport u međuvremenu su znatno povećana, no Šop je upozorila da je riječ o napretku na razini jednoga grada, a ne rješenju za cijeli hrvatski sport. Jednako važnim smatra i pitanje što se događa sa sportašicama nakon završetka natjecateljske karijere: imaju li priliku postati trenerice, stručnjakinje i dužnosnice ili njihov odlazak s terena najčešće znači i izlazak iz sustava. Ravnopravnost ne smije biti samo propisana dokumentima. Ona mora zaživjeti u praksi, zaključila je Šop.
Drugi panel, „Žene u sportu – jednake prilike ili još uvijek nejednaka igra?“, raspravu je iz pravnog i institucionalnog okvira preselio u svakodnevnu sportsku praksu. Sudjelovali su Mia Šimunić, trenerica i izbornica hrvatske ženske vaterpolske reprezentacije, Snježana Pejčić, hrvatska streljačica i olimpijka te voditeljica Karijernog centra za sportaše HOO-a, Morana Paliković Gruden, predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova u sportu HOO-a, akademik Ratko Cvetnić, redoviti član HAZU-a, književnik, sportski publicist i dugogodišnji sportski djelatnik, Božidar Miletić, koordinator za ženski nogomet Hrvatskog nogometnog saveza, te Damir Mrvec, dugogodišnji sportski novinar Večernjeg lista i dobitnik Nagrade „Milka Babović“ Hrvatskog zbora sportskih novinara za osobit doprinos popularizaciji ženskog sporta.
Rasprava je obuhvatila položaj sportašica i trenerica, razvoj ženskog nogometa i vaterpola, prijelaz iz natjecateljske karijere u druge sportske profesije, zastupljenost žena u odlučivanju te odgovornost medija za vidljivost ženskog sporta. No uspjeh konferencije neće se mjeriti snagom izgovorenih poruka, nego promjenama koje će nakon nje uslijediti: pravilnicima koji neće proizvoditi nejednakost, proračunima koji neće kažnjavati ženski sport, sigurnim okruženjem za djevojčice i sportašice te upravljačkim tijelima u kojima žene neće biti iznimka. Dok djevojčice imaju lošije uvjete, sportašice niže nagrade, a žene manje od 12 posto mjesta u dijelu struktura u kojima se odlučuje, pravila igre nisu jednaka. Sport koji od žena traži isti rezultat, a ne daje im istu priliku, nije pravedan sport – ma koliko se često pozivao na fair play.
Otvori KEKS Pay
