Njegova priča po mnogočemu je jedinstvena. Put svoje nogometne afirmacije Marko Divković (21) tražio je posebnom rutom. Ovaj mladi hrvatski reprezentativac trenutačno igra u slovačkoj ligi i jedan je od najboljih igrača Dunajske Strede.
Ove sezone postigao je devet pogodaka u slovačkom prvenstvu i dva u Europskoj ligi. Divković će biti jedan od aduta Igora Bišćana i naše mlade vrste koju ovaj tjedan očekuju nastupi na Europskom prvenstvu. O Divkoviću šira nogometna javnost jako malo zna, a s našim nogometašem prošli smo ključne etape njegove dosadašnje karijere. Sve je počelo u Poletu, klubu koji se nalazi u malenom selu pored Vinkovaca.
– Nogomet sam počeo igrati sa šest godina. Otac Antun bio mi je prvi trener. Iskreno, ne sjećam se je li bio strog ili zahtjevan, već je dosta vremena prošlo. A tada nisam baš ni razumio nogomet. Iz Poleta sam otišao u NK Otok, imao sam devet godina i tamo sam igrao do 13. godine... – počeo je Divković.
– Nastupio sam na jednom Arsenalovu kampu gdje su me primijetili njihovi treneri i pozvali u jedan sličan takav kamp u Grčkoj. Tamo sam proveo četiri godine, igrali smo utakmice, trenirali, nastupali na turnirima. Paralelno sam pohađao i grčku školu. Prvu godinu bilo mi je jako teško jer sam morao učiti taj teški jezik. No vrlo brzo sam ga svladao i kasnije je sve bilo lakše. Najteže mi je bilo s 13 godina otići od obitelji za koju sam vezan. Živio sam u Solunu, lijep je to grad, svidjelo mi se. Nisam se baš zaljubio u njihovu hranu, više volim ovu našu.
Boravak u Arsenalovu grčkom kampu podrazumijevao je povremene odlaske u London.
– Tamo bismo nastavili u istom ritmu treninga, utakmica i turnira. Silno sam se želio nametnuti u toj konkurenciji. Tamo sam upoznao i neke dečke koji su kasnije došli i do prve Arsenalove momčadi, to su Joseph Willock, Reiss Nelson i Edward Nketiah. Često smo u kampu objedovali i s igračima prve momčadi. Sjećam se da Sancheza kojeg sam stalno gledao, pa Özila i ostalih. Znao sam koliko je Arsenal veliki klub i to mi je bio poseban motiv.
Nije vam lako pala odluka da sreću morate potražiti negdje drugdje?
– Malo mi je na početku bilo žao. No sada više nije jer sam došao u pravu sredinu i tu ću napredovati kao igrač. Išao sam na dosta proba, no odlučio sam se za Slovačku. Ovdje u Dunajskoj Stredi stalno daju priliku mladim igračima, a to je za mene najvažnije. Nadam se da ću rasti i jednog dana doći do njemačke ili španjolske lige.
Koja je vaša prirodna pozicija?
– Najbolje se snalazim na poziciji desnog krila.
Kažete da vas na nogomet nije motivirao neki idol iz djetinjstva. A postoji li neki europski igrač kojeg danas posebno volite gledati?
– Ako već nekog moram izdvojiti, onda je to Ivan Perišić.
Znači, slični ste po profilu?
– Nisam sličan, dosta mi još treba da budem na njegovoj razini, ali sviđa mi se njegov stil igre.
Što mislite o kvaliteti slovačke lige?
– Nije tehnički jaka liga, prije bih rekao da je naglasak na snazi. Dosta je teška za igranje.
A vama odgovara to ‘na snagu’?
– Nije baš da mi odgovara, ali dobro mi je ovdje. Samo o tome razmišljam.
U Slovačkoj je na rasporedu doigravanje, a vaša Dunajska Streda lovi naslov prvaka.
– Slovan nam bježi 11 bodova, teško ćemo ga stići. Najviše smo koncentrirani na kup. Tu je naša šansa.
S vama je u klubu Andrija Balić, bivši Hajdukov nogometaš.
– S njim se stalno družim, po cijele dane. Ne razdvajamo se i dobro si pašemo.
Možda bi vam igrački put bio lakši da ste se pokušali nametnuti kroz HNL.
– To nikada neću znati. Odabrao sam ovaj put i nije mi žao. Nadao sam se Arsenalu, tko to može odbiti.
Kažete da ne pratite previše našu ligu, no Dinamo protiv Tottenhama ste gledali.
– Svaka čast. Gledao sam cijelu utakmicu.
Ističete privrženost obitelji, ali i emocije vezane uz rano djetinjstvo.
– Nije mi bilo lako otići od kuće s 13 godina. Najviše su mi nedostajali prijatelji iz djetinjstva i to okruženje. S njima sam u stalnom kontaktu. Sada im stalno šaljem svoje dresove iz Slovačke. Roditelji su bili sretni što sam dobio priliku dokazivati se u Arsenalovoj školi. No naravno da ni njima nije bilo lako.
Zato ovaj poziv u reprezentaciju za vas ima posebnu emotivnu vrijednost?
– Kako ne. Pa to je san svakog djeteta koje počne igrati nogomet. Postoji li veće priznanje od poziva u nacionalnu vrstu?
Na Euru smo u skupini D s Portugalom, Švicarskom i Engleskom.
– Nisam posebno proučavao protivnike. Znam da su to sve dobre momčadi. No mi smo jaki i imamo talentiranu generaciju. Očekujem dosta od ovog turnira. Naravno, najvažnije je da prođemo skupinu. Igor Bišćan je odličan trener i odmah mi je bilo lakše, već nakon prvog razgovora s njim.
Možda se protiv Engleske susretnete s nekim od bivših suigrača iz Arsenalova kampa.
– Mislim da će biti tamo Edward Nketiah, no ne vjerujem da će me prepoznati – zaključio je Divković.
RASPORED UTAKMICA U SKUPINI D:
1. kolo:
Engleska - Švicarska (25. 3.) 15.00
Portugal - Hrvatska (25. 3.) 21.00
2. kolo:
Hrvatska - Švicarska (28. 3.) 18.00
Portugal - Engleska (28. 3.) 21.00
3. kolo:
Hrvatska - Engleska (31. 3.) 18.00
Švicarska - Portugal (31. 3.) 18.00
