Kada se Mario Kasun, nakon epizode u NBA ligi gdje je nosio dres Orlando Magica, vratio u Europu, očekivao je da će njegov angažman u katalonskom divu biti kruna karijere, no umjesto sportskog uspjeha, dočekala ga je prava noćna mora koja mu je zauvijek promijenila život. Gorostasni centar iz Vinkovaca stigao je u Barcelonu 2006. godine, fizički spreman i motiviran nakon ljeta provedenog s reprezentacijom, no trener Duško Ivanović imao je sasvim drugačiju percepciju njegove forme. Odmah po dolasku, Ivanović mu je rekao da je debeo i započeo s drakonskim metodama treninga koje su graničile s fizičkim zlostavljanjem. Kasun se prisjeća kako je morao trčati sat vremena u brdo prije svakog redovnog treninga, što je uzrokovalo drastičan gubitak kilograma u rekordnom roku. U samo sedam ili osam dana izgubio je čak 12 kilograma, pretvorivši se, prema vlastitim riječima, iz "životinje u štapić", dok mu je tijelo kopnjelo pod nehumanim naporima koji nisu imali nikakve veze s modernom košarkaškom pripremom.
Svakodnevica u Barceloni postala je borba za preživljavanje, a atmosfera u svlačionici bila je ispunjena strahom i neizvjesnošću. Ponedjeljak je bio dan kojeg su se svi igrači užasavali jer je to značilo obavezno vaganje i rigorozne kazne za svaki gram viška, a Kasun priznaje da bi se već u nedjelju počeo tresti od nervoze znajući što ga čeka. Treninzi su se sastojali od besmislenog trčanja oko čunjeva u trajanju od 30 minuta, što je igrače pripremalo za triatlon, a ne za košarkašku utakmicu. U takvom toksičnom okruženju, Mario je počeo ozbiljno razmišljati o prekidu karijere sa samo 26 godina. Često je, kaže, brojao kovanice u džepu razmišljajući ima li dovoljno novca da otvori kafić i postane konobar, samo da pobjegne od torture čovjeka za kojeg su mu mnogi govorili da je izvan terena divna osoba, ali da se na parketu pretvara u nekoga kome se "spuste rolete". Ivanovićeva fiksacija na disciplinu išla je toliko daleko da je tjerao Kasuna da igra ozlijeđen, prijeteći mu izbacivanjem s treninga i novčanim kaznama od 5.000 €, čak i kada je hrvatski košarkaš trpio nesnosne bolove zbog frakture kosti.
Kulminacija ove agonije dogodila se tijekom utakmice na Kanarskim otocima, kada je Kasunovo tijelo konačno popustilo pod pritiskom. Usred susreta protiv Gran Canarije, nakon jednog naizgled bezazlenog udarca u prsa, Kasun se srušio na parket, a mrak mu je pao na oči. Hitno je prebačen u bolnicu gdje je podvrgnut operaciji srca koja je trajala nevjerojatnih devet sati. Ono što tu priču čini još stravičnijom jest činjenica da je tijekom zahvata morao biti budan jer mu je tijelo bilo samo umrtvljeno, a ne uspavano. Iako bi svaki razuman liječnik i trener nakon takvog zahvata propisao dugotrajno mirovanje, Ivanovićeva nemilosrdnost nije imala granica. Oporavak je trebao trajati znatno duže, no trener ga je natjerao da se vrati u trenažni proces samo tjedan dana nakon operacije srca, što je Kasuna dovelo do ruba fizičkog i psihičkog sloma, uzrokujući mu depresiju i napadaje panike svaki put kada bi mu srce jače zalupalo.
Unatoč tome što je Barcelona te sezone imala momčad "snova" koja se, prema imenima, trebala prošetati kroz natjecanje kakvo je Euroliga, rezultati su izostali zbog loše atmosfere i taktičkih zamisli koje su se svodile isključivo na raspoloženje Juana Carlosa Navarra. Kasun ističe da su u ekipi bili vrhunski igrači poput Gianluce Basilea, Jake Lakoviča, Denisa Marconata i Frana Vazqueza, no kolektivna igra nije postojala jer je sve bilo podređeno jednoj zvijezdi i trenerovom egu. "Nismo mogli dobiti ni moju babu", slikovito je opisao nemoć te skupe momčadi Kasun, koji danas na to razdoblje gleda kao na najgoru odluku u svojoj karijeri. Iako Ivanovića može pozdraviti kao čovjeka, kao trenera ga pamti isključivo po torturi koja mu je zgadila košarku i gotovo ga koštala života, ostavivši trajne ožiljke na njegovom zdravlju i sjećanju na sport koji je nekada volio.
Otvori KEKS Pay
