Slovenija je od četvrtka navečer u košarkaškom transu. Goranu Dragiću, Luki Dončiću i društvu pošlo je za rukom što nikome prije nije pa naši sjeverni susjedi slave svoju prvu košarkašku medalju.
Umjesto prve hrvatske medalje nakon 22 godine čekanja, dogodila se prva slovenska kolajna nakon 26 godina sanjarenja.
– Po imenima, ovo je najslabija Slovenija nakon one iz 2015. jer imamo samo jednog NBA igrača i jednog igrača iz euroligaša, no zato imamo Kokoškova – kazao je Saša Dončić, otac slovenskog 18-godišnjaka Luke Dončića koji raskoši svog talenta košarkaški svijet ostavlja bez daha.
Amerikanca prozvali Tonček
I dok Dončić najavljuje karijeru kojoj je samo nebo granica, Goran Dragić je taj oko kojeg je Kokoškov sve gradio:
– Na bilo kojoj razini da igrate, vi morate graditi igru oko lidera. Goran je alfa, ima iskustvo, ali i talent koji ga čini jednim od najboljih razigravača na svijetu. Šteta što je najavio da mu je ovo posljednje veliko natjecanje, no nakon osvojene medalje lakše ćemo mu moći prići s molbom da se predomisli.
Već 10 godina Dragić predvodi Slovence i konačno mu se ostvario najveći sportski san.
– Mi smo možda imali i bolja imena u prošlosti, no u ovom timu svi igramo jedan za drugoga. Svi znaju što im je raditi i to je ključ uspjeha.
A to je i jedan od faktora koji hrvatska reprezentacija nije imala, baš kao što nije imala ni čovjeka koji bi poput Gorana Dragića prije presudne utakmice (polufinale sa Španjolcima) kazao suigračima:
“Ovo vam je najveća prilika u životu, takvu više nećemo nikad imati. Nitko ne smije odigrati ispod svojih mogućnosti. Sad ili nikad.”
Tako govori pravi vođa, a njegovo vodstvo prihvatili su i najveći talent europske košarke u posljednjih 20 godina Dončić, ali i naturalizirani Amerikanac Anthony Randolph za kojeg su se mnogi pribojavali da bi mogao igrati neke privatne utakmice. No dogodilo se baš suprotno:
– Kao klinac sanjario sam o tome da ću igrati za reprezentaciju SAD-a, no kako u životu ne ide uvijek sve po planu, prihvatio sam priliku da igram za drugu zemlju. A to je posve drugačiji osjećaj.
A “Tonček” (tako su Anthonyja prozvali Slovenci) bori se za svoju novu zastavu pa je za nju spreman i potući se:
– Nekad moja želja ode u pogrešnom smjeru, no ja sam spreman učiniti sve za pobjedu.
Randolph najbolje demantira sve one u Hrvatskoj koji tvrde da se stranac nikad ne bori kao domaći igrač. Slovenci tako nisu mislili, već su Realovim Amerikancem popunili najslabiju poziciju (krilni-centar). Štoviše, naši su susjedi hrabro angažirali i stranog trenera i platili ga 60 tisuća eura za tri mjeseca.
Kokoškov je prilično smiren strateg sa 16-godišnjim iskustvom asistiranja glavnim trenerima u NBA ligi, ali dobro poznaje i Fibinu košarku.
– Meni su moji NBA šefovi govorili neka preko ljeta vodim reprezentacije jer ću tako trenerski rasti i tako sam ja, dok se moji kolege odmaraju, svako ljeto radio i s Gruzijom otišao na tri Eurobasketa.
Ruše rekorde gledanosti
Ovaj srpski stručnjak s američkom putovnicom ima smirujući utjecaj na igrače, nije od velikih motivacijskih govora.
– Kako smo u svlačionici imali televiziju, lijepo se vidjelo kako su slovenski navijači razvili ogromnu zastavu preko cijele tribine. Nakon takve slike ja više nisam morao ništa reći.
A slovenskim navijačima treba priznati da su prilično vjerni svojoj “reprezentanci”. Sjećamo se da ih je u Beogradu 2005. bilo čak 7000. Bilo ih je nekoliko tisuća i u Istanbulu na SP-u 2010. pa ih se nekoliko tisuća očekuje i u nedjeljnom finalu.
– Agencija Kompas već je prodala sedam čartera, a 1000 ljudi još je na čekanju. Slovenci traže zračne linije za Istanbul svuda po Europi, navijačkih majica u prodaji više gotovo da i nema, u zemlji je velika euforija što se vidjelo i po velikoj televizijskoj gledanosti – prenio nam je kolega Slovenac Damjan Medica.
Sve imaju osim slovenaca!