Na svakom velikom natjecanju u socca malom nogometu pojavi se pokoje poznato ime iz velikog nogometa. Tako je za Grčku na Svjetskom prvenstvu na Kreti igrao Angelos Charisteas, strijelac pobjedonosnog pogotka u finalu Europskog prvenstva 2004. godine u Portugalu. Na tom EP-u Grčka je iznenađujuće osvojila prvo mjesto. U Omanu je za Francusku reprezentaciju igrao Djibril Cissé. Ima 43 godine, ali još izgleda kao mladić. Riječ je o bivšem nogometašu koji je za francusku reprezentaciju odigrao 41 utakmicu i postigao devet pogodaka. U bogatoj igračkoj karijeri igrao je među ostalim za Liverpool, Panathinaikos, Marseille, Lazio. Karijeru je završio u SAD-u, igrajući za Chicago.
– Trenerski me posao nije zanimao. Pokušao sam nešto u omladinskom pogonu Marseillea, ali nije to bilo za mene. Više me zanimala glazba pa sam postao DJ i upravo sam preko glazbe došao do socca malog nogometa. Naime organizatori SP-a na Kreti angažirali su me da puštam glazbu. Na tom prvenstvu igrala je i Francuska i zamolili su me da im pomognem na sljedećem SP-u. Kako sam ranije igrao mali nogomet i futsal, nije mi bilo strano oprobati se i u ovoj inačici malog nogometa. Nisu me trebali puno nagovarati. U Omanu sam odigrao samo dvije utakmice od pet. Nije to više za mene – istaknuo je Cissé.
Čime se danas bavite?
– Radim na jednoj televiziji, puštam glazbu kao DJ i privatni sam nogometni trener u Auxerreu. Treniram napadače Auxerrea, njihove prve momčadi. Ipak je nogomet moja prva ljubav, uvijek sam tu negdje. Volim i glazbu. Imam i vlastitu kolekciju odjeće i mirisa "Mr Lenoir".
Oprobali ste se u glumi?
– Da, bilo je zabavno. Glumio sam u filmu Taxi 4. Riječ je o serijalu francuskih komedija, čiji je scenarist i producent bio Luc Besson, koji se sastoji od pet filmova prije svega smještenih u Marseilleu. Da, glumio sam jednog od vozača. Bilo je predobro, preuzbudljivo. Osim u glumi, oprobao sam se i u plesu. Bio sam sudionik jedne sezone Plesa sa zvijezdama. Plesna partnerica bila mi je Silvija Notargiacomo, ali smo ispali odmah u prvom krugu. Bio sam sudionik i TV emisije Pjevanje pod maskama, moj pjevački kostim bio je kostur.
Imali ste doista bogatu igračku karijeru?
– Da, počeo sam u Auxerreu za koji sam odigrao najviše utakmica kada je riječ o klubu i postigao najveći broj pogodaka. Velika je čast bila kada me je zvao Liverpool. Te tri sezone bile su nezaboravne, pogotovo domaće utakmice na Anfieldu. Kada stadion zapjeva "You'll Never Walk Alone", to je nešto posebno.
VIDEO: Detalji strašne nesreće: Slavni nogometaš je 45 minuta bio zarobljen u autu, jedva ga izvukli
U Liverpoolu ste svih tih sezona dijelili svlačionicu s jako puno inozemnih nogometaša, sjećate li se Igora Bišćana?
– Kako ne, odličan igrač, dobar dečko. Dobro smo se razumjeli u igri, nismo se prečesto družili, ali je naš odnos bio jako, jako korektan.
Jeste li zadovoljni svojom igračkom karijerom?
– Uvijek se moglo bolje, ali da, mogu biti zadovoljan. Možda sam nakon Liverpoola mogao igrati u puno jačim ligama od Grčke, Katara ili Švicarske. Ali, skroman sam. Uvijek sam bio skroman, dolazim iz malog grada s juga Francuske i tamo sam naučio živjeti skromno.
Za reprezentaciju Francuske debitirali ste s 21 godinom.
– Kao mlad igrač otišao sam na Svjetsko prvenstvo u Južnu Koreju i Japan 2002. godine. U skupini sam triput ulazio s klupe, ali na kraju smo ispali. Trebao sam igrati četiri godine kasnije, na SP-u u Njemačkoj, ali sam u posljednjoj pripremnoj utakmici protiv Kine doživio tešku ozljedu – lom noge. Sjećam se da sam kriknuo, a svi moji suigrači ostali su u šoku, pogotovo moj prijatelj Henry. Francuska je na kraju na tom SP-u osvojila srebro, a mnogi su mišljenja da bismo osvojili zlato da sam mogao igrati. Nikad nećemo saznati, život je tako odredio i tu nema pomoći.
Najveći trenutak karijere?
– Finale Lige prvaka 2005. godine u Istanbulu, kada smo pobijedili Milan. Nakon 90 minuta bilo je 3:3, a onda smo pobijedili na jedanaesterce. Ušao sam u igru u 86. minuti umjesto Čeha Baroša. Trener Benitez odredio je da pucam kao drugi i postigao sam pogodak. Bila je to sjajna generacija Redsa – Dudek, Traore, Xavi Alonso, Gerrard...
Da, bio je i Bišćan.
– Dijelili smo klupu u finalu. Nažalost, nije dobio ni minute, a ja sam svoje jako dobro iskoristio.
"...danas igra drugi sport..."...koji/kakšni je to jezik ?