Hrvatska nogometna reprezentacija ispala je sa Svjetskog prvenstva u šesnaestini finala od Portugala s 2:1. Mnoge taj poraz još uvijek boli zbog poništenog pogotka Joška Gvardiola u sudačkoj nadoknadi. Označeno je zaleđe asistenta Marija Pašalića zbog navodnog kontakta s loptom Igora Matanovića ranije u akciji koji Pašalića stavlja u nedozvoljenu poziciju.
Taj kontakt nikako nije vidljiv golim okom, a bili smo prisiljeni vjerovati čipu u lopti koji bilježi svaki kontakt igrača s loptom. Za mnoge to objašnjenje nije odmah bilo pouzdano jer se na dostupnim snimkama jasno vidi kontakt Portugalca Renata Veige s loptom, a senzor taj kontakt recimo nije zabilježio. Problematika senzora u lopti ponovno se javlja nakon utakmice Norveške i Engleske.
Englezi su izjednačili u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena nakon brze akcije iz norveškog gol-auta. Vratar Orjan Nyland vrlo je loše ispucao loptu koja je stigla do Eliota Andersona i tako je krenula akcija za pogodak Engleske. Problem je u tome što je lopta kod Nylandovog ispucavanja očito pogodila kabel koji nosi kameru iznad terena i tako naglo promijenila smjer, odnosno pala u Andersonove noge.
Igra je trebala biti prekinuta onoga trenutka kada je lopta došla u kontakt s predmetom izvan terena. Međutim, taj kontakt nije registriran od strane senzora u lopti. Postavlja se zato pitanje: "Kako je moguće da senzor registrira dodir toliko slab da nije vidljiv golim okom i uopće ne mijenja smjer kratanja lopte, ali ne registrira puno jači kontakt koji naglo mijenja putanju lopte?"
Vratimo li se na pogodak Hrvatske, treba reći kako nije prikazana snimka cijele akcije već samo kratki isječak u kojem se može vidjeti Matanovića i kontakt koji senzor registrira. Hrvatski nogometni savez nakon slučaja u utakmici Norveške i Engleske ima pravo zatražiti detaljnu analizu cijele situacije kod poništenog pogotka Gvardiola.
Nogometni suci i FIFA sama po sebi sve više povjerenja stavljaju u tehnologiju. S obzirom na dva navedena slučaja, jasno je kako i ta tehnologija griješi i (barem zasad) ne može biti temelj određenih sudačkih odluka. S druge strane, možda je problem u ljudskoj pogreški, odnosno pogrešnoj interpretaciji podataka koje senzor u lopti daje. Puno detaljniji i stručniji pregled situacije možete pročitati u analizi profesora Željka Marušića OVDJE.
Tim više bi HNS morao tražiti objašnjenje zabilježenih kontakta s loptom kod Gvardiolovog gola. Oslanja li se FIFA na tehnologiju u donošenju odluka koje odlučuju ishod utakmica, sudionici utakmica (i njihovi navijači) u tom slučaju imaju potpuno pravo znati kako točno ta tehnologija radi (ili ne radi).
Otvori KEKS Pay
U tom slučaju svi zainteresirani imaju potpuno pravo znati kako točno ta tehnologija radi (ili ne radi). Isto tako znam da takvom tehnologijom računalno nepismeni ljudi (što VAR ekipa jest) ne mogu upravljati i tumačiti podatke koji su im nana raspolaganju. Sve podatke se mora moći sagledati iz svih mogućih aspekata a koji odabrati ovisi o situaciji na terenu i onome što sudac na terenu može registrirati ili mu je promaklo a tehnologija i događanje na terenu može bezuvjetno potvrditi. Dakle dodir kose je mogao biti registriran (u što sumnjam ali ...) ali bez uvida u promjenu smjera ili rotacije lopte sudac to ne smije suditi jer tako kaže pravilo a ne ja!