Na sportskim su natjecanjima zaista iznimno rijetki trenuci koji tisuće gledatelja i navijača dovedu u apsolutnu tišinu. Takav se trenutak dogodio jučer u talijanskoj Cortini d'Ampezzo tijekom nadmetanja alpskih skijašica u utrci spusta na Zimskim olimpijskim igrama. Uvjerljivo najveća zvijezda utrke te ujedno najuspješnija spustašica svih vremena, legendarna Amerikanka Lindsey Vonn, već je i prije samog spusta bila velika priča. Ne samo da je odlučila nastupiti s 41 godinom na leđima, već i s potrganim ligamentima u lijevom koljenu. Bio je to nevjerojatno hrabar potez, ali s druge strane i strahovito riskantan. Rizik se nažalost nije isplatio jer je Vonn već nakon 10 sekundi svoje vožnje pri jednom skoku doživjela težak i bolan pad. Tisuće ljudi u publici potpuno su zanijemili, a sve što smo mogli čuti su krikovi i plač velike Amerikanke, nakon čega je helikopterom prevezena u bolnicu. Bila je to zaista strašna scena koja bi svakog sportskog ljubitelja nagnala barem na 'gutanje knedle', a mnoge i na puštanje suze. Na kraju je pobjedu odnijela Amerikanka Breezy Johnson, ispred Njemice Emme Aicher i Talijanke Sofije Goggije, no uz dužno poštovanje i čestitke osvajačicama medalja, Vonn je ipak glavna priča dana.
Tretirala strah kao podatak
Iako u trenutku pisanja ovog teksta još ne znamo kakvo je točno njezino stanje, ne bi bilo nevjerojatno pomisliti da će se nakon ovako teškog pada, posebice kad uz to dodamo činjenicu da je već i nastupila ozlijeđena, ovo biti kraj jedne od najuspješnijih, ali i najposebnijih karijera ne samo u alpskom skijanju, već u sportu općenito. Tužan bi to bio kraj jedne tako veličanstvene priče, ali ako znamo kako je Vonn funkcionirala tijekom svoje karijere, ovakav je kraj na neki način i vrlo dobro opisuje. Ona je jednostavno sportašica koja je uvijek išla do krajnjih granica, a često i preko njih. Tijekom cijele svoje karijere šetala je između granice hrabrosti i ludosti, konstantno je testirala barijere.
Životopis govori sam za sebe. Vonn je tijekom svoje profesionalne skijaške karijere, koja je na seniorskoj razini počela još tamo 2001. godine, pobijedila u čak 84 utrke Svjetskog kupa (samo Mikaela Shiffrin sa 108 i Ingemar Stenmark s 86 imaju više pobjeda), potom osvojila rekordnih 20 Kristalnih globusa, od čega četiri ukupna naslova pobjednice Svjetskog kupa. Osvojila je osam medalja na svjetskim prvenstvima te tri medalje na Olimpijskim igrama. A njezina su postignuća posebno impresivna upravo u spustu; rekorderka je za najviše pobjeda u spustu (43), najviše plasmana na postolje u spustu (66), najviše Malih kristalnih globusa u spustu (8), najviše spustaških pobjeda u jednoj sezoni (9), najviše različitih sezona s barem jednom pobjedom u spustu (12). Same brojke pokazuju da nikad u povijesti skijanja nitko nije tako dominirao kao 41-godišnjakinja iz Minnesote.
Međutim, svi ti rezultati, postignuća i rekordi ne bi imali tako snažno značenje da nije do njezine neponovljive osobnosti. Većina elitnih skijašica govori o strahu kao da je to nešto što se potiskuje. Vonn je strah tretirala kao podatak. Bila je opsesivna oko pamćenja spustova, svake kvrge na stazi, svake kompresije, pa čak i promjene sjene. Nije samo znala gdje skrenuti; znala je gdje će joj mozak paničariti. Uvježbavala se predvidjeti te trenutke panike i namjerno ih proći na skijama. Treneri su rekli da je vizualizirala utrke do individualne napetosti mišića i ritma disanja, a ne samo do izbora linije. Zato je bila nevjerojatna na stazama koje su drugi smatrali zastrašujućima (Lake Louise, Cortina). Strah nije nestao, postao je predvidljiv.
Ono što je oduvijek, a posebno u poznijim godinama bila njezina posebnost, jest njezin ekstreman prag boli. O tome su liječnici više puta javno govorili. Nije se Vonn samo jednom natjecala s napuknutim kostima ili poderanim ligamentima, a u nekoliko je navrata čak i u takvim stanjima pobjeđivala. Najluđe je u cijeloj priči to da Vonn nije gledala bol kroz emocionalnu prizmu, već ju je analizirala. Analizirala je koliko boli točno može izdržati i to je, kao i strah, tretirala kao podatak.
Prije nego što se dotaknemo nekih od njezinih najposebnijih ili najindikativnijih trenutaka, vrijedi razumjeti priču o njezinim teškim počecima. Ne, ovo nije ona klasična priča o siromaštvu ili teškom djetinjstvu, Vonn je odrasla u dobrostojećoj obitelji. Ovi se teški počeci odnose na neke druge elemente. Kao prvo, Vonn je već s 12 godina odselila od svoje obitelji u Vail kako bi se ozbiljno posvetila skijanju. Znala je svoje roditelje ne vidjeti mjesecima te je kasnije priznala da joj je to dalo iznimnu razinu neovisnosti, no isto tako i usamljenosti. Nadalje, na prvom njezinom velikom natjecanju u karijeri, Zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002. godine, kao 17-godišnjakinja je slomila koljeno i doživjela potres mozga nakon teškog pada. Kad se nakon tako teške situacije uspjela izdići, shvatila je da može proći kroz baš sve.
Veza s Tigerom Woodsom
Prva pobjeda u Svjetskom kupu stigla je krajem 2004. godine, a od tada se postupno gradila i napredovala sve do statusa osvajačice Velikog kristalnog globusa 2009. godine, što je bio prvi ukupni naslov za američku skijašicu nakon 25 godina čekanja. Već tu je zavrijedila status globalno prepoznatljive sportašice, a zacementirala ga je čudesnom izvedbom na Igrama godinu dana kasnije u Vancouveru, kada je zbog natučene cjevanice u startnoj kućici jedva mogla stajati, a onda se spustila niz stazu te u takvom stanju osvojila olimpijsko spustaško zlato. To je, bez ikakvog pretjerivanja, bio mitološki trenutak.
Ta je mitologija iz godine u godinu samo rasla. Vonn je nastavila preuzimati rizike, često se ozljeđivala, ali je s obzirom na to nevjerojatno često bila na vrhu. Posebno je briljantna bila priča oko ove sezone, kada se Vonn vratila skijanju nakon čak pet godina izbivanja te pobijedila u dvije spustaške utrke. Vonn se zapravo vratila iz mirovine, i to s umjetnim desnim koljenom. Mnogi su predviđali da će biti pri dnu poretka, a ona je, po tko zna koji put, svima dokazala suprotno. Teško je i nabrojiti sve ozljede koje je Vonn imala tijekom 2010-ih, no nakon svake se vratila i nanovo šokirala svijet skijanja.
Osim skijaške karijere koja uistinu ima materijale i za filmsku priču, Vonn je privlačila pažnju i svojim privatnim životom. Njezine veze bile su magnet za tabloide; od braka s Thomasom Vonnom (od 2007. do 2013.), preko veze s legendarnim i kontroverznim golferom Tigerom Woodsom (od 2013. do 2015.), zaruka s hokejašem Pernell-Karlom Subbanom (od 2018. do 2019.) te veze s proizvođačem tekile Diegom Osorijom (od 2021. do 2025.). Kao i skijaška karijera, njezine su veze bile isprepletene brojnim turbulencijama, usponima i padovima, a budući da se Vonn nikad nije pretjerano skrivala od svjetala pozornice, sve te veze bile su izrazito javne.
Ako ova stravična ozljeda iz Cortine zaista bude kraj (kod Vonn se nikad ne zna), tu neće biti kraj i njezina utjecaja na skijanje. Naime, Vonn ima svoju fondaciju preko koje financira mlade i perspektivne sportašice, a isto tako djeluje i kao savjetnik te analitičar za mnoge nadolazeće mlade skijašice i skijaše. Njezina ljubav prema ovom sportu uvijek je bila neupitna, što dokazuju i svi povratci nakon ozljeda, pa će tako Vonn nastaviti ostavljati trag na skijanju i u slučaju da je natjecateljski put gotov.
Međutim, teško je očekivati da će od tih perspektivnih klinaca ikada nastati nova Lindsey Vonn. Ona je bila svoja, bila je skijašica koja je u svaku utrku ulazila kao da joj je posljednja, bez imalo kalkulacija ili odmjerenosti, na glavu i s maksimalnim rizikom. Jednom je prilikom rekla da ne želi biti netko tko igra na sigurno kako bi dugoročno opstao. No vjerojatno nije znala da će je njezin mentalitet, unatoč silnoj hrpi rizika, boli i ozljeda koju je prošla, odvesti do jedne od najdugovječnijih karijera u povijesti alpskog skijanja. Beskompromisna, neustrašiva i svoja, baš to je Lindsey Vonn i takva će uvijek ostati.
Otvori KEKS Pay
