Zvonimir Srna nije se previše naigrao u dvije kvalifikacijske utakmice za odlazak na Europsko prvenstvo 2028. godine, koje će se održati u Portugalu, Španjolskoj i Švicarskoj. Protiv Litve postigao je tri pogotka, a protiv Finske samo jedan. Činjenica da je više vremena proveo u obrani opravdava tako skroman učinak. U napadu je na njegovu mjestu prednost dobio Leon Ljevar. No da su suparnici bili nešto jači, sigurno bi Srna zauzeo svoje mjesto u početnoj sedmorci.
Razdoblje iza Srne i njegovih suigrača u Montpellieru nije bilo jednostavno. Problemi s ozljedama, izostanci nekoliko važnih igrača i težak poraz od PSG-a obilježili su posljednje nastupe francuskog kluba. Ipak, predstojeća stanka trebala bi donijeti priliku za oporavak i povratak ozlijeđenih igrača, a time i za stabilizaciju momčadi. U razgovoru smo se dotaknuli i njegovih dojmova o hrvatskom rukometu i nastupima Zagreba u Ligi prvaka, života u Montpellieru te očekivanja od reprezentacije na nadolazećem Svjetskom prvenstvu.
Vratimo se malo na Litvu, s kojom smo igrali u Splitu. Jeste li očekivali takvu golijadu i tako uvjerljivu pobjedu?
– Iskreno, znali smo što želimo napraviti. Dogovor je bio da od prve minute igramo brzo, trčimo i pokušavamo što češće dolaziti do lakih pogodaka iz polukontre. Na tome smo inzistirali tijekom cijele utakmice i mislim da se to na kraju itekako vidjelo. Postigli smo puno pogodaka, imali nekoliko raspoloženih igrača i dobro iskoristili svoje prilike. Posebno mi je drago što smo tako uvjerljivo pobijedili pred ovom predivnom publikom.
Litavski vratar imao je više od deset obrana, pa je razlika mogla biti i veća.
– Sigurno je mogla. S obzirom na to koliko smo imali napada i koliko smo puta dolazili u priliku za pogodak, jasno je da je njihov vratar uspio skupiti dosta obrana. Ipak, najvažnije je da smo odigrali jako dobru utakmicu, držali se dogovora i ostvarili ono što smo željeli. Uvijek ima prostora za popravak, ali možemo biti zadovoljni načinom na koji smo odradili posao.
Kako je bilo u Finskoj?
– Važno je da smo nastavili igrati čvrstu obranu, a nakon osvojenih lopti i dobrih obrambenih reakcija pokušali smo što brže doći do lakih pogodaka. Mislim da nam je upravo takva igra nedostajala proteklih godina, a izbornik sada posebno inzistira na tome. Protiv Litve smo pokazali da možemo provesti njegove zamisli na terenu. Sada smo to donekle potvrdili i u Finskoj.
Koliko ste dobro poznavali litavske igrače prije utakmice?
– Iskreno, nisam poznavao njihove igrače, ali izbornik je utakmicu shvatio vrlo ozbiljno i dobro nas pripremio. I mi smo joj pristupili maksimalno ozbiljno. Već prošlog tjedna dobili smo videoanalizu protivnika, tako da smo imali dovoljno vremena upoznati njihove najvažnije karakteristike i pripremiti se za ono što nas čeka na terenu. Bez obzira na ime protivnika, svakoj utakmici moramo pristupiti na pravi način.
Ima li Litva nekoliko pojedinaca koji bi mogli biti zanimljivi i na višoj razini?
– Sigurno ima. Danas svi igraju rukomet i više nema utakmica u kojima se protivnika može unaprijed otpisati. Svaka reprezentacija ima svoje kvalitetne pojedince i igrače koji mogu napraviti razliku. Zato je važno da se koncentriramo na svoju igru i odradimo ono što smo dogovorili.
Litvu vodi trener Malašinskas, koji je igrao za Motor Zaporožje. Jeste li ga imali priliku upoznati na terenu?
– Jesam, igrao sam protiv njega u jednoj od svojih prvih utakmica protiv Motora Zaporožja. Riječ je o čovjeku s velikim igračkim iskustvom i sigurno je dio tog znanja i iskustva prenio na svoju momčad. To je još jedan razlog zašto Litvu nije trebalo podcjenjivati. Mi smo, međutim, bili dobro pripremljeni i najvažnije je da smo to pokazali na terenu.
Iza vas je prilično zahtjevno razdoblje. Koliko su ozljede utjecale na momčad Montpelliera i rezultate u posljednjim utakmicama?
– Iza nas je teško razdoblje, ponajprije zbog velikog broja ozljeda. U jednom trenutku nedostajalo nam je pet ili šest važnih igrača, a među njima sam bio i ja. Kada ostanete bez toliko važnih pojedinaca, teško je održavati kontinuitet i igrati na razini koju od sebe očekujete. Nadam se da će nam stanka dobro doći, da ćemo se uspjeti oporaviti, vratiti ozlijeđene igrače i ponovno pronaći pravi ritam. Važno je da se svi vratimo zdravi i spremni za nastavak sezone.
Nedavno ste teško poraženi od PSG-a. Koliko je u takvim okolnostima teško suprotstaviti se momčadi koja trenutačno igra na tako visokoj razini?
– PSG je u ovom trenutku u jako dobroj formi i protiv takve momčadi iznimno je teško igrati kada niste kompletni. Nedostajalo nam je četiri ili pet igrača i jednostavno nismo mogli odgovoriti na njihovu kvalitetu i intenzitet. To, naravno, ne znači da tražimo opravdanja, ali jasno je da je teško parirati najboljoj razini kada nemate dovoljno raspoloživih igrača. Očekujemo da će nam se neki od njih vratiti u sljedećih desetak do petnaest dana, što bi nam trebalo puno značiti.
Pratite li i dalje hrvatski rukomet, posebno nastupe Zagreba u Ligi prvaka?
– Naravno. Pratim Zagreb i uvijek mi je drago pogledati njihove utakmice. Mislim da su ove sezone odigrali nekoliko jako dobrih susreta. Bili su blizu osvajanja bodova u nekim utakmicama i pokazali da mogu ravnopravno igrati protiv kvalitetnih europskih momčadi. Nadam se da će tako nastaviti i u drugom dijelu sezone. Vjerujem da će biti dobro.
Kako se snalazite u Montpellieru? Jeste li zadovoljni životom u Francuskoj?
– Jako sam zadovoljan. Montpellier je lijep grad, vrijeme je uglavnom dobro i ovdje se osjećamo ugodno. Djevojka i ja sretni smo i zadovoljni životom u Francuskoj. Što se jezika tiče, mogu se sasvim dobro sporazumjeti na francuskom. Naravno, još uvijek učim i imam prostora za napredak, ali mogu normalno komunicirati bez potrebe da svaki put koristim Google Translate.
Imate li ondje i društvo iz rukometnog svijeta?
– Da, družimo se s nekoliko ljudi iz rukometa. Tu je Dragan Gajić sa svojom obitelji, a družimo se i s Rogériom Moraesom i njegovom suprugom. Lijepo je imati ljude s kojima možeš provoditi slobodno vrijeme, pogotovo kada si daleko od kuće. Takve stvari puno znače za svakodnevni život.
A kada će djevojka postati supruga?
– Uskoro!
Kako stojite s francuskim jezikom?
– Odlično. Kako bi funkcionirao, gdje god odeš, moraš znati jezik – da ti postave internet, da ti naprave ovo-ono, za sve treba francuski. Klub mi je omogućio učiteljicu – Melanie. Što se tiče grada, čim je na moru, dobro je. Život je laganini. Francuzi vole sjediti na kavi, izaći van jesti. Dosta se jede vani, brzo sam se uklopio.
Pred reprezentacijom je Svjetsko prvenstvo, a u skupini vas čekaju Turska, Čile i Španjolska. Koliko je važno dobro otvoriti natjecanje i osigurati što bolju poziciju uoči nastavka?
– Najvažnije je proći skupinu i pokušati osvojiti što više bodova kako bismo u sljedeći krug prenijeli što bolju poziciju. Ne smijemo unaprijed razmišljati o protivnicima u nastavku natjecanja, nego se moramo koncentrirati na svaku utakmicu posebno. Španjolska će sigurno biti zahtjevan protivnik. Riječ je o reprezentaciji koja je godinama u samom vrhu i koja zna igrati velika natjecanja. Čak i kada iza sebe ima nešto slabije razdoblje, uvijek je opasna na velikim turnirima. Zato ćemo morati biti maksimalno oprezni i dobro se pripremiti.
Španjolska se često zna podići upravo na velikim natjecanjima. Koliko je teško pripremiti se za takvu reprezentaciju?
– Vrlo teško. Španjolci imaju kvalitetu, iskustvo i pobjednički mentalitet. Znaju kako se igraju utakmice na velikim natjecanjima i ne smijemo ih podcijeniti ni u jednom trenutku. Morat ćemo odigrati disciplinirano, biti čvrsti u obrani i iskoristiti svoje prilike. Na takvim turnirima nema puno prostora za pogreške.
U drugom vas krugu čekaju Francuska, ali i Brazil i Argentina?
– Zato je bitno prenijeti sve bodove iz prvog kruga. Neće biti lako, pogotovo ne protiv Francuza koji su uvijek kandidati za medalju. Protiv južnoameričkih reprezentacija već smo se nekoliko puta poskliznuli.
Igramo u Münchenu?
– To je dobro jer će biti jako puno naših navijača. Radujem se ispunjenim tribinama.
Njegov je stric Darijo, proslavljeni kapetan hrvatske nogometne reprezentacije. Naime, Darijo i Zvonimirov otac Renato braća su. Renato je bio nogometni vratar, član Neretve dok je bila u Prvoj HNL. I sin Zvonimir počeo je trenirati nogomet, ali...
– Trenirao sam nogomet do četvrtog ili petog razreda osnovne škole, ali nisam se previše istaknuo osim što sam kao i stric igrao na desnom boku. U Metkoviću je rukomet tada još bio sve, klub je igrao Ligu prvaka pa nisam imao prevelik izbor kojim ću se sportom baviti. I nisam pogriješio. Imali smo sjajnu generaciju kadeta koja je 2011. godine osvojila naslov prvaka Hrvatske. Sjećam se da smo u finalu pobijedili Viroviticu. Metković je bio domaćin završnog turnira, a na našim utakmicama dvorana je uvijek bila puna. Sestra Antonela zbog studija sestrinstva u Zagrebu ostavila je rukomet, a ja sam zbog rukometa prekinuo studij ekonomije u Dubrovniku. Tamo sam igrao, studirao i sezonski radio kao konobar u restoranu na Lokrumu pa sve skupa jednostavno nije išlo.
Kada ste bili mali, tata vas je vodio na Poljud dok je Darijo igrao za Hajduk.
– Lijepa vremena. Bio mi je gušt gledati strica. Uvijek je pratio moj razvoj, voli gledati rukomet.
U veljači 2020. godine Srna prelazi u PPD Zagreb, nakon čega slijedi kratka posudba u Goricu. Po povratku u Zagreb postaje važan dio momčadi s kojom osvaja tri uzastopne duple krune.
Kada ste došli u Zagreb, što vam je najviše nedostajalo u odnosu na rodni kraj?
– Najviše mi je nedostajao brodet od jegulja, a jako volim i žablje krake. Doma idem samo ljeti, kada sam slobodan. Tada obvezno idem na more, najčešće u Klek. Znam s prijateljima otići i na Neretvu.
Prvu veliku medalju za Hrvatsku osvojili ste 2019. godine, kada smo bili srebrni na Svjetskom juniorskom prvenstvu.
– Već sam godinu prije trebao ući u juniorsku reprezentaciju, ali ozlijedio sam kuk igrajući rukomet i morali su mi ga šivati. Na tom svjetskom prvenstvu nisam se baš puno naigrao pokraj Šarca i Jaganjca, ali glavno je da smo osvojili medalju. Drago mi je zbog srebra jer mi je to bila posljednja juniorska godina. Iz te generacije u reprezentaciji su ranije igrali Mileta, Vistorop, Šarac i Jaganjac. Danas u reprezentaciji igramo Ivan Martinović i ja. U finalu smo izgubili od Francuza za koje su tad igrali današnji seniorski reprezentativci Bos, Villeminot i Nahi. Na tom je SP-u za Dansku igrao Gidsel, danas najveća zvijezda svjetskog rukometa.
Srna je debitirao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske na Europskom prvenstvu 2022. godine, a do danas je ponosni vlasnik seniorskog svjetskog srebra i europske bronce.
– Ništa, idemo po treću u nizu, kamo sreće da bude zlatna. Dugo nismo osvojili zlato, još tamo od 2004. godine – zaključio je Srna.
Otvori KEKS Pay
