Rukometaši Hrvatske uvjerljivom su pobjedom (46:28) krenuli u novi ciklus kvalifikacija za Europsko prvenstvo, koje će se 2028. godine igrati u Portugalu, Španjolskoj i Švicarskoj. Jasno je da je Hrvatska favorit u skupini u kojoj su još Finska i Nizozemska. I prethodnih smo godina uspješno prolazili kvalifikacije za europsku smotru. Uostalom, Hrvatska je, uz Dansku, Francusku i Španjolsku, među reprezentacijama koje su nastupile na svim europskim prvenstvima od 1994. godine. No u ovim kvalifikacijama vidjeli smo nešto sasvim novo kada je riječ o hrvatskoj reprezentaciji.
Srušen rekord
Vidjeli smo brzinu. Nešto nalik onome što danas igra Danska. Dagur Sigurðsson jasno je poručio svojim reprezentativcima: odsad igramo brže, puno brže! Ima li Islanđanin momčad sposobnu za takav rukomet? Ima, i u to smo se uvjerili na Gripama. Istina, Litva ne pripada europskom rukometnom vrhu, možda čak ni sredini, već je bliže donjem domu, ali i takvoj momčadi treba zabiti 46 pogodaka. Mogli smo stići i do pedeset da njezin vratar nije bio tako dobro raspoložen. Zaustavio je deset hrvatskih udaraca, među njima i jedan sedmerac. Ovih 46 pogodaka ujedno je novi rekord po broju postignutih golova u jednoj utakmici kvalifikacija za europsko prvenstvo. Dosadašnji rekord iznosio je 40 pogodaka, a postavljen je protiv Turske prije 11 godina.
Da bi se igralo brzo, obrana mora odraditi svoj dio posla. A upravo od obrane počinje tranzicija. Tu je Zvonimir Srna ključan igrač. Malo je igrača u Europi koji tako brzo mogu prepoznati situaciju i pronaći pravo rješenje. Srna s nekoliko koraka dolazi do suparničkih devet metara, a onda ili sam završava akciju pogotkom ili sjajnom asistencijom pronalazi suigrača. Uostalom, upravo je Srna bio pokretač brze tranzicije i u onoj nezaboravnoj utakmici protiv Mađarske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva prije dvije godine. U posljednjoj sekundi uposlio je Šipića, koji je postigao onaj čuveni pogodak za pobjedu.
No nije samo Srna taj koji munjevito povlači prema naprijed. Tu su još Martinović, Jelinić i Lučin. Kada krene jedan, krenu gotovo svi. Litva jednostavno nije imala kvalitetu za tako brzo vraćanje u obranu, a svaka njezina pogreška u napadu – bilo ih je jako puno – gotovo je redovito značila pogodak Hrvatske. Dobro, sada tek treba vidjeti što nam takva brzina može donijeti protiv ipak nešto jačih suparnika. Prvu ozbiljniju provjeru imat ćemo već protiv Finske. Riječ je o reprezentaciji koja pripada sredini europskog rukometa. Vjerovali ili ne, Finska još nikada nije izborila nastup na Europskom prvenstvu, iako su njezini klubovi imali solidnu ulogu u europskim kupovima. Naravno, ne u Ligi prvaka ili Europskoj ligi.
Utakmica protiv Litve potvrdila je da Hrvatska ima i dva sjajna vratara. Mandić i Kuzmanović čine vratarski tandem Magdeburga, aktualnog prvaka Europe. Branjenje u Bundesligi očigledno je odlična škola. Ondje obojica imaju priliku učiti i tražiti put do obrana protiv najboljih europskih rukometaša koji nastupaju u toj ligi, poput Gidsela, Madsena, Pytlicka, Grgića, Kristopansa, Roganovića i Uscinsa. No obojica ispred sebe imaju i odličnu obranu. Protiv Litve čak nismo isprobali ni obranu 5-1 s Mamićem na poziciji prednjeg, a u formaciji 6-0 minute nije dobio ni Leon Šušnja. Kako je objasnio izbornik, nije bilo potrebe trošiti iskusnije igrače u utakmici ovakvog tipa.
Čekaju nas Južnoamerikanci
Kao druga reprezentacija svijeta i treća u Europi, Hrvatska će sigurno biti u krugu favorita za medalju na sljedećem Svjetskom prvenstvu. U prvom krugu čekaju nas iznimno opasne Španjolska i Francuska, ali i tri najbolje južnoameričke reprezentacije – Brazil, Argentina i Čile. Gledajući ovako brzu Hrvatsku, razloga za strah nema. Čini se da južnoameričke reprezentacije neće moći pratiti takav ritam. Njihov je rukomet više usmjeren na nadigravanje i nešto sporiju igru. Nekada smo i mi tako igrali i takav nam je rukomet donosio rezultate. No danas, kada najbolje reprezentacije igraju u iznimno visokom ritmu i postižu velik broj pogodaka, jednostavno smo morali pratiti taj trend.
Nismo, uostalom, jedini koji smo u srijedu napunili protivničku mrežu. Slovenija je postigla 38 pogodaka, Sjeverna Makedonija 41, Island čak 48, Austrija 37, a Farski otoci 37. Sve je to potvrda da moderni rukomet sve više ide prema brzini, tranziciji i velikom broju pogodaka. Hrvatska je, čini se, odlučila uhvatiti taj vlak.
Zaključak. Hrvatska je na Gripama pokazala da pod vodstvom Dagura Sigurðssona želi igrati drukčiji rukomet. Brži, izravniji i s puno više tranzicije. Naravno, Litva nije mjerilo za najveće domete, ali 46 postignutih pogodaka nije slučajnost. To je rezultat jasne ideje, dobre fizičke pripreme i igrača koji imaju kvalitetu odgovoriti na zahtjeve modernog rukometa. Najviše veseli što Hrvatska više ne čeka pogrešku suparnika, nego je sama traži pritiskom, brzinom i agresivnošću. Takav pristup nosi i rizik, osobito protiv reprezentacija koje znaju kazniti izgubljenu loptu ili loše postavljenu obranu. Zato će utakmice protiv jačih suparnika pokazati koliko je ovaj novi rukometni identitet doista sazrio. No jedno je sigurno: Hrvatska ima igrače za visoki ritam, dva vrhunska vratara i dovoljno širine da se ne oslanja samo na pojedince.
Otvori KEKS Pay
