Rukometaši Hrvatske uspješno su otvorili kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2028. godine. Litva je na Gripama pala s uvjerljivih 46:28, a Hrvatska je tako upisala i najuvjerljiviju pobjedu protiv te reprezentacije. Istina, prije splitskog susreta sastali smo se tek dvaput, no i tada smo pokazali da smo kvalitetnija momčad. U Rijeci smo slavili s osam pogodaka razlike, u vrijeme kada je reprezentaciju vodio Slavko Goluža. Najviše pogodaka za Hrvatsku postigli su Martinović (10), Šipić (7), Glavaš (7) i Načinović (5)
Počelo je svečano, uz lijepu splitsku notu. Gradonačelnik Tomislav Šuta prigodnim je poklonima darovao dvojicu reprezentativaca, Marina Šipića i Matea Maraša. Zašto baš njih dvojicu? Odgovor je jednostavan – obojica su prve rukometne korake napravila upravo u Splitu. Pred navijače su naši igrači izašli uz taktove rukometne himne „Poljubi zemlju” nedavno preminulog Miše Kovača. Bio je to trenutak koji je spojio sport, grad i emociju.
Hrvatska se nakon osam godina vratila u Split, a prvi je put zaigrala u velikoj dvorani na Gripama, domu koji je proslavio košarkaše Jugoplastike. No, rukomet ovdje ima svoju povijest. Na istom su parketu rukometaši Brodomerkura odigrali onu čuvenu utakmicu protiv Magdeburga u četvrtfinalu Kupa EHF-a. Nijemci su tada slavili 19:14, a za splitsku momčad nastupali su, među ostalima, Balić, Anušić, Boban, Maraš, Dobronić i Glavinić. Lijepo je znati da Gripe, uz košarkaške, čuvaju i rukometne uspomene.
A na parketu? Hrvatska je od prve minute pokazala tko je gazda. Autoritativno, ozbiljno i bez podcjenjivanja protivnika, baš kako dolikuje reprezentaciji koja je na posljednja dva velika natjecanja osvojila srebrnu i brončanu medalju – bila je druga na Svjetskom, a treća na Europskom prvenstvu. Uz Hrvatsku, dvije medalje na posljednja dva velika rukometna natjecanja osvojila je još samo Danska, aktualni europski i svjetski prvak.
Nakon početnog ispitivanja snaga naši su rukometaši ubacili u višu brzinu, a Litva je sve teže pratila ritam. Razlika je rasla iz minute u minutu, sve do velikih plus 12 na poluvremenu. Dominik Kuzmanović već je u prvih pola sata skupio devet obrana, dok je Ivan Martinović u samo 20 minuta postigao sedam pogodaka, odnosno gotovo polovicu tadašnjeg hrvatskog učinka. Nakon takve predstave zasluženo je dobio predah na klupi. Nije bilo potrebe za dodatnim trošenjem snage ni za daljnjim „rešetanjima” litavske obrane. A da na suprotnoj strani nije bio raspoloženi Pranckevičius, koji je u prvom poluvremenu skupio osam obrana, razlika je mogla biti i osjetno veća.
Hrvatska nije popuštala ni u nastavku. Mandić je dodao još sedam obrana, a izbornik Dagur Sigurðsson iskoristio je priliku i raspodijelio minutažu gotovo svim igračima. Jedini koji nisu ulazili bili su Leon Šušnja i Marko Mamić. Nije bilo potrebe za obrambenom formacijom 5-1, u kojoj Mamić ima važnu ulogu na poziciji prednjeg. Uostalom, pred Hrvatskom je već u subotu novi izazov i gostovanje kod Finske. Kvalifikacije su tek počele, a snage valja rasporediti pametno.
Ipak, uz uvjerljivu pobjedu ostaje i jedan mali žal – očekivali smo glasnije Gripe. Dvorana je bila dupkom puna, ali atmosfera nije dosegnula razinu kakvu pamtimo iz Spaladium Arene 2018. godine, kada je Split živio Europsko prvenstvo. Ni službeni spiker nije uspio ozbiljnije razbuditi tribine, a ni hitovi Miše Kovača nisu podigli navijače na noge. Možda su Splićani sve emocije ispucali dan ranije, na Poljudu, gdje su se spektakularno oprostili od svog Miše. Kako god bilo, Hrvatska je odradila posao na parketu, a za subotu ostaje nada da će i tribine pronaći svoj glas jer tek po završetku utakmice su gledatelji zapjevali s igračima. Prvi je na redu bio Thompson, a potom i Mišo...
Otvori KEKS Pay
Ostavite se tog promašenog i ishitrenog nadimka "kauboji".