Rukometni klub Zagreb nakon završetka europske avanture u Ligi prvaka okreće se novim izazovima u Europskoj ligi, u kojoj ga također očekuje iznimno jaka konkurencija. Hrvatski prvak ne skriva ambicije, a jedan od ciljeva svakako je plasman na završni turnir. Ipak, u klubu razmišljaju i dugoročnije – o stvaranju momčadi koja će se u budućnosti moći ravnopravno nositi s najboljima u Europi, ali i o razvoju mladih hrvatskih rukometaša. O planovima, europskim ambicijama, stanju u momčadi i igračima koji bi u godinama koje dolaze mogli postati važan dio Zagreba razgovarali smo s Božidarom Jovićem, generalnim menadžerom kluba koji je istaknuo kako klub ima razloga za optimizam, ali i kako je za daljnji napredak nužno osigurati što više kvalitetnih utakmica na međunarodnoj razini.
Koliko daleko Zagreb može dogurati u Europskoj ligi i je li plasman na Final Four realan cilj?
– Kao što je direktor kluba Damir Bičanić napomenuo, velik broj momčadi iz Lige prvaka nastavlja natjecanje u Europskoj ligi, pa je riječ o drukčijem formatu i iznimno jakoj konkurenciji. Očekuju nas zanimljive utakmice. Moguće je da izvučemo Montpellier, koji je u svojoj skupini završio na četvrtom mjestu. Znamo da smo prije nekoliko godina igrali protiv njega u osmini finala Lige prvaka i ispali, a Montpellier je tada bio nadomak plasmana na Final Four. Riječ je o ozbiljnim momčadima, ali uz malo sreće možemo daleko dogurati. Nemamo imperativ rezultata, no želja nam je zaista zaigrati na Final Fouru. Možda smo to i zaslužili.Ova je godina za nas razdoblje prilagodbe za sljedeću sezonu, kada nas očekuju novi format Lige prvaka i veći broj utakmica.
U klubu očito razmišljate i dugoročno, a poseban naglasak stavljate na razvoj mladih igrača.
– Kada izrađujemo planove, uvijek razmišljamo o razdoblju od nekoliko godina. Potpisali smo ugovore s petoricom mlađih igrača koje smo poslali na posudbe u hrvatske klubove. Njihov je razvoj brži nego što smo očekivali i već imaju važne uloge u svojim momčadima. Uz njih, imamo i dobru generaciju igrača rođenih 2006. godine, tri do četiri igrača, kao i nekoliko igrača rođenih 2007. godine. Uz dodatni rad koji ovdje provodimo s njima, mislim da se za budućnost ne moramo bojati. Nama je važno osigurati što više jakih utakmica u Europi jer upravo na takvim utakmicama igrači najviše napreduju. Prva utakmica s Aalborgom bila je loša, ali kako je sezona odmicala, i u Ligi prvaka i u ostalim susretima igrali smo sve bolje.
Koliko ste zadovoljni dosadašnjim igrama momčadi i njezinim napretkom tijekom sezone?
– Jako mi je drago što ove godine već od početka u domaćoj ligi, u utakmicama protiv kvalitetnih suparnika, pokazujemo tko smo i što smo. Momčad dobro reagira. Kada se istrošite u srijedu u Ligi prvaka, u subotu je jako teško ponovno se koncentrirati i igrati protiv domaćih momčadi. Međutim, i u tim utakmicama dajemo maksimum jer samo tako možemo vidjeti koliko vrijedimo i gdje se trenutačno nalazimo. Stvarno sam zadovoljan radom stručnog stožera i igrača. Važno je i to što smo ove sezone izbjegli ozbiljnije ozljede. Za to su zaslužni stručni stožer i kondicijski trener, koji je jako dobro pripremio momčad tijekom priprema. Naravno, bilo je i malo sreće.
Kada usporedite početak sezone s onim što Zagreb danas pokazuje, je li ovo realna snaga momčadi?
– Mislim da je ovo sigurno naša razina za Ligu prvaka. Skupinu smo završili sa šest bodova i na drugom mjestu. Naš je cilj bio osvojiti tih šest bodova i pokušati uzeti još koji u gostima. Samo ću reći da smo u Aalborgu do posljednjih minuta bili na dva gola zaostatka, a u Parizu smo u 54. minuti imali priliku za kontranapad i vodstvo od jednog gola. Tu se utakmica prelomila. Mislim da bismo, da smo prošle i ove godine imali ovakvu momčad na okupu, sigurno ostvarili i pobjedu u Parizu. Sada idemo u Europsku ligu, ali to nije natjecanje kakvo pamtimo. U njemu nastupaju kvalitetne momčadi koje dolaze i iz Lige prvaka. Ne možemo reći da Vardar ili Montpellier nisu ozbiljne momčadi. Jednostavno, takav je format natjecanja.
Koliko je za budućnost Zagreba važno oslanjanje na hrvatske igrače i stvaranje vlastite baze?
– Sigurno razmišljamo o budućnosti i o tome možemo li se više osloniti na mlade igrače. Moramo se okrenuti našim, hrvatskim igračima, uz što manje stranaca. Tu bazu moramo iskoristiti. Što je jača naša liga, to ćemo imati više kvalitetnih igrača za reprezentaciju. Naravno, razvoj svakog igrača ne možete u potpunosti predvidjeti. Možda smo od Ivana Pavlovića očekivali da će biti nositelj igre jer je već tri godine s nama. Međutim, jednostavno, ni on ni mi nismo zadovoljni dosadašnjim napretkom. Igra u reprezentaciji, ali to još uvijek ne uspijeva u dovoljnoj mjeri prenijeti u našu momčad. S druge strane, Ćeško se odmah nametnuo, dok Ivana još čekamo. Jedno je trening, a drugo utakmica. Mi koji s igračima živimo dan i noć vidimo što se događa, ali na kraju je najvažnija izvedba na terenu. Uvijek govorim igračima da javnost, novinare i navijače ne zanima kako rade na treningu. Važna je izvedba na utakmici. To je kao kazališna predstava – publika vidi ono što si pripremio, a sve što se događa iza pozornice nešto je drugo. To je backstage.
Tko su ti mladi igrači na koje računate sjedeće sezone?
– Jedan od igrača koji nas je iznenadio jest Marko Maganić koju trenutno igra u Dugpm Selu. Statistika mu je odlična, ali ono što posebno gledamo jest činjenica da je današnji rukomet dvosmjeran. Igrač mora biti kvalitetan i u obrani i u napadu. Kada sagledamo sve te činjenice, vidimo da on može igrati 60 minuta, na poziciji srednjeg vanjskog, i u obrani i u napadu. Tu je Teo Popović koni igra za Poreč. Također odlično igra u napadu, ali važno je da se vraća u obranu i da može igrati u sredini. Marko Mucić, rođen 2007. godine, iznimno je perspektivan. Još uvijek studira i ujutro ide na predavanja, a istodobno je uključen u trenažni proces. Mislim da je riječ o jednom od budućih reprezentativaca. I Petar Špren ima potencijala, ali mora dobiti na kilaži i snazi kako bi mogao igrati protiv fizički snažnijih suparnika. Tu je i Barto Mikuljan, koji je imao ozljedu, ali bio je jako dobar. Oporavlja se i mislim da bi se mogao vratiti u drugom dijelu sezone. Imamo, dakle, budućnost i perspektivu. Da ne govorim o igračima rođenima 2008. i 2010. godine, za koje možda još niste ni čuli, a mi ih već pratimo i promatramo. Radimo na tome da dođu kod nas, a potom ih pošaljemo na posudbu u druge klubove kako bi se nastavili razvijati - zaključio je Božidar Jović.
Zagreb tako, uz borbu za što bolji rezultat u Europi, već gradi temelje za budućnost. Jovićev optimizam pritom se ne temelji samo na imenima koja bi u godinama koje dolaze trebala nositi momčad, nego i na jasnoj ideji da mladim igračima treba omogućiti postupni razvoj, kvalitetan rad i što više zahtjevnih utakmica. Plasman na Final Four Europske lige bio bi lijepa nagrada za aktualnu generaciju, ali dugoročno će najveći uspjeh biti stvaranje stabilne momčadi s važnom ulogom hrvatskih rukometaša.
Otvori KEKS Pay
Božo Jović, čovjek koji ima 4 razreda osnovne škole u Banja Luci, je generalni menadžer RK Zagreba. Niže nismo mogli potonuti, niti da smo bili na Titanicu.