Misterij. Zdravstveno stanje Michaela Schumachera i dalje je, više od četiri godine nakon kobne nesreće na skijanju u francuskom skijalištu Méribel – enigma.
– Kako je? Što se događa, je li Schumi bolje? Govori li? – pitanja su koja ostaju bez odgovora.
Šampion britka uma koji je rješavao komplicirane zadatke pri brzinama većima od 300 kilometara na sat danas leži. Već 1548. dan.
Ne postavljamo ta pitanja samo vi ili ja, pita se to cijeli svijet. S vremena na vrijeme svi se sjete.
– Što je s njime?
Ljude zanima hoće li se oporaviti sedmerostruki svjetski prvak formule 1 za čije je ime svaki klinac čuo. Pitanja ostaju bez odgovora, no jasno je – situacija nije dobra.
Obitelj s pravom šuti. Njegovo zdravstveno stanje privatna je stvar. Ali, ipak... što se tamo, na obali Ženevskog jezera, u mjestašcu Glen, iza visoke ograde dvorca La Reserve, zaista događa?
I, opet, ne zna se.
Dvorac opasan zidovima
Stručnjaci koji stvari gledaju sa strane tvrde da će i u najboljem slučaju šampionovo stanje ostati loše. Ugledni londonski neurokirurg Colin Shieff prošli je tjedan za Associated Press rekao iako Schumija nikad nije liječio:
– Mozak je pretrpio veliku štetu. I što je Michael dulje u takvom stanju, teže je očekivati poboljšanja. Njegovo stanje gotovo sigurno neće se popraviti. Schumacher, prema onome što znamo, vjerojatno ne može govoriti. Moguće je da može pokazivati osjećaje. Moguće je da njegova obitelj može prepoznati kada je nesretan ili mu nešto nije po volji. Ili da uživa gledajući vlastitu djecu. Možda može slušati glazbu koju je oduvijek volio. Hoće li se ikada oporaviti? Potpuno ne jer dugo je u tom stanju. Čak i da govori te da je otvorio oči, dio njegove memorije je izgubljen, a to je utjecalo na ponašanje i funkcije. On više nije ista osoba – kazao je Shieff.
Vratimo se u dvorac Schumacherovih. Ove srijede, prije četiri dana, sin Mick u dvorcu je proslavio 19. rođendan. Onog kobnog jutra imao je 14 godina. Vrijeme leti. S ocem je čekao Novu godinu u švicarskom Méribelu, vrijeme su tog 29. prosinca 2013. kratili skijajući se. Tražili su – adrenalin. Otac, kao i uvijek, išao je bez straha. Skrenuli su sa staze, na neoznačeni dio, na djevičanski snijeg. Schumi je na skijama pao i udario glavom. U kamen. Bio je to kraj Schumachera kakvog smo poznavali. Dogoditi se to može svakome.
Onaj tko je ikada pao na skijama vrlo dobro zna koliko je to lako. Djelić sekunde, u kojem jedna od skija zapne, bilo na kamen ili na hupser, hrpu snijega koji je, recimo, netko na snowboardu napravio čas ranije na stazi, ma bilo što može napraviti problem i najboljem tehničaru na svijetu. Pogotovo ako odeš sa staze. Iza znaka zabrane. Jedna skija stane, druga nastavi put. Fizika je brža od refleksa.
U nekim slučajevima toliko se to brzo događa da čovjek ne stigne ni ruke staviti pred sebe ne bi li se dočekao na snijegu. Samo tresneš.
To se dogodilo njemu. Eto, i autor ovog teksta i danas na nosu ima ožiljak od pada na skijama. U talijanskom Kronplatzu. Iz ničeg. I ne shvatiš što se događa, a nos je već zabijen duboko u snijeg.
Što danas znamo?
Vratimo se na Schumachera. Što danas znamo? Stradao je prije više od četiri godine te helikopterom prevezen na hitnu neurokiruršku operaciju u bolnicu u Grenobleu. “Stanje je ozbiljno”, rekli su tada liječnici.
Nekoliko mjeseci kasnije obitelj je rekla da je “na momente svjestan i budan”. Tri mjeseca nakon toga i dalje je ležao u bolnici, a liječnici su objavili da “više nije u induciranoj komi”.
Nakon nekog vremena, otprilike godinu dana nakon nesreće, stigao je kući, preseljen je u obiteljsku vilu kraj Ženevskog jezera.
“Oporavak će se nastaviti kod kuće. S obzirom na ozljede glave, u posljednjim mjesecima postignut je napredak. Pred njime je još dugačak i težak put”, objavljeno je tada.
Godine 2016. na sudu je njemački odvjetnik Felix Damm kazao da on ne može hodati. Demantirao je tada izjave neimenovanih prijatelja koji su “ekskluzivno” tvrdili suprotno.
Lani se po redakcijama europskih medijskih kuća pronijela (nemoralna) ponuda za kupnju Schumacherovih fotografija u iznosu od milijun eura koje je netko snimio u njegovoj kući. Policija i dalje istražuje tko ih je snimio, no dosad ih, sasvim fer, nitko nije objavio. Pisalo se o tome da će ga preseliti na liječenje na njegovo imanje u Teksasu. Ima i dobrih vijesti.
Prema nekim studijama iz Švedske, kod takvih je ozljeda moguće da se pacijent vrati u svjesno stanje nakon četvrte godine.
– Između 30 i 40 posto pacijenata u takvim situacijama povrati svijest nakon četiri godine – izjavio je profesor Mark Oberman iz jedne od najcjenjenijih njemačkih privatnih bolnica. Dakle, ima nade. Postoji. Nije kraj.
No ajmo mi veselo. Na Schumachera. Dosta je tužnih priča. Ionako možemo samo nagađati što se događa. Većina ovih priča je iz prve ruke.
Ona koja nije ide prva. Ispričao ju je taksist Tuncer Yilmaz (38) njemačkim medijima.
– Zvoni meni telefon, zovu taksi. Upalim automobil, pronađem adresu, vidim – Schumacheri! On, dvoje djece, supruga i mali australski ovčar, po kojeg je taj dan obitelj došla u njemačko mjesto Gehülz. Ukrcam ih i upalim taksimetar u kombiju Opel Vivaro te krenem prema zračnoj luci u Coburgu, gradiću u Bavarskoj. Drhte ruke, noge, uzbuđen sam, nikad nisam vozio toliko uvaženog gosta. Ovo nisam očekivao, pazi, vozim Schumachere! No, vidim, i on je nervozan. Pitam što je, a Schumi veli: “Žurimo se, zakasnit ćemo na avion” – kazao je taksist pa objasnio što se događalo dalje.
– Kazao je tada Schumacher: “Stani sa strane. Je li problem ako ja vozim do zračne luke?” Taj čas sam mu prepustio volan, uživao sam, čovječe, u mome me kombiju vozi Schumi, ja na suvozačkom mjestu, jurim kao nikad u životu. Nikad neću zaboraviti to popodne... Vozio je maksimalnom brzinom, 163 kilometra na sat, dakle pun gas na mom kombiju, a prestizanja koja je izvodio, u zavojima, bila su nevjerojatna. Na kraju, nakon što je taksimetar otkucao 30 kilometara, platio je vožnju 60 eura i još mi ostavio 100 eura napojnice... – veselio se taj taksist.
Idemo na ljubav. Anegdotu je Večernjakovu novinaru u hotelu Westin lani ispričao njegov bliski prijatelj i dugogodišnji šef Jean Todt.
– Vidi, na jednom partyju u Maleziji upoznao sam prekrasnu glumicu Michelle Yeoh. Ženu koja je bila Bondova djevojka u filmu Sutra nikad ne umire. Bio je to Ferrarijev party i uzeo sam njezin broj mobitela. Međutim, nisam znao što dalje činiti – kazao je Todt, dugogodišnji šef Ferrarija, danas prvi čovjek FIA-e.
– I izložio sam ja situaciju prijatelju Michaelu. Pitao ga: “Stari, što da radim, da je zovem ili da joj šaljem SMS poruku?” Veli Schumacher: “Probaj poslati SMS”. Ali ja tad nisam znao pisati poruke – prepričao je veselo i otvoreno Todt kako je upoznao i zaveo današnju životnu partnericu.
– Ništa, uzeo Schumacher mobitel pa otipkao poruku umjesto mene. I upalilo je! Pristala je Michelle da se nađemo. Eto, već smo više od deset godina zajedno – poentirao je Todt.
Idemo na Schumachera i Hrvatsku. Točnije, na mjesto u Istri gdje je godinama inkognito ljetovao. Pronašli smo lani vilu u Vižintini Vrhima kraj sela Kaligarića gdje se s bratom Ralfom odmarao i na motorima jurio ovim krajem.
– Uđem u naš mali dućan u Oprtlju. I vidim nekog tipa koji mi je užasno bio poznat. No tek tri dana kasnije ja sam shvatio – čovječe, to je bio Schumacher! A još pratim formulu 1, bio sam njegov navijač, gledao većinu utrka. I onda ga ugledam, tu ispred svoje kuće i – ne prepoznam – kazao je susjed.
U slastičarnicu “Kod Ćifa” u centru Buja brat Ralf je često svraćao na kremšnite. U Primoštenu su skupa obilazili konobe. Svojedobno je u dnevnim novinama izašao i naslov “Schumacher pojeo kroasan u Primoštenu”. Navodno, ali to je priča koja je nepotvrđena, investirao je u neizgrađenu šminkersku vilu u Savudriji na Crvenom vrhu. Ono što znamo, postoje fotografije kolege Hrvoja Jelavića, kupao se s obitelji u Krki.
Uživo je Michael Schumacher bio vrlo susretljiv. Jednom prilikom za Večernji list razgovarao je pokraj kontejnera za smeće na stazi Hungaroring. Onakvih u koju nosite vrećicu s otpadom kad izlazite iz kuće. Nikakav problem, nije tu bilo previše glamura. U pravilu su takvi ljudi, čije se fotografije vrte po cijelom svijetu, čije je ime svima poznato, i – najjednostavniji.
– Fascinirala me Schumacherova korektnost, ali i činjenica da je spreman pomoći kad god to treba. U svakodnevnom životu vrlo je human. Ma nije bilo klinca kojeg je odbio za fotografiranje – kazao je Zagrepčanin koji je godinama zbog posla bio u Schumacherovu društvu.
O njemu se brine 15 ljudi
Što se tiče Schumacherova sina, on je danas odrastao. I on vozi utrke. Jedan Hrvat natjecao se s njime te nam kazao:
– Bio sam brži od Micka za krug, ali nemojte to pisati, nema veze. Dečku je teško, godinama je vozio pod majčinim prezimenom kao Mick Besch kako ga novinari ne bi otkrili... A tek situacija s ocem. Što ima veze tko je bio brži – kazao je mladi hrvatski automobilistički as.
Obitelji je najteže. Supruga Corinna (47), sin Mick (19) i kći Gina-Maria (21) o njegovu stanju ne govore. Prošlog je tjedna njegova dugogodišnja menadžerica, glasnogovornica i desna ruka rekla:
– Ono što mogu reći jest da obitelj i dalje zahvaljuje na brizi navijača. Ljudi zaista razumiju da njegovo stanje nije stvar koju bi se dijelilo kao javni interes.
Prema informacijama stranih medija, koje su neprovjerene, tjedno na brigu o 49-godišnjem Schumacheru izdvajaju 978 tisuća kuna. To je dnevno 81.500 kuna. O njemu se brine 15 medicinskih sestara i fizioterapeuta 24 sata dnevno.
Novac nije tema. Schumacher je, prema Forbesovoj listi objavljenoj na kraju prošle godine, i dalje među najbolje plaćenim sportašima svih vremena, uz Michaela Jordana i Tigera Woodsa, s otprilike milijardu dolara zarade.
Više je zaradio od Davida Beckhama, Kobea Bryanta, čak i boksača Floyda Mayweathera. Cristiano Ronaldo, Leo Messi i Roger Federer po zaradama su i dalje daleko iza njega.
Prema računici ovotjednog britanskog Expressa, dosad je na liječenje potrošeno 20 milijuna eura. Ako je istina, na liječenje je potrošeno 20 od 1000 zarađenih milijuna. No novac je tu najmanje bitan. Odrekli bi se Schumacherovi u tom tužnom dvorcu i zadnjeg novčića da se jedno jutro njihov otac s kata spusti i pita:
– Što je za doručak?
„…S ocem je čekao Novu godinu u švicarskom Méribelu, vrijeme su tog 29. prosinca 2013. kratili skijajući se. …“ Méribel nije u švicarskoj već u Francuskoj!!!!!!!!!Umjesto da brišete pristojno napisane komentare, bolje bi vam bilo da brišete gluposti napisane u tekstovima!