Za mnoge vozače Formule 1 ostanak u motosportu predstavlja jedini logičan put nakon završetka karijere. Neki otvaraju vlastite momčadi, dok se drugi posvećuju utrkama izdržljivosti. Ipak, japanski vozač Ukyo Katayama izabrao je potpuno drukčiji, po život opasan smjer. Njegova karijera u najbržem cirkusu na svijetu završila je ranije nego što su mnogi očekivali, ostavivši ljubitelje sporta u čudu.
Tijekom svojih šest sezona u Formuli 1, od 1992. do 1997. godine, Katayama je nastupio na 97 Velikih nagrada. Vozio je za momčadi Larrousse, Tyrrell i Minardi, a najuspješnija mu je bila sezona 1994. godine. Tada je u bolidu Tyrrella ostvario dva peta, jedno šesto i jedno sedmo mjesto. Osvojio je ukupno pet bodova u karijeri, no njegove vožnje redovito su nadmašivale mogućnosti samog automobila, donoseći mu poštovanje suparnika.
Njegove impresivne predstave privukle su pažnju vodećih momčadi na gridu. Krajem te uspješne godine navodno mu je ponuđen ugovor s momčadi Benetton za iduću sezonu, što bi ga smjestilo uz bok budućem sedmerostrukom svjetskom prvaku Michaelu Schumacheru. Iako je to bila prilika koja se pruža jednom u životu, Katayama ju je morao odbiti. Razlog je godinama ostao strogo čuvana tajna daleko od očiju javnosti.
Tek nakon što se povukao iz sporta, otkrio je da mu je krajem 1994. godine dijagnosticiran tumor u leđima. Iako bolest u tom trenutku nije bila smrtonosna, uzrokovala mu je znatne bolove, a raspored utrka neprestano je odgađao početak liječenja. Katayama je svoju dijagnozu držao u potpunoj tajnosti jer nije želio sažaljenje publike niti je tražio izgovore za slabije rezultate koji su neminovno uslijedili.
Nakon propuštene prilike za prelazak u vrhunsku momčad, njegove su izvedbe počele padati zbog narušenog zdravlja i nekonkurentnih bolida. Utrke su postale fizičko mučenje, a rezultati su polako izostajali. Na startu Velike nagrade Portugala 1995. godine doživio je tešku nesreću u kojoj mu se bolid višestruko prevrnuo u zraku, nakon što je udario u bolid Talijana Luce Badoera.
Obožavatelji ga pamte po brojnim nesrećama i beskompromisnom stilu vožnje, zbog kojih su ga neki gledatelji od milja nazivali "Katapultyama", dok se prisjećaju njegove neviđene upornosti unatoč bolesti o kojoj nitko ništa nije znao. Nasreću, on i Badoer izbjegli su teže ozljede u tom strašnom sudaru. Svoju karijeru u Formuli 1 službeno je priveo kraju 1997. godine na domaćoj stazi u Japanu, vidno iscrpljen, ali ponosan na sve što je postigao bez traženja olakotnih okolnosti.
Iako se povukao iz kraljevske klase, nije prestao voljeti brzinu i teške izazove. Na legendarnoj utrci 24 sata Le Mansa 1999. godine zamalo je ostvario senzacionalnu pobjedu za volanom Toyote GT-One. U posljednjem satu utrke, pri golemoj brzini pukla mu je guma, no nevjerojatnom vještinom uspio je zadržati bolid na stazi i doći do sjajnog drugog mjesta u ukupnom poretku te pobjede u svojoj klasi.
Umjesto uživanja u mirnoj mirovini, Katayama se okrenuo ekstremnom planinarenju. Postavio si je cilj osvojiti neke od najopasnijih svjetskih vrhova u uvjetima u kojima nema mjesta pogreškama. Već 2001. godine popeo se na šesti najviši vrh svijeta, planinu Cho Oyu, a pet godina kasnije ostvario je svoj životni san usponom na Manaslu, osmi najviši vrh na Zemlji.
Njegova strast prema planinama umalo ga je stajala života krajem 2009. godine. Tijekom teškog zimskog uspona na planinu Fuji temperature su pale na nevjerojatnih 25 stupnjeva ispod nule. Snažan vjetar odnio je šatore njegove penjačke skupine, zbog čega je usred ledene oluje bio prisiljen pozvati policijsku službu za spašavanje.
Spasitelji su pronašli bivšeg vozača živog dok je samostalno pokušavao sići s planine, no njegova dva bliska prijatelja tragično su preminula uslijed ekstremne hladnoće. Unatoč toj teškoj traumi, Katayama nije odustao od visina te se do kraja iduće godine popeo na šest od poznatih sedam vrhova različitih kontinenata. Njegova životna priča ostaje zapanjujuće svjedočanstvo nevjerojatne izdržljivosti i nepokolebljivog ljudskog duha.
Danas je Katayama vrlo uspješan vlasnik vlastite momčadi koja se natječe u automobilizmu i profesionalnom biciklizmu. Svojom hrabrošću na stazi i izvan nje te nevjerojatnom skromnošću zauvijek je osigurao posebno mjesto u povijesti japanskog i svjetskog sporta.
Otvori KEKS Pay
