Voditelj Radio Rijeke Robert Ferlin u Zapadnom trgovačkom centru priredio je uživo prenošen show “Kek za pet” pred okupljenim navijačima koje je trofejni trener državnog prvaka Matjaž Kek darivao poklonima. I oni njega. Ljubav koja traje. Bilo je ležerno i zabavno, ideja je bila predstaviti malo drukčijeg Keka. Najpopularnijem Slovencu u Hrvatskoj, kako ga je predstavio Ferlin, odlično leže takve forme jer je inače strog i ozbiljan. Stigao je, naravno, izravno s treninga.
– Dobro je, dečki treniraju, trude se. Kad su čuli da će dobiti slobodno ako budu okej, letjeli su!
Kava koja traje pet godina
Hvala vam što ste došli pred navijače, kaže voditelj.
– Pa trebali bi svi doći. Predstavljam svlačionicu, ali nisam samo ja bitan, “one man band” više ne može proći. Neugodno mi je kad smo samo mi pod žarom... reflektorima (umalo mu je pobjegao slovenski izraz žarometi, op. a.). Navijači su bitni. Koja bi to bila priča bez navijača? A imamo takvih primjera u Hrvatskoj, samo je to onda šuplja priča.
Uslijedila su ležerna pitanja.
Kako vam je išlo u školi?
– U osnovnoj dobar, ali onda je krenulo. Imao sam privilegij da su mi dopustili u Mariboru da u srednju školu idem čak pet godina. Tako sam bio dobar u prvoj godini da su mi sredili da još jednom idem u prvi razred – našalio se u svom stilu pa nastavio:
– Rano sam ušao u prvi tim Maribora pa sam se malo pogubio. Poslije mi je bolje išlo, do mature sam bio pravi. Onda sam upisao Pedagošku akademiju, pa faks za trenera u Ljubljani, to je bilo okej.
I eto vas u Rijeci. A mogli ste doći kao Prašnikarov pomoćnik...
– To ne znam. Znam samo da me nazvao Srećko Juričić, kojeg sam znao kao igrača. Ženi sam rekao da idem na pet minuta popiti kavu pa što bude. Evo, tih pet minuta traje pet godina. Odmah mi je bilo kristalno jasno da su Juričić i Dean (Šćulac) došli kao predstavnici ozbiljnog projekta. Miškovića nisam do tada poznavao, njega i Snježanu upoznao sam tek na utakmici u Puli.
Kakvi ste sada s predsjednikom Miškovićem? Svađate li se?
– A ima i toga. Malo se ja nadurim, pa nekad on ne nazove tri-četiri dana. Iako nam nekad treba samo pogled da se shvatimo. Jednostavno funkcionirano, jako se poštujemo. I onda će netko reći: “Ostao je tako dugo jer je dobar s familijom Mišković.” Ali to je više recept za mladog trenera. Uvučeš se u obitelj, tu su i dvije kćeri, i ostaneš dugo. Znam da je Damir bio strahovito ljutit kad smo izgubili prvi put od Hajduka. A ništa, trudit ću se da to popravim za koji dan.
Uslijedila je igra za navijače, dres s potpisima igrača na dar onome tko izrecitira šampionsku postavu iz 2017. Pobijedila je mlada navijačica...
– Prskalo, Ristovski, Žuta, Vešović, Andrijašević, Gavranović...
– Stop! Njega ne spominjemo, on je kao Voldemort – kaže voditelj.
Recitirao je i Kek, i to Gervaisa – Pod Učkun kućice vele! Titanski se borio s lokalnim narječjem.
– Dajte mi da sad malo vode popijem.
Svirao “Leptiriću šarenčiću”
Tu se snašao, no našli su mu slabu točku – pjevanje...
– Ne, molim vas! Stvarno sam loš u pjevanju. U pedagoškoj sam morao naučiti svirati na klaviru, a već sam igrao za prvi tim Maribora. S mojim prstima to je bilo nemoguće. Da bih prošao razred, učiteljica mi je zadala da naučim kompoziciju “Leptiriću šarenčiću”. Tri sata sam svaki dan lupao po tipkama ... Odsvirao sam tako da je plakala, ali ne od sreće, nego tuge. Dala mi je dvojku i prošao sam.
Nosite poderane traperice... Tko vas odijeva?
– Versace! Zezam se. Goga mi donese odjeću kući, onda ja to probam! Želim biti ležeran. Najviše sam trpio kad bi mi Snježana naredila da moram odjenuti odijelo i staviti leptir mašnu. Mene je to gušilo! Mama sebi nije mogla doći doma, rekla je: “Što je ovo?”
Prepustili ste Manceu svađe sa sucima...
– On je mlađi, ja sam star. Njemu se lakše popeti na tribinu kad ga izbace – šali se Kek.
I za kraj – kviz. Morao je pogoditi koje je vino slovensko, a koje s Pleševice. Nije bilo problema.
– Nisam stručnjak, samo volim piti kad imam vremena za to.
Jeste li se napili ikad?
– Uh!
inteligentan ko i svi nogometaši