Tigran Gorički godinama je maštao o tome da jednog dana osvaja medalje na velikim gimnastičkim natjecanjima. Trudio se, vježbao svaki dan i nije uspio. Onda je 2004. godine počeo trenirati Marija Možnika. Kako je Gorički bio specijalist za preču, logičan izbor za Možnika bila je upravo ova sprava. Prva medalja stigla je tri godine poslije kada je Marijo bio brončani na Svjetskom kupu u Mariboru. I do danas je osvojio 18 medalja na svjetskim kupovima, dvije medalje na europskim prvenstvima, jednu svjetsku, te jednu na Mediteranskim igrama u Mersinu 2013. godine. Nedostaje mu još samo olimpijska medalja.
Usporedo sa svakodnevnim napornim treninzima, Možnik je bio i odličan učenik i student. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu 2011. godine te stekao akademski naziv magistar kineziologije, a 2013. godine završio je stručni studij športskog menadžmenta na Visokoj školi Aspira u Splitu. Proglašen je najboljim studentom četvrte i pete godine Kineziološkog fakulteta s prosjekom ocjena 5,0. U lipnju 2009. godine dodijeljena mu je Rektorova nagrada za studentski rad u kojemu je napravio biomehaničku analizu gimnastičkog elementa "Možnik". Od 2012. godine zaposlen je na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao znanstveni novak – asistent na predmetu Sportska gimnastika.
Prije četiri godine imao je obiteljsku tragediju kada mu je u snu umro brat Dario, također gimnastičar.
– Sve svoje najveće uspjehe posvećujem Dariju, pa tako i ovo zlato. Osjećao sam da sam imao pomoć odozgo, bio je uz mene. Ovo zlato nije samo moje, bilo je tu i jako puno njegove pomoći –rekao je Možnik, koji će ovih dana medalju proslaviti s prijateljima u kvartu, ali i klubu.
>> Možnik: Konkurencija sve moćnija, vježbe vrijede medalja na EP-u
