O Dragi Vabecu ne treba previše trošiti riječi. Legendarno Dinamovo lijevo krilo u modrom je dresu provelo punih jedanaest sezona, od 1968. do 1979. godine, te još jednu u sezoni 1983./84. S 529 odigranih utakmica, peti je Dinamov igrač svih vremena, a postigao je 183 pogotka. Ni danas ne može bez nogometa, član je Dinamovih veterana i putuje s igračima po prijateljskim utakmicama, ali ne trči za loptom kao nekad.
– Inače igram i kapetan sam, ali sada sam prestao igrati jer mi je ipak već 69 godina. Međutim, rado se odazivam svim pozivima veterana da uveličam proslave svima koji nas pozovu na revijalne utakmice – kaže Vabec.
Drago Vabec istinska je legenda Dinama, malo je igrača koji se mogu pohvaliti tolikim stažom u plavom dresu. No, sedamdesete godine u kojima je on igrao rezultatski nisu bile najuspješnije za klub iz Maksimira. Jedini trofej koji je osvojio bio je Kup 1969. godine.
– Istina je da nas rezultati u to vrijeme nisu mazili. Uglavnom smo bili negdje oko vrha, iako smo jedne godine zamalo ispali. Harao je Hajduk, za njim i Zvezda, tu i tamo Partizan. Jedne godine i Željo je osvojio prvenstvo. Bila je takva politika. U Zvezdi su rekli – ako ne možemo mi biti prvi, onda neka bude Hajduk.
Jesu li protivnici u to doba imali bolju momčad od vas?
– Pa dobro, Zvezda je uvijek bila Zvezda. Radi se o tome da je Zvezda osvajala prvenstva na malim klubovima, nju nisu toliko interesirali derbiji. Znala je da na istoku ima sve bodove, od Bora i Trepče nadalje. Mi smo tamo kiksali i gubili, a derbije dobivali, ali pobjedama u derbijima se nije osvajalo prvenstvo, nego se osvajalo pobjedama nad malim klubovima, a Zvezda je, kako bi se reklo, u tome uvijek bila kao domaćin – naglašava Vabec.
Dinamo? To je predivno...
Za jugoslavensku reprezentaciju Vabec je od 1973. do 1976. godine odigrao sedam utakmica i postigao jedan pogodak 1975. godine, na utakmici protiv Švedske u Zagrebu (3:0). Snimka tog pogotka godinama se prikazivala u uvodnoj špici Sportskog pregleda TV Zagreb. Ta utakmica i taj pogodak na neki su način obilježili njegovu karijeru.
– Ima jako puno pogodaka i utakmica koje su mi drage, ali svi me, nažalost, poznaju po tom golu protiv Švedske, iako sam u karijeri zabio puno boljih i ljepših golova. Bio sam lijevo krilo, nisam bio klasični centarfor. Puno golova morao sam narihtati. A gol kao gol mi je drag, to je bilo u mojem Maksimiru i tim golom i tom pobjedom plasirali smo se na Europsko prvenstvo koje se igralo u Jugoslaviji. Bilo je to za 22 milijuna ljudi u bivšoj državi.
Kako komentirate Dinamove europske nastupe?
– To je nešto odlično, nešto predivno. Nažalost, bio sam na utakmici protiv Šahtara i dandanas nije mi jasno kako smo od 3:1 u pet minuta došli na 3:3. Da smo pobijedili, igrali bismo na proljeće u Ligi prvaka. Ovako će biti malo žilavo, ali mislim da se neće dogoditi onaj najcrnji scenarij, da ispadnemo. S jednim ili dva boda, Dinamo bi mogao dohvatiti Europsku ligu i to je najvažnije.
Mislite li da je sljedeći krug Lige prvaka nemoguća misija?
– Realno, vrlo teška. To bi značilo da moramo pobijediti Atalantu u gostima, što je moguće, ali onda još na kraju moramo igrati neodlučeno s Manchester Cityjem. Puno toga ovisit će o tome kako će proći Šahtar.
Što očekujete od susreta s Atalantom u Milanu?
– Nemamo što kalkulirati. I Dinamo to zna, i trener, i stručni stožer i igrači. Treba ići na pobjedu, a onda će se čekati zadnje kolo. Pobjedom bismo imali velike šanse. Pa Dinamo ima predivnu generaciju, velike momčadi i veliki klubovi, kada imaju takvu generaciju, sve osvajaju. Ne govorim sada o Manchesteru i sličnima. Dinamo za naše pojmove ima zlatnu generaciju i to mora iskoristiti i osvojiti sve što može.
Koji su igrači Dinama po vašem ukusu?
– Neosporno je da je Olmo broj jedan, odmah za njim Petković. Podsjeća me na Viduku, možda je čak i bolji od njega. Predivan centarfor, zna s loptom, ima skok, praktično sve.
Kao lijevo krilo, kako biste ocijenili Oršića?
– Svaka čast malome, dobar je. Ja sam bio lijevo krilo iako sam bio dešnjak, ali mi je bilo svejedno. Mislim da je i Oršić takav, dobro igra i lijevom i desnom nogom. Najvažnije za lijevo krilo je – kreneš u dribling, varka na van, dribling unutra i šut po golu. To sam imao ja, to ima i Oršić. Daj bože da Mislav bude bolji od mene.
Je li Dinamo bio bolji u vrijeme kada ste vi igrali ili je bolji danas?
Drukčiji su stilovi igre
– Teško je to uspoređivati. Način i stil igre bili su drukčiji, mi smo igrali sa dva krila, centarforom, lijevim i desnim stoperom i čistačem. Danas se igra s četvoricom u liniji, nogomet je praktično napredovao do savršenstva. Veliki klubovi danas imaju po 40 igrača, ako niste dobri, odmah dođu drugi. Ja sam ostvario svoj dječački san zaigravši u Dinamu. Danas su to treninzi po pet-šest puta na dan, igrači su postali roba kojom se trguje. Čista zarada, profit, biznis.
Hoće li europska proljeća postati Dinamova konstanta ili će opet nastupiti rasprodaja i potonuće?
– Ne vjerujem da će doći do toga. Dinamo ima jednog čovjeka, nećemo mu spominjati ime, koji sve to manje-više još uvijek drži i vodi. Dinamo u jednoj selekciji od 13, 15 ili 17 godina ima po 700 igrača na probi od kojih onda izabire najbolje. Svi pričaju da je Lokomotiva druga momčad Dinama. Pa dobro, neka je! Ali, iz Lokomotive je došlo barem deset igrača u Dinamo, koji u ono vrijeme možda nisu mogli igrati, pa su se afirmirali u Lokomotivi, a onda ih je Dinamo vratio. Znači da se kvalitetno radi. Neće Dinamo biti toliko naivan i samo tako pustiti igrače. Ako netko i ode, on već ima zamjenu. Nisam protiv Hajduka, ali Hajduk proda pet igrača i onda nema ništa. Ne možete prodati pet igrača i onda se boriti za vrh!
>>> Pogledajte što je za Večernji TV rekao Bruno Petković
Drago Vabec spada u red istinskih legendi Dinama. No, današnji novinari pišu o nogometu kao da je sve počelo s pojavom interneta, pa u red legendi stavljaju igrače koji su odigrali sezonu - dvije u Dinamu.