Nakon pobjede Hrvatske nad Mađarskom pogotkom Šipića u posljednjim sekundama i drugi zagrebački četvrtfinale Svjetskog rukometnog prvenstva riješen je u posljednjim trenucima susreta. Točnije, ta lopta Luke Karabatića upućena s centra za pobjedu Francuske nad Egiptom (34:33), prošla je gol-crtu točno tri desetinke prije isteka vremena.
Evo kako je francuski junak, još vruć od slavlja, prokomentirao svoj potez.
– Svi skaču oko tebe, a ja nisam znao je li ušla lopta na vrijeme. Rekao sam da se smirimo, da vidimo što će reći suci nakon pregledavanja snimke. Ta minuta je bila malo čudna, ali nakon toga sam osjećao ponos što sam uspio donijeti nam pobjedu. To je još samo jedan korak, a mi želimo više.
Jeste li zabili u karijeri kada pogodak za pobjedu s istekom vremena?
– Ne vjerujem. Ovo je prvi ovakav gol. Nije loše da se to dogodi u ovakvom trenutku Svjetskog prvenstva.
Pogodili ste između dva suparnička igrača. Lopta je išla nisko, jeste li tako htjeli?
– Jesam. Vidio sam dva suparnička igrača, probao sam progurati loptu kroz taj prostor. Treba tu i sreće, no to je ono što sam htio.
Je li vas iznenadio Egipat svojim otporom?
– Ne, posljednjih nekoliko godina to je jedna od najboljih reprezentacija svijeta. Za jedan gol nisu ušli u polufinale. Uvijek su tu blizu. Znamo kakve igrače imaju. Yahia Omar, moj klupski suigrač, igrao je izuzetno. Još ta igra sedam na šest koju su nam stavili u drugom poluvremenu, to je bilo jako teško za nas i tu nismo nalazili rješenje. Protiv najboljih uvijek se igra na detalje. A ovo je bila takva utakmica.
Što nam možete reći o polufinalnom suparniku Hrvatske?
– Nisam imao vremena razmišljati o tome. Tek je završila utakmica puna stresa. Trebamo malo uživati u ovoj pobjedi, bila je luda utakmica. Eto nas jedva u polufinalu. Imamo dva dana da pripremimo tu utakmicu, znamo što to znači Hrvatskoj koja iz nastupa u nastup igra sve bolje. Napreduje i to će za nas biti golem izazov.
Koje ste kvalitete Hrvatske zapazili?
– Kao što sam rekao, to je momčad koja ima veliko srce i koja uz navijače daje sve od sebe i radi veliki pritisak na suparnike. Bila je u poteškoćama, zaostajala po tri-četiri pogotka, no nekako bi se s ritmom vratila. Kada nižete pobjede, onda vam se diže samopouzdanje i sada je na top-razini.
Slavni mu brat Nikola, jedan od najboljih rukometaša svijeta svih vremena, u finalu Svjetskog prvenstva 2009., također igranom u Zagreb Areni, pokidao je živce nama Hrvatima. Hoće li mlađi Karabatić biti nešto blaži?
–Ha-ha. Nama je cilj ući u finale. Jedan je od najvećih izazova igrati protiv Hrvatske na njenom terenu. To je fenomenalan ambijent. Dok smo se spremali za našu utakmicu, čulo se to navijanje kroz zid. To je bilo nešto nevjerojatno. Znamo koliko vaši igraju sa srcem, koliko se bore, i to je lijepo vidjeti. Iako, kada si suparnik, nije tako lijepo. Bit će jako teško za nas.
Hoće li Nikola doći u četvrtak na polufinale?
– To je moguće. Nije još dogovoreno ali je moguće da bude tu s nama.
Na svom Instagram profilu navijao je za Hrvatsku. Reklo bi se i logično s obzirom na to da je otac braće Karabatić rodom iz Vrsina kraj Trogira.
– Pa naravno. Za nas je uvijek nešto posebno igrati ovdje. To se zna. Za mene je igrati Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj nešto jako posebno.
FOTO Pogledajte kako Karabatić navija za Hrvatsku! Legendarni Francuz se oglasio na Instagramu
Taj finale iz 2009., koje je dobila Francuska s 24:19, igrao je samo stariji Karabatić.
– Ja sam tu utakmicu gledao na televiziji. I ja sam gubio živce. Dogodilo se to prije 16 godina, bila je to fenomenalna utakmica, a kao da je bilo jučer.
Je li čudno igrati bez brata?
– Sada mi je normalno, no kada se on umirovio, bilo mi je čudno. Oduvijek smo bili zajedno, suigrači, cimeri. Jedan dio mene je otišao, ali samo u rukometu. No i dalje svaki dan razgovaramo, i dalje je naš odnos isti, samo što sam ja na terenu, a on je vani.
Otvori KEKS Pay
Što bi rekao Dobroslav, drug Karabatić ima jake gene, kao i Nole, Tesla i ostali velikani. Ništa bez malo Hrvatski gena i korjena. Balkanci bi bili čudo u svim segmentima sporta samo da nas nisu ljevičarski demokrati uveli u sukob i mržnju. A ustvari se volimo. Koliko puta vidim Ukrajinac dođe s dronom do Ruskog vojnika, ali neće da ga likvidira.