Nakon velike pobjede u četvrtfinalu protiv Brazila, Hrvatska nije uspjela preskočiti i Argentinu, u polufinalu su Messi i društvo bili bolji i igrat će u nedjeljnom finalu. - Bez da sam pročitao ili vidio bilo čiji komentar o ovoj utakmici želim reći da ne trebamo biti tužni. I ti dečki, ti naši dečki oni su naši heroji. Ovo što su napravili je top uspjeh za sve Hrvate, za sve hrvatske igrače u svijetu. Na svemu što su napravili moramo im biti zahvalni - u dahu nam je rekao Andrej Panadić i nastavio:
- Ne moraju biti tužni, pa ništa još nije gotovo, samo dalje bez tuge, bez žalosti jer nemaju se čega sramiti.
No, jasno je da Hrvatska nije odigrala dobro, da nije bila na razini na kojoj smo ju naviknuli gledati i prije, pa i na ovom Svjetskom prvenstvu.
>> Pogledajte reakciju hrvatskih navijača u Dohi nakon poraza
- Prenaivno smo primili prva dva pogotka. Slažem se da je jedanaesterac dosuđen za Argentinu nategnut, naš je vratar stajao na svojoj poziciji i nije ništa napravio. No, prvi put sam vidio da je naša obrana napravila kiks u postavljaju prije jedanaesterca, Alvarez nam je sam utrčao, Gvardiol je više pazio na Messija, a ne na igrača koji mu dolazi iza leđa. Takvu grešku dosad nismo napravili niti jednom dosad. Isto tako i drugi pogodak. Nema potreba da razigravamo kad imamo udarac iz kuta, bespotrebno kompliciramo i tako otvaramo prostor za kontranapade i to se nam se dogodilo kod tog drugog pogotka. Da idemo na izravno ubacivanje imamo nekakvu sigurnost, lopta upućena pred vrata može biti opasna, može ići i prema golu. Tek kod zadnjeg udarca iz kuta smo bili opasni i to mi nije bilo jasno - vidio je Panadić ono što i većina.
Početak utakmice nije sugerirao da će na kraju završiti s tih velikih 0:3.
- Prvih 20 minuta Kovačić je išao kao avion, kao da se najeo špinata kao Popaj i sve mi je izgledalo lako za nas i onda primiš nepotreban pogodak. A nije se lako vraćati nakon primljenog pogotka iako smo mi to dosad uspijevali, ali ne možeš uvijek. K tome, igrali smo u gostima, sve je bilo puno Argentinaca na stadionu. I kad smo kasnije krenuli ofenzivnije činilo se da će biti bolje, uvijek smo nešto zapetljali, uvijek smo imali krivo rješenje, potez viška, nekakvo krivo rješenje, finta viška, a oni su presjekli, uvijek su bili brži. I onda Messi, ako mu daš da ide jedan na jednoga u problemu si, nizak je, jak, nekako se upetlja među ljude i možeš samo napraviti prekršaj. I činilo se da ga Gvardiol kod tog trećeg gola ima, a zapravo ga nema i 3:0 i gotova utakmica. No, dečki ponavljam, nemojte tugovati, hvala vam za sve što ste napravili za nas.
Slijedi nam utakmica za treće mjesto, hoće li biti teško vratiti se nakon ovog poraza u tu borbu?
- Ma neće biti teško, ma neka polete, neka zgaze tko god bio s druge strane. Idemo dalje dečki, odradimo posao do kraja, uzmite medalju. Ostavimo ovo iza sebe. Argentina je dobra, sve bolja, diže se i sve je zeznutija. Igrački su jaki, pa njima ulazi Dybala, Correa, na klupi je Di Maria, to su malo veće face. Kao ekipa su čvrsti, iskusni u obrani, sve jednostavno rješavaju, nekad je to i ružno, ali je korisno. No, za mene su naši čudo, drugi put među četiri nije baš jednostavno. Ajmo se smiriti, odmoriti, staviti tu broncu oko vrata i čekamo vas doma.
Moraju li ove "novine" na svakom koraku pokazivati tko im je vlasnik? Zasto bismo "zgazili" protivnika? Zar nije dovoljno da pobijedimo?