Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 11
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
VEČERNJAKOVA RUŽA

Robert Mareković o emisiji 'Dolcevita': 'Svatko tko uistinu voli glazbu želi je podijeliti s drugima'



Zagreb: Robert Mareković, radijski voditelj, glazbenik i glumac 

​
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
1/10
05.03.2024.
u 07:00

Emisija Radio Sljemena "Dolcevita" nominirana je za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske emisije godine.

U vrijeme kad je nastajala danas kultna glazbena emisija Radio Sljemena “Dolcevita”, njezin urednik i voditelj Robert Mareković već je vladao eterom u emisiji “Povratak u budućnost” koja se bavila rock and rollom. Kako ga je zanimala i druga glazba, swing i bossa nova i mekša lounge te easy listening produkcija, odlučio je pokrenuti emisiju i na tom tragu. Tako je prije točno 20 godina, prvotno pod imenom “Cocktail bar”, rođena “Dolcevita” koja je svojim zaraznim ritmom i dugovječnošću zaradila nominaciju u kategoriji radijske emisije godine.

Tko je vaša publika i kakav odnos imate s njom, javljaju li vam se, kakav je feedback?

U stvari je povrat nevjerojatan, nekad mi se čini kao da imam televizijsku emisiju, toliko se često ljudi referiraju na moj rad što je, naravno, fantastično! Što se tiče generacija, uistinu su to ljudi svih dobi, ali ono najljepše što doživljavam jest kad mi se mladi roditelji pohvale kako sa svojim klincima, onako obiteljski, slušaju moju emisiju. Taj osjećaj da svojom emisijom okupljam cijelu obitelj i da mladi u vrijeme TikToka i instantnih izazova slušaju radio naprosto je sjajan. U vrijeme kad je glazbeni ukus generalno na niskim granama lijepo je pridonijeti nečem dobrom.

Jednu Ružu već ste dobili... Gdje je čuvate i koliko vam općenito znače nagrade?

Evo je, stoji na polici u dnevnoj sobi uz moj Porin. Svatko tko bi rekao da mu nagrade ništa ne znače lagao bi, ali onaj direktni dodir s publikom, neposredna povratna informacija, ljudsko veselje kad vam slušatelji obznane kako slušaju emisije je najvrjednija, dakle ta lijepa direktna energija neprocjenjiva je.

Kada ste se i kako zaljubili u glazbu?

Za moj dobar odgoj, na kojem sam joj zahvalan, kriva je moja majka, a za glazbu tata. Tata je kad sam bio klinac stalno na gramofonu vrtio singlice i plesao sa mnom tako da sam kao mali shvatio da je glazba veselje. Dakle, definitivno je za sve kriv tata, njegovo oduševljenje glazbom prešlo je na mene.



Zagreb: Robert Mareković, radijski voditelj, glazbenik i glumac 

​
1/10

Negdje sam pročitala da, nakon što ste naučili reći mama i tata, sljedeće riječi bile su “Lazy Lady”, je li to istina?

Pa, u stvari je. Naime, tata je obožavao Fatsa Domina i stalno je vrtio njegovu “Lazy Lady”. Ta pjesma nosi veselje koje je klincu lagano upiti, a kako je moj stari bio loš s engleskim jezikom, pjevali smo je “Lizi Lili”, što je jednom klincu bilo još pitkije i lakše izgovoriti, tako da ta priča jest istinita. Fats i tata rulz.

U Elvisovu domu Gracelandu, u čijem je dvorištu i Kraljevo posljednje počivalište, bili ste dvanaest puta... On vam je idol i uzor?

Taj broj posjeta sad se već popeo na petnaest. Teško je pričati o idolu i uzoru kad imate moje godine, ali ja sam definitivno odrastao uz njega. Elvisa sam otkrio kao introvertirani desetogodišnjak. U tim godinama trebate idola. Sve je krenulo kad me mama s bonovima za klince koje joj je od svoje tvrtke dobila za Božić odvela u Namu na Kvatriću gdje sam po prvi put “svojim” novcem kupio ploče. Bile su to dvije velike Elvisove ploče i, kad sam stigao kući i stavio ih na gramofon, čuo sam mistični glas koji je u isto vrijeme bio i blizak i prijateljski. Tu je krenula ljubav i to putovanje koje traje i danas. Kroz odrastanje Elvis je utjecao na mene, kako glazbeno tako i kroz manire. On je bio i čovjek i gospodin.

A od koga ste naslijedili talent za pjevanje?

Djed je nakon što se razredio iz katoličke odore postao učiteljem glazbenog odgoja. Mislim da su odatle moji talenti za ritam i emociju, a pjevanje sam učio i radio na njemu. Dugo je trajalo, ali sad sam zadovoljan onim što znam i mogu.

Po čemu najradije pamtite razdoblje Fantoma?

Zafrkancija je bila nezaboravna, bili smo savršeno društvo. Uvijek smo imali na umu neke nepodopštine, ali nikad na štetu drugih. Bilo je to nezaboravnih nekoliko godina.

U čemu je tajna dobre i postojane kokotice?

Važni su strpljenje i dobra kosa.

Koliko često danas nastupate?

Eto, moji Swingersi ove godine slave dvadeset pet godina postojanja, upravo smo primili nominaciju za Porin za naš posljednji album “Zapleši twist”, a sviramo kao i ostali, najviše tijekom ljeta i adventa. Iza nas je već jedan Porin, nastupi u devet zemalja, dvadesetogodišnji angažman u münchenskom hotelu koji nosi pet zvjezdica, Bayerischer Hof, dakle, nije loše.

Surađivali ste s brojnim glazbenicima, postoji li neko glazbeno ime s domaće ili svjetske scene koje je na popisu vaših želja za suradnju?

Pa gotovo nema s kim kao band nismo surađivali, od onih dragih kojih više nema, kao što su Oliver i Massimo, s legendama kao što su Drago Diklić i Zdenka Kovačiček, s Belanom, više manje sam sve svoje duetne želje ispunio, a kako sam realist, nisam nikad ni sanjao o inozemnim duetima. Ustvari, ja sam sretan čovjek, ispunio sam sve svoje dječačke snove. K tome i radim posao iz snova, u stvari dva posla, nastupam i radijski sam čovjek!

GALERIJA Dodjela nagrada Večernjakova ruža za 1994. godinu



Zagreb: Robert Mareković, radijski voditelj, glazbenik i glumac 

​
1/25

U koju zemlju i zašto biste da dobijete priliku odselili?

Ako bih napustio Hrvatsku, odselio bih se jedino na Havaje ili u Memphis. Iako, sviđaju mi se i Chicago i Madrid, ali samo nakratko.

Da se možete vratiti tridesetak godina unatrag, biste li vukli iste poteze ili biste ipak neke stvari odigrali drugačije?

Puno toga bi se dalo napraviti pametnije, ali sad je lako pričati s distance. U dvadesetim godinama, kada se još formirate, lako se izgubiti. Prelako sam otišao iz Fantoma, prelako dao otkaz na televiziji, premalo radio na sebi, ali neke stvari očigledno su morale imati svoj tijek. Da je bilo drugačije, pitanje bili bilo Porina i Večernjakove ruže na mojoj polici ili ovogodišnjih nominacija. Tako je to, neki drugačiji koraci možda su mogli promijeniti puno toga, a možda ne nužno nabolje.

Što posebno volite na radiju da ste ga prigrlili kao svoj najdraži medij?

Radio je medij koji mi omogućava da budem ja. Radio manifestira moju veliku ljubav prema glazbi, to tko sam i što volim i, što je najvažnije, dopušta mi prenijeti tu predivnu glazbu drugima. Svatko tko uistinu voli glazbu želi je podijeliti s drugima, a radio je za to idealan medij.

Koga ćete povesti na dodjelu Večernjakove ruže 22. ožujka u HNK Zagreb?

Nećakinju i sestru. 

VIDEO Severini usred koncerta pukle hlače, pogledajte kako je to riješila

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije