"Novca sam zaradio za pet ili šest generacija potomaka, tako da ne pišem zbog zarade. To je ono što želim raditi, jer moje pisanje je spajanje s Bogom, ali ne što sam neki guru, već sam samo netko tko piše o tajni života, znajući da neću dobiti odgovor na pitanje zašto smo tu. Pokušavam slaviti život, to je najvažnije. Bog će nas, kad dođe vrijeme, pitati samo jednu stvar - jesmo li dovoljno voljeli. To je jedino važno."
Tako je u jednom od mnogobrojnih medijskih istupa govorio brazilski pisac Paolo Coelho, koji je upravo proslavio svoj 76. rođendan. Njegova slava, bogatstvo i široki utjecaj ne idu uvijek ukorak i s književnim značajem i stvarnom estetskom vrijednošću, pa se tako za njega može reći da je po mnogim pokazateljima najslavniji pisac našega doba, ali i, također po mnogim pokazateljima, najnepriznatiji. Do te mjere da neke naslove koje autor i njegova publika nazivaju romanima, rijetki književni kritičari i profesionalni čitatelji koji su ih pročitali smatraju self helpom, tojest literaturom za samopomoć.
Rođen je 24. kolovoza 1947. godine u Rio de Janeiru u Brazilu, kao Paolo Coelho de Souza, u toliko dramatičnom porodu da su prvo mislili da je mrtav, ali je onda medicinska sestra začula sitan glasić koji je svjedočio da je tu prvu traumu preživio. Rodio se u katoličkoj obitelji, a majka je bila toliko čvrsta pri želji da joj sin bude inženjer ili advokat da ga je tri puta pospremila u duševnu bolnicu da mu izbije iz glave ranu namjeru da postane pisac. Svaki put je bježao, sve do 20. godine kad su ga konačno pustili da radi što hoće. Razlog za to bilo je uvjerenje da se od pisanja u Brazilu ne može živjeti, a Coelho je poslije, u skladu sa svojom životnom i književnom poetikom, govorio da je roditeljima oprostio te početne neljubaznosti. "Nije da su me željeli povrijediti, jednostavno nisu znali što da rade... Nisu to učinili da bi me uništili, nego da bi me spasili".
No, "liječenje" je ostavilo posljedice na njegovo kratkoročno pamćenje.
Ipak je nakon toga upisao pravo, pa je nakon godinu dana odustao i putovao po svijetu kao hipik, a nije preskočio ni iskustva s drogom. Kad se vratio u Brazil, pisao je pjesme za tamošnje glazbenike kao što su Elis Regina, Rita Lee i Raul Seixas. S novcem mu je već krenulo, ali se usput povezao s okultizmom i magijom. Godine 1974. uhićen je zbog subverzivnih aktivnosti, a s obzirom na to da je to bilo vrijeme vojne hunte, iskusio je mučenje elektrošokovima. Nakon što se konačno domogao slobode, naumio je srediti svoj život na malo sigurnijim postavkama. Godine 1986. prešao je 500 kilometara dugu cestu Santiago de Compostela na sjeverozapadu Španjolske tijekom čega je doživio duhovno prosvjetljenje. To je tema njegova prvog romana "Hodočašće", no pravu preobrazbu doživljava sljedeće godine, kad objavljuje "Alkemičara".
VEZANI ČLANCI:
Po njegovom svjedočenju, napisao je tu knjižicu za 15 dana. "Alkemičara" je najprije objavio jedan mali izdavač, prodao ga je u 900 primjeraka, no nije želio ponavljati izdanje, nego je nakon godinu dana piscu vratio prava. Coelho je, da bi se izliječio od tog neuspjeha, krenuo sa suprugom u pustinju Mohave na 40 dana. Vratio se još sigurniji u svoju knjigu knjige i krenuo tražiti boljeg izdavača. Našao ga je u nakladi Rocco, koja je 1990. objavila njegovu novu knjigu "Brida", pa je nakon njezina uspjeha, sasvim neočekivano, "Alkemičara" prodala u milijunskoj nakladi. Nakon toga, u svibnju 1993. godine, HarperCollins sve zacementira objavom ambicioznog izdanja "Alkemičara" u 50.000 primjeraka, što predstavlja najveće početno izdanje brazilske knjige u SAD-u. Izvršni direktor izdavača John Loudon predstavljajući knjigu rekao je: "Bilo je to poput buđenja u zoru i promatranja izlaska sunca dok je ostatak svijeta još uvijek spavao. Pričekajte da se svi drugi probude i vidite ovo".
Do 2016. godine "Alkemičar" je preveden na 88 jezika, a već je 2009. sa 71 jezikom Coelho postao nositelj Guinnessova rekorda kao živući pisac čija je knjiga prevedena na najviše svjetskih jezika. Do taka je "Alkemičar" bio prodan u 85 milijuna primjeraka.
Do danas je Coelho, koji je inače poklonik puštanja knjiga na internet, jer to po njegovom iskustvu samo potiče prodaju, premašio 320 milijuna primjeraka prodanih primjeraka svojih knjiga, zahvaljujući distribuciji u više od 170 država i prijevodu na najmanje 88 jezika. Objavio je 30 knjiga, od čega 16 romana i šest knjiga kratkih priča, kolumne su mu objavljivane u 66 zemalja, ima 115 internacionalnih nagrada za sve i svašta, premda ne baš i za književnost, po njegovim je djelima nastalo 65 adaptacija za kazalište, a Institut Paula Coelha osnovan je 1996. i pomaže 450 siromašne djece i starijih ljudi u Brazilu. Od 2000. Coelho je član Schwabove zaklade za socijalno poduzetništvo, a prema Forbesu, druga je najutjecajnija poznata osoba na Twitteru. Prije nego što će i do Hrvatske stići gorki sud javnosti da im je omiljeni pisac ustvari protagonist manje vrijedne, trivijalne literature, Mani Gotovac je, tada hrvatski kazališni faktotum, bila namjerila postaviti "Alkemičara" u splitskom HNK. Možda je šteta što u tome nije uspjela, ali zatim je u znaku inspiracije Coelhom poteklo i bujno Manino životno književno djelo, u kojemu je hrvatska publika mogla neometano uživati, jer nitko iz svijeta nije mogao pametovati da je trivijalno.
A Coelhova veza s društvenim mrežama je, pak, posebna priča i izvorište još brojnih rekorda. Na Facebooku ima 30 milijuna pratitelja, a na Instagramu 2,3 milijuna. No, istovremeno je i jedan od kritičara Facebooka čija se kritika najdalje čuje. "Do danas, imam više od 27.709.000 ljudi koji prate ovu stranicu. Međutim, manje od tri posto vidi moje objave. Ako želim da povećam ovaj broj, moram platiti smiješan iznos novca. Dijelim svoje vizije svijeta besplatno pa zašto da moram platiti kako bih se povezao s čitaocima/pratiteljima? To je glupo"; "Društvene mreže su se pogoršale. Ja sam, na primjer, dijelio besplatan sadržaj na Facebooku, a danas mi žele naplatiti prikazivanje besplatnog sadržaja. Činio sam to u pokušaju stvaranja boljega svijeta, ali bila je to samo iluzija", samo su neke od recentnijih izjava na tu temu. Reklo bi se da je u pravu.
Neki od njegovih rituala su: novu knjigu počinje pisati isključivo u siječnju neparne godine, ima, naravno, vlastitu izdavačku kuću, član je čarobnjačkog društva unutar kojega je mag, nikad ne govori o naslovu knjige ni temi unaprijed, čak ni najbližima, voli piti kavu s nepoznatim ljudima i streličarstvo mu je hobi. Osobno se deklarira kao katolik, ali kaže da odgovore ne traži u katoličkoj vjeri. Ustvari pripada redu RAM (Regnum Agnus Mundi, odnosno Rigor, Amor, Misericordia), španjolskome katoličkom ezoterijskom društvu koje je osnovano 1492. godine, a u koje ga je inicirao jedan poslovni Nizozemac s kojim se slučajno susreo na kavi u Amsterdamu 1970. godine. Riječ je o ezoterijsko-okultnomu inicijacijskom društvu koje Katolička crkva ne smatra svojim dijelom.
Coelho je i u Hrvatskoj postao popularan romanom "Alkemičar", premijerno objavljenim u jednom od posljednjih kola Biblioteke Hit, urednika Zlatka Crnkovića. Coelho je valjda i jedini inozemni pisac kojega je za njegova posjeta Hrvatskoj primio predsjednik Republike. Bio je to Stipe Mesić.
