Vlado Boban postao je omiljeno lice sportske rubrike Nove TV s uvijek zanimljivim prilozima, reportažama i emisijama. Kako kaže, važno mu je sport prezentirati ljudima na vizualno zanimljiv način. Da je novinarstvo njegov poziv znao je još od djetinjstva kada je gasio televizor pa komentirao i pisao članke o utakmicama za sebe, a sada je postao prepoznatljiv zbog svog opuštenog pristupa koji publika voli. Nakon prijenosa utakmica nogometne Lige nacija Vlado se sprema za novu, uzbudljivu sezonu UFC-a koja se 3.srpnja vraća na Novu TV i gol.hr.
Postali ste omiljeno lice sportske rubrike Nove TV, uvijek imate nove i zanimljive priloge, kako dolazite na ideje?
-Hvala na lijepim riječima. Što se ideja tiče, najčešće pročitam neku zanimljivost ili sam odsutan za okolinu jer se sjetim neke crtice pa krenem stvarati kadrove u glavi. Često razmišljam kako nešto, vezano uz sport, vizualno prezentirati ljudima na zanimljiv način. Tražim puno poveznica u svemu, nema neke univerzalne formule.
Iza Vas su brojni intervjui i putovanja. Kojeg bi ste sportaša izdvojili da je ostavio poseban dojam na vas i koja država ima najbolje navijače?
-Kao navijači, Argentinci su uvjerljivi broj 1. Putovao sam malo Južnom Amerikom, i atmosfera koju bi tamo doživio na utakmicama zaista je nešto posebno. Od sportaša bih izdvojio borilačkog velikana Ernesta Hoosta, i jednog od najboljih hokejaša svijeta Slovenca Anžea Kopitara. Od naših Slavena Bilića i Ivana Balića kao ugodne i zanimljive sugovornike.
"Lucky punch" omiljena je emisija za sve ljubitelje borilačkih vještina. Odakle se kod vas pojavila ljubav prema borilačkim sportovima?
-1993. gledao sam finale K1 turnira između Hoosta i našeg pokojnog velikana Branka Cikatića i drugi dan se upisao na karate, koji sam trenirao kroz osnovnu paralelno s nogometom. Ponedjeljkom navečer kao klinac, obavezno bih pratio prvo legendarnu ''Peticu'', nakon toga od 23 sata na Eurosportu ''Fight club''. Nogomet i borilački sport uvijek sam posebno pratio.
Iako iza sebe imate godine iskustva, javlja li se još uvijek trema? Volite li više priloge i emisije ili pak javljanja uživo?
-Najviše volim reportaže. One su mi nekako najkompliciranije ali i najomiljenije. I to pogotovo kad ih ne radim za isti dan, pa imam više vremena za montažu , više vremena za poigrati se sa slikom i glazbom. Trema se javi rijeko, ali ima je ponekad. Primjerice, kada nešto ne stignemo spremit kako treba, onda se zna pojavit. Neka je, onda budem malo bolje koncentriran.
UFC i MMA često su kasno doba noći. Kako se pripremate za te kasne prijenose?
-Prije prijenosa najčešće odem u kineski restoran sa svojim stručnim sukomentatorom Zelgom Galešićem, nakon toga redovito u kinu pogledamo neki loš film koji on izabere (jer se doživljava nekom kombinacijom Ridleyja Scotta i Jakova Sedlara). Nakon toga spavamo sat – dva, pa se probudimo u 3.10 i idemo na prijenos uz gomilu kave, čokoladica i loših pošalica.
Kada smo već kod dražih, nogomet ili UFC/MMA?
-Teško pitanje, nekad je bilo recimo 70-30 za nogomet. Danas 50-50 jer je previše utakmica. Previše nam se toga nudi svaki dan, pa malo neke stvari s godinama izgube draž.
Imate li nekog sportaša s kojim bi htjeli napraviti intervju, a da do sada niste imali priliku?
-Imam ih nekoliko: Zinedine Zidane u čijem sam dresu diplomirao, Manny Pacquiao filipinski boksač, i recimo moj najdraži skijaš skakač – Kazuyoshi Funaki. Jedini čovjek koji je čak četiri puta dobio ocjenu 20 kod sudaca.
Ove godine je Svjetsko prvenstvo u novom terminu. Kako vam se sviđa promjena i što gledatelji mogu očekivati od prijenosa i sportske redakcije Nove TV?
-Promjena mi se ne sviđa, no što je tu je. Ono što je dobro jest činjenica da Mundial dolazi u srcu sezone i igrači bi mogli biti u puno boljem natjecateljskom ritmu. Katar će biti pak druga krajnost u odnosu na Rusiju. Mala zemlja, gomila navijača na malom prostoru i to je plus. Minus će biti sigurno cijene, i činjenica da to nije zemlja sa nogometnom tradicijom. Od nas možete očekivati neke novitete o kojima ćemo razgovarati kad za to dođe vrijeme.
Kako se slažete s kolegama? Kako izgleda vaš tipični radni dan?
Kako kad. Ako Hajduk dobije moju Goricu onda me provociraju pa ih gađam tastaturama. Ako je remi, onda idemo na gablec i ja sve častim. Šalim se naravnoJ Dobro se slažemo. Ana Marija nam je šefica i zna nas usmjerit kada pretjeramo u nekim stvarima. Ona i Anita su istrpile sve moje mušice svih ovih godina, a to nije lako. Imamo dobre ljude u našem malom autonomnom kružoku, već smo i međusobno kumovi. Ljudski odnosi su na visokoj razini i to je najvažnije. To je kao u svlačionici, bez prave atmosfere nema dobrog rada i rezultata.
Počinje zgusnut raspored UFC-a, jeste li spremni za borbe i emisije? Što spremate za gledatelje?
-Imamo dvije odlične domaće priče. Jedna je o Matiji Blažičeviću koji je pokrenuo školu za cutmane, to su ljudi koji krpaju borce prije i za vrijeme mečeva, a druga je o Ivanu Vitasoviću. Sjajnom hrvatskom teškašu koji radi u bolnici. Sjajan sportaš i čovjek. Ispratit ćemo FNC u Karlovcu, imamo tri UFC prijenosa u mjesec i pol dana...nadamo se da će i uskoro potvrditi borbu Miočića i Jonesa. Držimo fige.
Kada se znali da je novinarstvo onaj pravi poziv za vas? I zašto baš sport?
Otac također obožava sport, tako da sam se od malena kretao u tom okruženju. Sestra je završila DIF i radila kao trener i asistent na nastavi. Kao klinac bi gasio televizor pa komentirao, ili bi sam pisao članke o utakmicama za sebe. Nekako je novinarstvo došlo kao najlogičnija stvar.
Iskreno, ovo je posao u kojem izgorite ako ga previše ozbiljno shvatite. Televizija neke stvari ne prašta. Ukočenost i trema brzo se vide, a ja privatno nisam neki ukočen lik. Nego manje više onakav kakav sam i na ekranu, ili se bar trudim bit. Kada sam početkom fakulteta imao prve voditeljske vježbe u 3 broja prevelikom odjelu profesorica Marjanović mi je jednom rekla dok me slušala: Vidiš mali, pogriješio si dva puta u ovih pet minuta. S jedne strane to nije dobro, s druge si nastavio kao da se ništa nije dogodilo i rugao se sa samim sobom. To znači da se dobro nosiš s tim, nastavi tako. Nekome si simpatičan, nekome nisi to je sastavni dio televizije i to treba prihvatiti. I raditi na svojim greškama kao u svakom drugom poslu.
Poznato je da volite i pisati? Možemo li očekivati i knjigu s vašim potpisom? Koji bi bio naslov?
Obožavam pisanje to je posebna strast. U posljednje vrijeme manje pišem zbog nedostatka vremena. Imam dosta neobjavljenih tekstova i priča, vjerojatno ću ih jedan dan skupiti u knjigu. To mi je jedan od ciljeva. Knjiga bi se mogla zvati recimo: Duboka latinska izreka. Ono da barem zvučim mudro ako se ljudima ne svidi.
Strastveni ste ljubitelj nogometa. Tko vam je najdraži igrač?
-Od nedavno umirovljenih Yaya Toure i Matija Dvorneković. Od davno umirovljenih Zidane. Od aktivnih nemam neke favorite. Dragi su mi Mbappe, Kroos, Perišić, Modrić, Di Maria...Volim igrače s kontinuitetom i izraženim pobjedničkim mentalitetom.
Da niste novinar bili biste nogometaš (ako internet ne laže)? Zašto ste odustali od profesionalne karijere? Za koji klub ste sanjali zaigrati?
-Ja sam kao pokušaj nogometaša bio teški prosjek. Imao sam samo dobru radnu etiku i jednu posebno lošu naviku: volio sam driblat kao obrambeni igrač. A to je jako glupa osobina. Prošao sam sve selekcije u bivšem Radniku današnjoj Gorici. Igrao sam nešto malo za prvu ekipu i godinama niželigaški nogomet po 4. i 5. ligama za svoj gušt do 27, 28 godine. Posljednje dvije, tri sezone sam se reaktivirao u veteranima i uživam.
Jedan ste od pokretača stranice Nogometne Ikone? Jeste li i dalje aktivni?
-Nisam više. Tu i tamo ako treba pomoć oko nečega pripomognem dečkima. Napisao sam gomilu tekstova za Ikone, ali nemam više vremena. S godinama se kroz tekstove i naše nogometne kvizove stvorila vojska pratitelja na društvenim mrežama i ponosni smo na to.
Iza sebe imate i dokumentarni film. Jesu li dokumentarci još jedna vaša ljubav? Planirate li još "zaplivati" tim vodama?
-Da, volim dokumentarizam i stvaranje takvog sadržaja jer ima trajnu vrijednost. Upravo radim na svom četvrtom dokumentarcu. Ovaj je o organizaciji WRC relija u Hrvatskoj i svemu što se događa iza kulisa. Pratili smo sve to s kamerama mjesecima prije same utrke. Imamo preko 50 sati materijala kojeg baš popisujem, tako da ću ljeto provesti u montaži. Sjajni ljudi su radili na njemu, i baš smo zadovoljni sa snimljenim materijalom. Nadamo se da će biti i ljudi koje smo snimali. Trebao bi biti gotov na jesen.
Kako izgleda vaš slobodni dan?
-Iskreno, često radno. Kad nije neki posao onda najčešće odem kod roditelja na ručak, pogledam neku seriju s djevojkom i izvedem nećake u kino.
Nedavno ste pratitelje nasmijali Sketchu nosili vjenčanicu. Je li to bila najava velikog dana ili samo zezancija?
-Rekao sam ocu da ću se oženit ove godine. Jedino nije znao da se radi o kolegi Stipi Antonijeviću. Drugačije je zamišljao ''nevistu''. Šta je tu je, bar su imenjaci a i Stipe ima kuću na moru. Stipina žena Helena bila je zadovoljna s pirom to nam je najvažnije. Ma cijeli taj dan je bio show i dobro smo se zabavili remakeom svadbe iz 15. stoljeća. Posebna pohvala stricu iz Njemačke kolegi Ivici Medi i velečasnom Stipi Sladoljevu. Što se ovih privatnih sfera tiče, a vrijeme mi je šta da Vam kažem...
Kakvi su vam planovi za ljeto, ali i budućnost?
-Otići malo na more i obići rodbinu. Nema više ni korona mjera pa treba odraditi i nekoliko svadbi. A za budućnost? Bit živ, zdrav, stvoriti obitelj i dodat loptu prvom do sebe. Bez puno filozofiranja.
VIDEO Ivan Huljić: 'Fusion je moj prvi veliki poslovni izazov, a glazbom želim pridonijeti izlasku iz ekonomske krize.'
Samo neka prestane s onim kvazi komičnim prilozima i bit će sve ok. Onaj nedavni kostimirani u crkvi bio je neprobavljiv.