Ambicioznu i talentiranu pjevačicu Mariju Mirković mnogi su upoznali kao članicu ženskog benda The Frajle, a posljednjih godinu dana uspješno je zaplivala solo vodama. Marija je već izdala nekoliko solo pjesama, među kojima je i posljednja "Vrijeme laži" koju nam je predstavila i uživo na prvim Melodijama Jadrana krajem lipnja. Kakva je reakcija publike na novu stvar, kako se snalazi u solo vodama i uživa li više u "solo vremenu", ali i kakvi su joj još planovi za ljeto, otkrila nam je Marija u iskrenom razgovoru.
Na Melodijama Jadrana predstavili ste "Vrijeme laži". Kako je publika primila pjesmu, kakve su reakcije?
Za sada su reakcije odlične. Publika u Splitu divno me prihvatila i hvala joj na tome. Na Melodijama je zaista bilo pregršt dobrih pjesama i izvođača i ponosna sam što sam bila dio festivala i što sam nakon nastupa dobila pohvale i od kolega i od publike. Što bi se reklo, pjesma je vani, ja sam se potrudila da ona zvuči najbolje što može i sad je sve na njoj.
VEZANI ČLANCI
Jeste li bili zadovoljni izvedbom na Melodijama, kakva vam je bila publika? Što mislite o Melodijama s obzirom na to da su bile prve, biste li se rado vratili i dogodine?
Zadovoljna sam, jako zadovoljna. Naravno, prije samog odlaska na binu pratila me lagana trema jer, koliko god imali iskustva s koncertima i s publikom, festivalski nastupi su drugačiji. Nema popravnog, imaš svojih nekoliko minuta da ljudima predstaviš i sebe i pjesmu. Lakše je s koncertima, oni imaju dinamiku kakvu ti napraviš, postoji komunikacija s publikom, jednostavno je to više moj teren. Ali festivali su dobri jer nas izbacuju iz naše zone komfora, imaju svoj put i plan, a ti si dio toga i tvoje je da zablistaš u tih nekoliko minuta. Melodije volim još otkad sam bila klinka i baš mi je bila želja jednog dana nastupiti na tom festivalu. Rado bih se vratila dogodine, ako me inspiracija posluži, a vjerujem da hoće.
Galerija Meštrović bila je idealno mjesto za ljetni nastup, a kakve planove imate za ljeto? Još pjesama? Imate li dogovorene nastupe?
Po meni je ovo jedan od najljepših ambijenata u kojem sam nastupala, a nastupala sam i u Lincoln Centeru u New Yorku. Potpuno sam očarana prostorom. Što se tiče ljeta, ono je u znaku mora i druženja. Bar jedan dio ljeta. U drugoj polovici čekaju me završne pripreme oko albuma i već sam se sa sobom dogovorila da je srpanj za druženje i putovanje, a kolovoz za red, rad i disciplinu.
Gdje obično ljetujete?
Zbog posla sam ljeti dosta po primorju, a na odmor pobjegnem na Šoltu ili Dugi otok i, naravno, u Istru. Svake godine idem bar tjedan dana u Crnu Goru na Adu Bojanu, to mi je jedno od omiljenih mjesta gdje crpim inspiraciju za nove pjesme. Rujan je uglavnom za istraživanje Grčke, to je idealan period jer je more još uvijek toplo, a nema puno ljudi. Ja dosta putujem, ali to pravdam činjenicom – da bi se stvaralo, mora se i putovati. Tako da ja zapravo putujem zbog svog posla jer na sva putovanja nosim gitaru i pišem pjesme inspirirana ljepotom novog svijeta koji upoznajem.
U solo vodama ste zapravo od prošle godine. Kako se snalazite? Je li prošao onaj prvotni strah i nervoza kako će vas publika prihvatiti samu?
Je, prošao je. Trebalo mi je više vremena da naviknem sebe na solo karijeru nego što mi je trebalo da naviknem publiku. Moj odlazak iz grupe nije bio zbog želje za solo karijerom, nego zbog drugih razloga. Solo karijera došla je poslije nekog vremena, iz moje potrebe da snimam pjesme koje stvaram i da radim posao koji volim. Pjesme koje sam radila za druge izvođače brzo sam završavala, brzo bih realizirala ideje s producentima i shvatila sam da mi nedostaje scena i pjevanje i onda sam odlučila polako krenuti. Snalazim se dobro, imam ljude s kojima surađujem i kojima vjerujem, imam sebe koja zna napisati pjesmu, imam publiku koju iznova osvajam i to je sve za mene jedan izazov i ljepota ovog posla.
Uživate li sada više u tome? Je li vam, karijerno gledano, sada draže da ste sami?
Uživam i sad i uživala sam dok sam bila u grupi. Sad nastavljam tamo gdje sam stala. Svako vrijeme ima svoje prednosti. Mislim da je u ovom mom vremenu prednost to što sama odlučujem o svom vremenu. Imam vremena da više pišem i skladam, što je meni jako bitno u životu i u glazbi. Poslije korone zavoljela sam laganiji tempo, shvatila sam da svijet može stati koliko god se ja žurila stići ga. I to sam prihvatila i tako živim. Bez žaljenja za bilo čim. Odlaskom iz grupe izgubila sam puno toga, ali sam s druge strane poslije nekog vremena dobila život koji mi odgovara i koji me veseli.
Vidjela sam negdje da uživate pisati za muškarce. Cambi je zapravo zahvaljujući vašim tekstovima odnio brojne nagrade. Po čemu se razlikuje pisanje pjesama za muškarce i žene?
Volim jer se stavim u svoju prirodnu ulogu žene i što je zapravo to što bi žene voljele čuti od muškarca. Iskrene ljubavne riječi, ali ne patetične. Snagu u karakteru, ali i ranjivost kada je ljubav u pitanju. Naravno, mene svakako momci iz Cambija inspiriraju što da im napišem i što bi oni mogli iznijeti što se tiče i glazbe i teksta. Dakle, jednostavnije mi je pisati za muškarce nego za žene i više surađujem s muškim izvođačima.
Surađujete i s Alkom, a iako njoj ne pišete pjesme, radite joj glazbu. Koliko se razlikuje proces stvaranja kad radite glazbu i tekst? Je li proces razmišljanja o pjesmi isti?
Alka je napisala nekoliko divnih tekstova za mene. To su zapravo bili tekstovi koje sam ja trebala uglazbiti i onda da se vidi kome da ponudimo pjesmu, jer u tom periodu još nisam razmišljala o solo karijeri. Pjesma "Požuri, požuri" toliko mi se svidjela da je Alka na kraju rekla: "A zbog čega ti ne snimiš tu pjesmu?" I tako je krenula jedna pjesma, pa druga pjesma… A sve je počelo od nekoliko odličnih tekstova koje mi je ona poslala da skladam. Tu se rodila ideja za njezin album, pa smo nastavile s mojim albumom, pa smo dalje radile pjesme za druge izvođače. Shvatile smo da smo dobar autorski par i da nam odlično ide.
Što se tiče samog procesa, mene nekad samo jedna rečenica odvede do cijele pjesme. Ne mogu vam objasniti kako se to dogodi. Često kad slušam pjesme koje sam pisala i slušam neke prvobitne ideje, uvijek se pitam kako sam stigla do kraja, kako mi je baš ova riječ ili slika pala na pamet. Onda sam se pomirila s tim da ne mora sve imati svoje objašnjenje, zahvalim svemiru, nazdravim čašom vina i pošaljem pjesmu menadžerici koja me pita – kad si to napisala, vidjele smo se na ručku, a sada je 19 sati? Ja kažem: "Pa poslije ručka." Nekad, naravno, ne ide lagano i danima znam sjediti za klavirom ili s gitarom i ništa pametno ne napisati, ali to sam doživjela kao svoj posao. Moram svakog dana svirati i raditi. Pet dana neću ništa napisati, ali šestog dana napisat ću sve što nisam ovih prethodnih dana.
Planirate li uskoro i nove suradnje?
Sad samo planiram objaviti album. Uvijek sam za suradnje i imam neke ideje, ali sad mi je album u fokusu i ne želim se zanositi novim idejama dok ovu ne završim.
VIDEO Mladi glumac Lovro Juraga komentira aktualna događanja na estradi
