Nije loše biti čovjek poruka je koja bi se mogla proglasiti ključnom na početku, kraju i u sredini svake godine. No, nije to poruka koju je netko izrekao na dočeku Nove, nego naslov novog filma beogradskog redatelja, pisca i dramaturga Dušana Kovačevića. A kad režira svoj prvi film u 18 godina, dok Bajaga piše svoju prvu filmsku glazbu, može se očekivati odličan rezultat.
Dapače, Bajaga je potpisao glazbu koja se formalno po svojoj funkcionalnosti, preglednosti, eleganciji i praktičnoj "slikovitosti" može usporediti s Bregovićevim "Domom za vješanje". Možda bi se ova priča oko suradnje Kovačevića i Bajage mogla nazvati i "maratonci trče još jedan krug". Radi se o ljudima koji su u posljednjih četrdesetak godina prošli sito i rešeto i imaju pedigre kreativnih i uspješnih ljudi u svom poslu otkrivanja "tko to tamo pjeva", ali i misli.
Naravno, sve su to naslovi filmova kojima je autor bio pisac i dramaturg Dušan Kovačević, koji je režirao "Nije loše biti čovek" prema kazališnoj predstavi, kao što su to bili i legendarni "Maratonci". Naslovi poput "Ko to tamo peva", "Maratonci trče počasni krug" ili "Balkanski špijun" opća su mjesta na listama najpopularnijih filmova koji su kroz žanr satire i drame ostavili duboki trag kod filmofila, ali i široke publike.
"Nije loše biti čovek", koji se počeo prikazivati krajem prošle godine, navodno će premijeru u Hrvatskoj imati na proljeće, no, već sad je u trgovinama CD "Nije loše biti čovek" (Croatia Records). Uskoro će kod nas biti i promocija CD-a (najavljeno je i vinilno izdanje) na kojoj će sudjelovati i Bajaga, koji je ovim radom potpisao svoj možda najznačajniji album od 80-ih godina naovamo.
Možda je baš format filmske glazbe ono što mu je trebalo u poznim godinama karijere da se makne iz zabrana pop-ploča kojima je postizao uspjehe, ali donekle i ponavljao formule svojih ranijih hitova, a bilo ih je puno. Stoga je muzika iz filma "Nije loše biti čovek" odlična prilika za promatranje kako u četiri vokalne pjesme – za koje je tekstove napisao Kovačević – glumci s lakoćom pjevaju stihove i "otkrivaju" istine koje i izvan filma funkcioniraju kao inteligentne i privlačne pop-pjesme.
"Lepe laži" potencijalni su hit koji ćete sigurno čuti na Bajaginim koncertima, kao i "Ružu" sa starogradskim spleenom (za vokale su zaduženi glumci Lena Kovačević i Gordan Kičić), dok "Žal" i latino zvukom obojenu "San" pjeva Lana Kovačević. U ostalih sedam instrumentalnih tema, i reprizi naslovne na kraju, Bajaga se predstavlja kao skladatelj koji i bez riječi uspjeva obuhvatiti široki teren, preciznim i melodijski pamtljivim instrumentalima, čak i kada su kratki krokiji.
Upravo se "Dom za vješanje" nameće kao usporedba, jer se radi o podjednako jakom i konkretnom rukopisu u kojem nema praznog hoda, a svaka tema pogađa ugođaj. Recimo, melodični "Topčiderski park" bi sa stihovima i vokalom mogao postati ono što je bilo "Dobro jutro" Riblje čorbe, samo kad bi Bajaga u nekoj prilici dodao stihove i otpjevao pjesmu. Iako su bez riječi, instrumentalne "Danas nisam mogao ni da se obesim" ili "Bože, šta sam ti ja skrivio", već i ugođajem upućuju na filmsku priču čak i ako film još niste vidjeli.
Puno je tu poznatih imena koja se pojavljuju na soundtracku, a prije svih dva "Aleksandra velika", producent Saša Habić i klavijaturist Bajaginih Instruktora Aleksandar Lokner, koji je kao aranžer (i autor odlične teme "Inspektor Jablan") ključan suradnik na većini materijala. I njih dvojica ulaze u ovu kategoriju maratonaca, jer su, poput Habića, bili zaslužni za mnoge projekte koji su odredili novi zvuk pop-glazbe osamdesetih pa je red da i u 21. stoljeću dostojno nastave svoj "lik i djelo", kao i Kovačević i Bajaga.
Samo neka trče što dalje od Hrvatske !