Okrunjen titulom jednog od najdugovječnijih bendova ovih prostora, Parni Valjak nastavlja obogaćivati svoju ostavštinu i nakon odlaska legendarnog Akija Rahimovskog. Zahtjevnu ulogu frontmena grupe preuzeo je Igor Drvenkar, svestrani mladić iz Podravskih Sesveta. Valjak novom pjesmom 'Kad padne mrak' najavljuje koncert na Zagreb Music Festu, a tim povodom pjevač govori o ostvarenju vlastitih snova.
Kakav je osjećaj biti član benda veličine Parnog valjka?
Osjećaj je apsolutno predivan. S jedne strane to je čast i velika privilegija, a s druge strane život mi je postao bogatiji za predivne ljude i predivne prijatelje, koji me iz dana u dan obogaćuju svojim iskustvima, svojim znanjem i nesebično dijele sve što su kroz život skupili do danas te sam im neizmjerno zahvalan na tome. Zahvaljujući njima živim glazbu punim plućima i mislim da ne mogu biti sretniji nego što jesam.
Na što Vam se od dolaska u Parni valjak najteže prilagoditi, a u čemu najviše uživate?
Čini mi se da je ono na što se možda najteže prilagoditi nekako i prošlo, jer taj period je bio više u početku, kada je bend započinjao ovo novo poglavlje, kada smo čekali reakciju publike i fanova Parnog Valjka. Rekao bih da je taj dio nekako bio najstresniji. Kako smo sve više i više nastupali, publika je sve više prihvaćala ovu promjenu i novu priču i samim time sve je postalo apsolutno lakše i tu se stvorilo puno više prostora za uživanje. A mogu reći da s bendom uživam u apsolutno svemu - u druženjima, stvaranju novih pjesama, putovanjima, na koncertima, u pričanju o životu, o hrani, o svemu što nas čini ljudima i glazbenicima.
Budući da ste još uvijek mladi glazbenik, osjećate li pritisak zbog činjenice da uskačete u cipele legende hrvatske glazbe kakva je Aki Rahimovski?
Pritisak apsolutno postoji, pogotovo kad dođemo u neki novi grad ili neko novo mjesto, ponekad imam osjećaj kao da vidim one neke nevidljive upitnike iznad glava publike. Naravno da je čudno nakon skoro 50 godina vidjeti Parni Valjak bez Akija, a da se razumijemo, čudno je i meni.
Ali od početka je bilo jasno da Akija nitko ne može zamijeniti i da to nije ni ideja ni želja. Aki živi s nama kroz pjesme koje pjevamo i on je uvijek tu. Ja se trudim maksimalno dati samog sebe i nadam se da ljudi to prepoznaju kada sviramo, kada se izvode te pjesme. A to se osjeti i na koncertima - kako teče atmosfera, onda se svi lijepo opuste i prepuste se osjećaju glazbe i uživaju. I nadam se da nakon koncerta krenu doma ispunjeni i zadovoljni nastupom koji smo podijelili s njima.
Postoji li neki segment iz Akijevog umjetničkog izričaja koji Vam se posebno dopada ili ga pokušavate primijeniti u vlastitim izvedbama pjesama?
Aki je jedan od najvećih frontmena i njegov umjetnički izričaj je jako bogat, što znači da je apsolutno vladao izvedbom i pozornicom. No mislim da je njegov najjači as bila njegova emocija u pjesmama i to je nešto što svakako pokušavam i želim prisvojiti, jer je to i nešto najljepše.
Tko su vam općenito uzori u životu, kako profesionalno, tako i privatno?
Glazbenih uzora imam jako puno. Od inozemnih imena neki od njih su Steven Tyler, Tom Jones, Freddie Mercury, Mick Jagger… to su velike ikone koje me definitivno najviše uče o tome koliko je bitno da čovjek uloži u svoj identitet i u svoje ja, i to je nešto što nastojim kroz život ostvariti, i što je svakako jedan od mojih ciljeva.
A moj privatni uzor je moj otac, jer me on naučio što znači bit maksimalno predan onome što voliš raditi i maksimalno uživati u tome i nikad, nikad ne prestajati učiti.
Vaš dolazak na mjesto frontmena Parnog valjka službeno je najavljen prije nešto više od godine dana. Od tada pa do danas održali ste gotovo 30 koncerata, a nakon 'Moja glava, moja pravila', 'Bogati će pobjeći na Mars' i 'Sad kad znaš', pjesma 'Kad padne mrak' četvrti je po redu autorski singl s vašim vokalom. Koji dosadašnji trenutak s nastupa ili pak sa snimanja biste okarakterizirali najdražim i zašto?
- Definitivno mi je najdraži prvi koncert koji se odvio s bendom, jer je jednostavno bio prvi. Bio mi je to ujedno i jako stresan period; nisam spavao tjedan dana, slabo sam jeo i tu sam najviše osjetio taj pritisak odgovornosti. A baš taj koncert je meni bio i jako emotivan, i posebno ću pamtiti jutro nakon nastupa, kada smo išli na doručak i ekipa iz benda je dolazila nasmijana, jer su bili sretni što su svirali i što se konačno dogodio taj koncert. Mislim da mi je to možda najdraži trenutak otkad sam u bendu.
Naravno, dogodili su se tu još neki divni koncerti koje ću posebno pamtiti, kao što je recimo Špancirfest, gdje smo nastupili pred više od 20 tisuća ljudi i tu sam osjetio tu ogromnu energiju mase.
A posebno su mi dragi trenuci kada radimo nove pjesme, jer je to nekakav period gdje su nam svima emocije i duše apsolutno otvorene i gdje svi dajemo svoj velik doprinos, što mi jako puno znači. Draga su mi jako i putovanja, jer upravo slušam svakakve priče i anegdote benda koji ima mnogo iskustva. Ali evo, definitivno jedan od najdržih trenutaka su mi ti osmijesi na licima članova benda nakon prvog koncerta.
Imate li omiljenu pjesmu Parnog valjka i koji je vaš favorit od numera koje ste do sad snimili i zašto?
Teško mi je izdvojiti jednu najdražu pjesmu, ali definitivno mi u tu kategoriju spadaju nove pjesme koje radimo, kao i ove koje još nisu izašle. Od starih pjesama, jako volim “Ljubav”, zbog poruke koju nosi i energije koju ima u sebi. Osim te pjesme, volim i “Jesen u meni”, “Dođi” i “Molitva”. To su stvarno sve prekrasne pjesme koje imaju tako divne tekstove i tako divne poruke.
No, kao što sam rekao, teško je sada izdvojiti opet tu jednu pjesmu, jer i sam koncert koji radimo je jedna velika predstava i svaka pjesma nas nosi u jedan određeni svemir ili trenutak u životu. A izdvojio bih i pjesme koje su još starije, koje su mi jako drage, poput “Moje dnevne paranoje” ili “Kao ti”, i za koje se nadam da ćemo ih ubaciti u repertoar.
Možete se pohvaliti nastupima u klubovima u Zadru, Ljubljani, Rijeci i Mariboru, te open-air koncertima u Karlovcu, Puli, Varaždinu, Šibeniku i Kragujevcu…, kao i rasprodanim koncertima u Zagrebu i Beogradu. Jeste li zadovoljni načinom na koji Vas je publika prihvatila i u kojem mjestu ste osjetili najbolju atmosferu?
Publika je predivna i jako puno puta sam bio tako očaran tom ljubavlju, koliko vole ovaj bend, koliko vole ove pjesme. Svi koncerti su mi dragi i kao što sam rekao, definitivno mi je najdrži prvi koncert, ali svakako će mi ostati u posebnom sjećanju koncerti na Špancirfestu u Varaždinu, nastupi u Kragujevcu, Podgorici, prvi nastup pred zagrebačkom publikom, u Tvornici kulture… Do sada smo uvijek imali divnu atmosferu na koncertima i publika pruža veliku podršku od prvog dana, što mi stvarno jako puno znači i definitivno me motivira da se trudim u nastupima i dajem svoj maksimum.
VEZANI ČLANCI:
Ove godine nastavljate s koncertnim aktivnostima u sklopu aktualne turneje “Parni Valjak 2024 Tour”, povodom koje nastupate kao headlineri na otvorenju trodnevnog festivala Zagreb Music Fest na Jarunu. Do kraja godine slijede i nastupi u Kutini, Sisku, Nišu, Ptuju, Ljubljani, Mariboru… Koji su Vam planovi za dalje, kratkoročni, ali i dugoročni?
Ovo će nam biti jako radno ljeto. U planu je jako puno koncerata kroz narednih par mjeseci. Imali smo jednu kratku pauzu od mjesec dana, što smo iskoristili da se posvetimo stvaranju novih pjesama, jer pripremamo novi album. No, vjerujem da ćemo isto i tokom ljeta naći neku priliku da se malo odmorimo, ali i opet posvetimo radu u studiju i završavanju pjesama. Tako da to su neki određeni planovi - završiti album, raditi turneju najbolje što znamo i pripremiti se za još veću turneju koja nam slijedi 2025. godine, kada Valjak slavi 50 godina benda.
Koje postignuće bi Vas zadovoljilo u smislu da u nekom trenutku sebe smatrate uspješnim glazbenikom?
Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti, zato jer svoj životni cilj sam zapravo otkrio kada sam upoznao ovaj bend i kada sam vidio da se nakon toliko godina aktivnosti i rada, strast i ljubav prema tome može i dalje živjeti. Volio bih kroz čitav život upravo tako punim plućima nastupati, pjevati, glumiti, i uživati u svemu što glazba i umjetnost pružaju, koliko god mogu.
Vidite li se ubuduće u nekoj drugoj grani umjetnosti? Već znamo da ste nastupali na kazališnim daskama, a na svom Instagram profilu pratite puno računa s filmskom tematikom. Možemo li Vas uskoro očekivati i na velikom platnu?
I dalje sam na kazališnim daskama i taj odnos, naravno, želim i dalje održavati, a bend me u tome podržava, čak i dolaze pogledati neke moje predstave, što mi jako puno znači. Imam par aktualnih predstava u kojima sam trenutno, to su mjuzikl “Ljepotica i zvijer”, gdje nosim ulogu Zvijeri, kao i “Jesus Christ Superstar”, gdje sam u ulozi Poncija Pilata. U pripremi su još neki novi projekti i nove predstave o kojima ću nešto više reći kada dođe pravo vrijeme za to. A tu su naravno i želje za još nekim ulogama da se ostvare - volim zalaziti u taj svijet mašte i likova, a ispada da obično to budu negativci, nekako uživam u njima.
Također sam u glazbenoj produkciji, i radim u svom studiju u suradnji s par kolega. Produkcija me uvijek zanimala i bila mi je želja stvoriti nešto novo i interesantno za druge pjevače i glazbenike. A da li će se pojaviti još neka prilika za neki film ili tako nešto, to ne mogu znati. Naravno da mi je to zanimljivo, volim filmove, volim način na koji se glumim u filmovima, no vidjet ćemo.
Na temelju stečenog iskustva, što biste savjetovali ostalim mladim kolegama koje žele napraviti korak naprijed u karijeri?
Najljepše stvari u životu su mi se zapravo dogodile kada sam riskirao i definitivno bih mlađim kolegama savjetovao da ne razmišljaju previše i da slušaju svoje srce. Treba se nekad pustiti i opeći i pogriješiti, jer ako ne pogriješimo, nećemo znati što je bilo iza tih vrata. Tako da, definitivno je meni najbolja škola bilo riskiranje, koje se u većini slučajeva pokazalo kao dobra odluka i dobar put.
VIDEO: Haris Džinović otkrio kako podnosi što je predmet sprdnje: 'Ismijavaju me na društvenim mrežama'
