Prije točno godinu dana na zagrebačkom radiju Yammat FM počela se, utorkom i petkom, emitirati emisija “Glazbeni kurikulum”, a za njena je voditelja odabran doktor psihologije, bivši voditelj cjelovite kurikularne obrazovne reforme i veliki zaljubljenik u glazbu – Boris Jokić. I samo tih godinu dana bilo je dovoljno da Jokićeva emisija zasluži nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske emisije godine.
Koliko vam znači to da je vaša emisija nakon samo godinu dana postojanja u eteru kandidat na Večernjakovu ružu?
Činjenica da je “Glazbeni kurikulum” nominiran za radijsku emisiju godine jedna mi je od najdražih stvari koje su se dogodile posljednjih godina. I to iz jednostavnog razloga jer kroz tu emisiju moji suradnici i ja pokušavamo slušateljima prenijeti neke vrijednosti u skladu s kojima želimo živjeti. To su vrijednosti integriteta, kreativnosti i inovativnosti, a da bi se to pokazalo, nema boljeg medija od suvremene glazbe. Smatram da na promociji suvremene glazbe i svih njenih aspekata treba aktivno raditi i to za dobrobit ne samo mladih već i cijelog našeg društva.
Jeste li primijetili da su upravo slušajući vašu emisiju mladi na neki način otkrili i zavoljeli ljepotu i posebnost radija?
Da, osjećam to jer je mnogo reakcija mladih ljudi. Radio je vrlo zanimljiv medij koji na neki način omogućuje uranjanje u neke svjetove koje je netko drugi na neki svoj način potaknuo. Kada vam u tome posluže Miles Davis, Stephen Morris, Prodigy ili tko god, otvara se svijet u koji ne možete dobiti uvid ni putem televizije niti interneta. To je za mene, a volio bih da je tako i slušateljima, prostor mira u kojem se možete nasmijati, obradovati, može vas nešto emocionalno pogoditi i natjerati da razmišljate.
U osmišljavanju koncepta emisije, kojom ste se idejom vodili?
Riječ je o inovativnom konceptu. Kada sam ga osmislio, bio sam svjestan da je to veliki rizik. A vodio sam se idejom da je suvremena glazba vrijedna, da su ljudi izgubili kontakt s tim kakva sve suvremena glazba postoji, i da to treba biti emisija koja će mlade privući tako da dva sata slušaju radio. Pozitivne reakcije izazvale su stare pjesme koje smo gotovo svi zaboravili, a te su pjesme toliko kvalitetne. Poslušate li hrvatsku produkciju 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, naročito 70-ih, shvatit ćete da imate prave bisere hrvatske glazbene produkcije. Znate, svaki put kada opečete političare, kada ih opravdano prozovete za njihove idiotske reakcije, a u emisiji to volimo raditi, pa onda uz to vežete neku pjesmu koja u onome tko je sluša pobuđuje neke emocije, onda je to pun pogodak.
Koja vam je emisija, s kojom temom, glazbom, i reakcijom publike najviše prorasla srcu? Kad ste osjetili da ste baš u svemu tome “kliknuli” s publikom?
Ljudi najviše reagiraju na dva tipa emisija. Jedan je kada se nostalgično vraćate u njihovo djetinjstvo, njihove emocionalne odnose, a takvih je emisija bilo nekoliko, a drugi je tip kada jasno govorite o politici i jasno prozivate hrvatske političare i političarke za stvari koje ne govore i ne rade. Posljednja takva emisija bila je vezana uz kukavičluk naših političara da se odupru iredentističkim pozivima europskih političara, naročito talijanskih, koji svojataju hrvatski teritorij. U tom smo slučaju pustili pjesmu KUD Idijota “Bella Ciao” koja je slušatelje trebala vratiti u vrijeme kada su se hrvatski ljudi borili za hrvatsku stvar i hrvatski teritorij. Nisu dopuštali da im neki europski fićfirići dolaze i svojataju našu zemlju.
Pogledajte kakve su sve haljine nosile na dosadašnjim dodjelama Večernjakove ruže:
miljenik medija i Soroša