Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 167
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
AMBICIOZNI PROJEKT

Album i blog 'Stražarni lopov' vraćaju nas u tamni Zagreb osamdesetih

Stražarni lopov
Foto: Promo
1/3
07.02.2024.
u 22:30

Jedna riječ koja bi mogla neupućenima predočiti poantu priče bila bi - Jabuka. Ako ste izlazili u Jabuku, sve vam je jasno. Taj mitski klub na zagrebačkom Jabukovcu bio je središnje mjesto koje je spram Kulušića, SC-a i Lapa djelovalo kao još čvršća baza poklonika svih onih "darkerskih" žanrova osamdesetih

Jedan od albuma koji lani nisam recenzirao, a zaslužuje upis na listu najboljih godine, onaj je postave Stražarni lopov i dobri ljudi "Hodam, gledam, prolazim". Radi se o ambicioznom projektu u kojem možete iščitati brojna značenja, pa sam ga ostavio za početak godine kad će mu se moći posvetiti veći prostor i dužna pažnja. Jer, ovo nije samo album, nego priča s puno detalja koja vas vodi u razdoblje osamdesetih kad su po Zagrebu rock bendovi rasli kao gljive poslije kiše.

Vjerojatno znadete za unikatni blog "Stražarni lopov" koji vodi i piše Goran Polak - gitarist i vokal, zapravo multiinstrumentalist i glavni mastermind čitave operacije - koja od zaborava i propasti spašava brojne artefakte i podatke iz povijesti alternative domaćeg rocka, kao i priče o ljudima i koncertima, domaćim i stranim, koje su odredile kulturnu sliku grada osamdesetih. S naglaskom na "alternativnu" prošlost, pa vas i Stražarni lopov i dobri ljudi svojim albumom vraćaju u tamni Zagreb grad osamdesetih, kad je i popularna rock alternativa imala još ljuću alternativu. To da alternativa može biti popularna možda vam djeluje kao nelogičnost, ali sjetite s Šarla, Filma, Haustora, Idola, Orgazma, Azre i ostalih, pa će biti jasnije

Jedna riječ koja bi mogla neupućenima predočiti poantu priče bila bi - Jabuka. Ako ste izlazili u Jabuku, sve vam je jasno. Taj mitski klub na zagrebačkom Jabukovcu bio je središnje mjesto koje je spram Kulušića, SC-a i Lapa djelovalo kao još čvršća baza poklonika svih onih "darkerskih" žanrova osamdesetih, jer riječ "darker", mada preopširna, tada je bila efektan sinonim za novonastalu scenu i glazbu u rasponu od Laibacha i ostalih "crnjaka" poput Einstürzende Neubauten, Test Department, Joy Division, Birthday Party, Gang of Four i drugih.

VEZANI ČLANCI: 

No, bili su to poetski crnjaci, a po Zagrebu ih je bilo mnogo. Bendovi Sexa, Trobeceve krušne peći, Heroji, Divizija, La Fortunjeros pojavljivali su se redovito, ali iza njih nije ostao nikakav tonski zapis. Dapače, kao klinac početkom osamdesetih posjećivao sam probe SexA - fenomenalnog zagrebačko-ličkog benda, u prostoriji male kuće smještene između arhitektonskog i građevinskog fakulteta - gdje ste čuli nove pjesme koje će navečer izvesti u obližnjem ITD-u u Studentskom centru u Savskoj. Krajem desetljeća Kosta iz grupe Studeni Studeni dolazio je kod meme doma, zajedno smo bušili starog Fender Telecastera iz 1969. za nove mašinice i upropastili drvo, ali nema veze.

I Dorian Gray izrasli su na početku iz te scene i dosegli popularnost koju ostali, nažalost, nisu. Jedan od tih sjajnih bendova bio je i Cul-de-Sac čija priča i članovi ima jači utjecaj na ploču "Hodan, gledam, prolazim". Svi koji vole osamdesete doći će na svoje albumom koji rekreira davno izgubljeno vrijeme stihovima poput "sjećam se tišinom ispunjene praznine u centru grada, Trga Republike osvijetljenog poput neke sporedne ulice u istočnom Berlinu" u drugoj po redu pjesmi "Laku noć maestro". Lagano reggae ljuljanje, kao i alt-noise uvodne "Čudaci" koja energijom i "škripanjem" gitara podsjeća na početke Nicka Cavea i Bad Seeds, smjesta vam govore o čemu se tu radi. Kratka "Šarlo je kriv za sve" još je jedno mjesto određenja albuma čiji su protagonisti sve naučili još prije 40 godina, kad je domaći alternativni rock bio u napadu. I uspio.

Otada je puno toga propalo, barem na komercijalnoj razini prihvaćanja šire publike, ali Goran Polak i "dobri ljudi" ne vode o tome računa. Oni jednostavno sviraju glazbu poput one koju su slušali i svirali po raznim bendovima osamdesetih, alternativni rock bogatih ritmičkih struktura i aluzivnih tekstova koji su često izgovoreni, a ne otpjevani, negdje na tragu Darka Rundeka i Davorina Bogovića.

Ta sjećanja u poetskim tekstovima ne zvuče kao nostalgija za prošlim vremenima, nego kao svjedočanstvo i sjećanje na ugođaj u kojem smo se kao klinci u Zagrebu osjećali kao da smo u Berlinu, jer je domaća rock scena tih godina bila najbliža svjetskoj. I danas su ti mehanizmi art-rocka i impro-glazbe prisutni na suvremenoj indie-sceni, pa je Stražarni lopov to isto napravio kod nas. Valja reći da je, s tehničke strane, "Hodam, gledam, prolazim" odlično odsvirana ploča čiji ritmovi i gitaristički rifovi, slide gitare poput glazbe iz filma "Pariz, Teksas" i osobeni tekstovi prije svega zadržavaju autentičnost Polaka i društva, nekoga tko je čitavu priču osjetio u originalu, u tadašnjem vremenu.

"New York, Zagreb, Detroit" s vokalom i gitarom Sonnyja Vincenta gitaristička je pržiona čiji naslov govori da smo mogli biti i dijelom te transverzale. Bio je to Zagreb kakvog više nema, to je Zagreb kakvog zamalo nije bilo niti tada, jer je bio u opreci mainstreamu. Ovo je bila prva crta pobune i otpora, ali toliko umjetnički introvertna i opako tamnih nijansi da nije niti izašla iz mračnog podruma na svjetla dana, možda samo povremeno pod svjetla klupskih reflektora, koja su se ubrzo zatim ugasila, i nalaze se ovdje, u priči koja afirmira tadašnji alternativni pogled kroz današnju autobiografsko sjećanje Polaka. I to prilično atraktivno u pjesmama i pričama koje vas nadahnutom kombinacijom naracije i ambijentalne svirke u najboljem post-punk ili art-rock maniru vode na put prije četrdesetak godina u crni Zagreb grad. Dapače, neke od njih možete vidjeti u videospotu "Mandov (psiho verzija)", za koju Polak u tekstu na ovitku albuma objašnjava: "Zvučnu kulisu skinuo sam s videa iz 1989. godine, snimljenog na tulumu u Španskom, i to trenutak kad Krljo otvara šampanjac uz skandiranje svih prisutnih, a osim Španaca i Borongajaca na tulumu je bila ekipa iz grupa Studeni Studeni, Gregor Samsa, M61, Sexa, Majke, Kaotične duše, Rizol i Endymion".

Možda je narativna struktura nekima komplicirana za shvatiti sve detalje, ali iscrpan tekst Gorana Polaka na ovitku objašnjava detalje kojih je u izobilju. "Nakon koncerta grupe Cul-de-Sac u šatoru CirkoBalkana, smještenom u dvorištu zagrebačke Močvare, Darko Rundek mi je rekao kako je šteta što sve što je objavljeno na webu, pa tako i Stražarni lopov u kojega sam uložio veliki trud, može jednom nestati", objašnjava Polak u uvodu teksta. "Te njegove riječi ostale su zabilježene u mojem sjećanju kao klica ideje koja me potaknula da, osim bloga, ostavim opipljiv trag na taj jedan sitan djelić vremena koji provodimo na ovoj planeti".

Nakon slušanja "Hodam, gledam, prolazim" osjećao sam se kao nakon gledanja sjajnog dokumentarca B-Movies o sceni alternativnog Berlina s početka osamdesetih koji je prije par godina prikazan u Močvari, skupa s gostovanjem redatelja i protagonista tih olovnih godina Zida. I kod nas je bio zid, ali onaj između mainstreama i dvije vrste alternative, one "crno bijeli svijet" i ove potpuno crne. Ako je Rundek Polaka savjetovao da pripazi i sačuva svu "datu" Stražarnog lopova, ja bih mu predložio da razmisli o snimanju dokumentarca. Jer materijali s albuma "Hodam, gledam, prolazim", kao i s bloga Stražarni lopov, uz knjigu zaslužuju i dokumentarni film. Polakova sjećanja i iscrpni esej na ovitku vinila i CD-a nude duboki bunar podataka i zapravo su scenarij mogućeg dokumentarnog filma koji bi trebalo snimiti i rasvijetliti usporednu alternativnu scenu koja je u bujala Zagrebu osamdesetih godina.

Na albumu sudjeluju Saša Radusin, autor i voditelj radijskih emisija "Južno od pameti" i "Biti ili trubiti", inače iz benda Yola Yola, multiinstrumentalist, prevoditelj i pjesnik Miro Labus Labe (2020. objavljena mu je knjiga poezije "Aegri somnia"), također član Yola Yole. Darko Kordovan Dara sa sintisajzerom (početkom osamdesetih osnovao je grupu SexA), Rujana Jeger, Siniša Banović (bubnjar u grupama Grad, Let 3, Fit i već godinama u bendu Fischer-Z), Zdenko Franjić. Igor Mihovilović, Predrag Kraljević Kralj, pjevač Termita, gitarist Ivan Vinski iz Trobecovih krušnih peći, iz kojih su i Darko Begić Bega i Mario Barišin Bara, ujedno i u Brujačima. Tu su i bubnjar Slaven Jakšić i Miroslav Miljković Mišo, gitarist grupe Phantasmagoria, saksofonist Damir Prica Capri, Goran Vrkić Gorki, gitarist riječkog punk benda Mrtvi kanal, originalni članovi Majki Kilmister, Korozija i Zoran Čalić, Igor Djeke na usnoj harmonici (Harp Explosion i Kojina Discipline kičme), Darko Rundek, Stanko Kovačić, Razorblade JR iz grupe Gone Bald, gitarist Franjo Glušac iz Brujača i Šumskog i Nikola Santro sa svojim legendarnim trombonom. Svi oni dodali su svoje posebne začine priči i ploči Gorana Polaka, zbog kojih čitav projekt i sadrži potrebnu dozu autentičnosti.

VEZANI ČLANCI: Severina komentirala molitelje u njenom rodnom gradu: 'Ovo je Split u 3 P.M.'

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije