Za reportera Nove TV Andriju Jarka suvišna je svaka najava. Gdje je problem, tu je i on. O njemu govori argumentirano, bez uljepšavanja, a više i ne treba za objašnjenje njegove nominacije za Večernjakovu ružu.
1. Kako ste doživjeli nominaciju za Večernjakovu ružu?
Kao priznanje i obvezu. Lijepo je kada netko cijeni to što radiš, a s druge strane to te obvezuje da stalno budeš na sto posto energije i koncentracije jer u ovom poslu nema opuštanja. Svaki je dan je nov i drukčiji, svaki dan sve počinje ispočetka. Nema lovorika i starih zasluga.
2. Urbana je legenda "ne dao ti bog da ti Jarak izvještava ispod prozora". Koje je vaše stajalište o tome?
To me prati gdje god se pojavim. E, jesi čuo, znaš li koja je najgora kletva i slično. Nakon godina izvještavanja o presudama i ubojstvima ljudima je postalo normalno da izvještavam o crnim stvarima. Tako je valjda i nastala ta uzrečica. Nekad je to simpatično, nekad malo manje, nekad se nasmijemo, nekad nemam vremena reagirati. Ali navikao sam se.
3. Koji zadatak u prošloj godini doživljavate kao svoj najveći izazov?
Prosvjedi u BiH, Ukrajina, poplave i Vukovar. Ta je tužna obljetnica uvijek najveći stres jer to više nije samo pijetet žrtvama i gradu heroju, nego i puno drugih, ružnih stvari kojima nije mjesto na taj veliki dan. Tužno je vidjeti majke sa slikama sinova koje traže više od dva desetljeća, a žalosno je da umjesto toga moraš govoriti o tome tko je na čelu koje kolone i tko je koga krivo pogledao.
4. Što čini dobrog reportera, a javljanje uživo odličnim?
Fokus i koncentracija ključne su stvari. Treba jednostavno i bez nepotrebnih epiteta ljudima pokušati približiti što se tu dogodilo i zašto. Izvještavanje bez vlastitih netrpeljivosti.
5. Kako ste se odlučili okušati u novinarstvu?
Davno je to bilo. Najprije novine pa radio i onda televizija. Strast je najvažnija, ona te pokreće i usmjerava. Sve dok imaš želju sjesti u auto i odvesti se 300 ili 400 km do mjesta događaja, možeš raditi ovaj posao. Čim to nestane, gotovo je jer ovakav se posao ne može odrađivati.
6. Kao reporteru, što vam se čini, dokle je hrvatsko novinarstvo došlo i u kojem smjeru ide?
Teško je generalizirati i to ne treba raditi. Radim u profesionalnoj redakciji u kojoj se svaka informacija provjerava deset puta, koja svaki dan slijedi ista pravila – objektivnost i vjerodostojnost. Zato me ljuti kada na medijskoj sceni vidim da nedostaje odgovornosti za izgovorenu i napisanu riječ.
7. Koga ćete povesti na dodjelu 20. ožujka u HNK?
Dolazim sa suprugom. Bit će to lijep izlazak i prilika za druženje s kolegama.
>>Anita Martinović: Najteže mi je bilo izvještavati o poplavama u Posavini u svibnju
>>Asim Ugljen: Bio bih kuhar, ali ne kuham dobro
