Youthquake, pojam koji označava značajne društvene promjene koje započinju mladi ljudi, Oxford Dictionaries je proglasio riječju 2017. Kovanica je izmišljena još 1965. godine u industriji mode, ali je izvučena iz naftalina u vrijeme neočekivane (i skromne) pobjede konzervativaca u Britaniji tijekom Brexita i to prije svega zbog velikog odaziva mladih koji su glasovali za laburiste.
Upravo na Apeninskom polutoku gdje su prošle godine potresi ispunjavali naslovnice novina, slijedi pravi youthquake na nikad neizvjesnijim izborima početkom ožujka. Prvi put ankete pokazuju da pokret Pet zvjezdica vodi za pet posto ispred (za sada) vladajuće partije centra, Demokratske stranke, na čelu s Matteom Renzijem koja je glavna u aktualnoj koaliciji u vladi Paola Gentilonija. Berlusconijeva Naprijed Italija je daleko iza po individualnim glasovima, međutim, formirajući veću koaliciju sa Sjevernom ligom i Braćom Italije, dolazi do vodećih 40 posto. S obzirom na to da se Pet zvjezdica protivi koalicijama, vjeruje se da ipak neće izboriti parlamentarnu većinu. Iako se ekonomska situacija u zemlji stabilizira, stope rasta su veće od očekivanih, izbjegnuta je veća kriza bankarskog sustava - sve je to daleko od očekivanja. Stoga ne čudi stav da bi upravo mladi i obrazovani mogli donijeti prijeko potrebne promjene. Italija ima veliki postotak onih ispod 35 godina koji nisu zaposleni, ne obrazuju se ili nisu u programu zapošljavanja, čak 30,7 u odnosu na 12,4 posto mladih Nijemaca.
Vladino trošenje je, slično kao u Hrvatskoj, okrenuto više prema prošlosti, pogotovo isplatama mirovina, nego budućnosti, pod čime se podrazumijeva ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje za zapošljavanje. Movimento 5 Stelle upravo se bavi ovim pitanjima zalažući se za izravnu, na internetu zasnovanu demokraciju (tako su i odabrali 31-godišnjeg lidera Luigija Di Maiu), ekološku osviještenost i posvećenost budućnosti. Smatraju da se vladinim politikama teret stalno prebacuje na mlade radnike, koji ne samo da trebaju raditi za svoje buduće mirovine, nego i za one koji su već umirovljeni. Iako imaju vrlo snažnu populističku retoriku, odbijaju afilijaciju s postojećim stankama, a svoja stajališta zasnivaju na postulatima lijevih i desnih.
Najveću potporu pokretu daju mladi od 25 do 34 godina, koji su vrlo neprijateljski raspoloženi prema postojećim strankama, a pogotovo demokraciji starih, kako je nazivaju. Italija se već više vremena suočava s negativnim demografskim trendovima – tako da oni iznad 55 čine 41, a ispod 35 godina svega 22 posto biračkog tijela. Pratimo situaciju na izborima početkom ožujka, možda nas u doglednoj budućnosti očekuje nešto slično – ne poput potresa mladih u arapskom proljeću 2011. godine, ali ipak dovoljno za potres u ustaljenom političkom establišmentu.
Nije to nikakav "Youthquake", to je Italijanski Živi zid, bez ideja i protiv svih, većinom mladi koji niti znadu šta raditi niti imaju volju, ne bi bili u stanju voditi ni kućni savjet a kamo li državu.