Zašto se u mandatu ove Vlade nije sastalo VPPuPP, zavapio je Mostov saborski zastupnik Nikola Grmoja.
Kraticu VPPuPP ovdje koristimo zbog uštede prostora, jer nitko ne želi otjerati čitatelje dosadnom birokratskom formulacijom već u prvoj rečenici, ali to je tema, punim nazivom: Vladino Povjerenstvo za praćenje provedbe prijelaznih mjerila u pregovaračkim poglavljima 23. i 24. o pristupanju Srbije Europskoj uniji. Ili bi bila pravilnija kratica VPPPMuPP2324oPSEU, što zvuči kao lozinka koju vam računalni algoritam ponudi kad se registrirate negdje u dubinama interneta? Ni puni naziv povjerenstva ne zvuči ništa smislenije.
Zašto, dakle, zašto se ne sastaje? Pa jednostavno zato što to povjerenstvo nikad nije ni osnovano sa smislom da se sastaje i nešto zaista radi, nego mu je jedini smisao osnivanja bio - da prekrije poraz koji je tadašnji ministar vanjskih poslova Miro Kovač pretrpio u pokušaju hrvatske blokade Srbije u otvaranju poglavlja 23 i 24 s EU.
Kovač i tadašnja KPO-vlada (Karamarko, Petrov, Orešković) upustili su se u akciju blokiranja, postavili uvjete, ali onda je ostatak EU blokirao Hrvatsku u toj akciji blokade Srbije, naši uvjeti nisu postali uvjeti čitave EU prema Srbiji, modificirani su do neprepoznatljivosti, a onda ih je trebalo uobličiti u nešto makar malo prepoznatljivo za domaću javnost kojoj su unaprijed visoko podignuta očekivanja, pa je Kovač stao uvjeravati da je ugradio hrvatske uvjete u prijelazna mjerila za Srbiju iza kojih zajednički stoji čitava EU (a nije), te da će, eto, u znak pobjede formirati neko povjerenstvo koje će pratiti provedbu tih prijelaznih mjerila.
Nije to nikakva novost, ljudi koje zanima ta tema mogli su se informirati o tome što se zaista događalo dok je sve još bilo u tijeku ili netom kad je okončano. Odavno smo objavili da je dotično povjerenstvo izmislio Miro Kovač da bi sakrio svoj poraz. Zadatak povjerenstva od početka je bio nejasan jer kako nadzirati ispunjava li Srbija nešto što nitko drugi u EU, pa onda ni Srbija koja pregovara s EU, ne doživljava i ne shvaća kao uvjet koji Srbija treba ispuniti?
“Ukinuće nadležnosti za procesuiranje ratnih zločina za područje cijele bivše Jugoslavije”, tako je glasio prvotno sročen uvjet kojega, najavilo je Kovačevo ministarstvo u ožujku 2016., Srbija “mora ispuniti za otvaranje tako važnog poglavlja 23”. Tri mjeseca kasnije, Srbija je otvorila poglavlje 23 bez da je ispunila taj uvjet “ukinuća” regionalne jurisdikcije, a ukidanje te zakonske odredbe nije joj zapisano ni u prijelaznim mjerilima koje su zajednički usvojile sve države članice EU. Umjesto toga, u prijelaznim mjerilima Srbija je pozvana “da izbjegava sukob pravosudnih nadležnosti i da osigura da se ratni zločini procesuiraju bez bilo kakve diskriminacije, a sva otvorena pitanja koja se na to odnose moraju biti u potpunosti riješena“. Postoji more razlika između te dvije formulacije.
Izbjegavanje jurisdikcije cilja na suradnju hrvatskih i srpskih pravosudnih tijela, ne na ukinuće spornih odredbi srpskog zakona, premda se Miro Kovač od tada do danas trudi uvjeriti slabije upućene da je drukčije i da je njegova diplomatska akcija bila trijumf. No, i njemu stranački srodni diplomati u Hrvatskoj, da ne govorimo o izvorima iz EU, tvrdili su da je Kovač srljao i odveo Hrvatsku u poraz. Riječima jednog sugovornika na tu temu iz ljeta 2016., Kovač ne da se zaletio nego je “skočio na glavu u suh bazen”.
Povjerenstvo koje je nakon toga osnovano ne da bi se trebalo sastajati, kao što implicira Grmoja u svome saborskom pitanju, nego bi trebalo biti ukinuto jer zaista ničemu ne služi, niti je služilo. To je kao da, nakon Kovačeva skoka na glavu u suhi bazen u proljeće 2016., osnujemo redovito memorijalno natjecanje u skoku na glavu u suhi bazen, i pritom se svi pretvaramo da radimo nešto normalno.
Hrvatska može puno pametnije i sofisticiranije zastupati svoje nacionalne interese kroz proces pregovora o članstvu Srbije u EU. Može odigrati tu kartu, taj adut članstva u EU, tako da privoli Srbiju da nešto učini. Ali najgluplji, i dokazano neučinkovit, način da to radi je da skače na glavu u suhe bazene. Pregovore Srbije s EU prati Europska komisija, a o njima odlučuju države članice, pa i Hrvatska. Koju ne vodi nikakvo povjerenstvo, posebno ne neko besmisleno, nego Vlada, Sabor i predsjednica Republike.
Miro Kovač je sposoban diplomat, koji može još biti koristan Hrvatskoj, ali ova epizoda u koju je bio upregnut u vrijeme dok je Karamarko bio šef HDZ-a ne služi mu na čast. Možda bi on mogao biti iskreniji oko cijele ove epizode, premda je to teško očekivati. Ne samo od njega, nego i od niza drugih HDZ-ovaca koji su kod kuće poprilično neiskreni oko stvarnih dometa njihovih lobiranja u svijetu na temu naših (jugo)istočnih susjeda.
>> Nikola Grmoja kaže da je Andrej Plenković nasrnuo na njega
Istina. Kovača su smotali ko balavca i to se pomelo pod tepih. Ipak, Grmoja je s pravom postavio pitanje o “ ministarki”. Podrška Penavi, dosta nam je Pupovca i njegove Vlade