Pojavio se Zoran Milanović, bivši premijer i bivši predsjednik SDP-a. Došao je u Dnevnik Nove TV skroz novi. Pristojan, uglađen, filozofski nastrojen, socijalno empatičan i, na koncu konca, za političara simpatičan.
Sve ono što je zaboravio da može biti kada je bio na vlasti. Milanović u naletu dobrote i blagosti koja ga je uhvatila kaže da je Slovenija baš dobar susjed. Ne vidi ništa loše što je naš dobri susjed prvo pokušao hrvatskim štedišama Ljubljanske banke oteti novce, zatim nas je ucjenjivao dok smo pregovarali o ulasku u Europsku Uniju, a onda, kad smo ušli, od nas se ogradio bodljikavom žilet žicom. Nije Milanović htio ni pisnuti što bi on učinio da je na mjestu premijera dok naš dobri susjed nakon što je varao u arbitražnom postupku “poput pčelice” zuji po Europskom parlamentu i uvjerava sve kako su Hrvati primitivci kojima treba dati po ušima jer ne poštuju međunarodne zakone ni arbitraže. Milanović se ne bi htio miješati jer čini se ni on ne bi učinio ništa, jednako kao i Plenkovićeva nevidljiva diplomacija, za koju nas je u nekom drugom Dnevniku uvjeravala da postoji ministrica Marija Pejčinović-Burić.
Ignoriranje je, kaže Milanović, dobar pristup. Nikakva kritika aktualnoj vlasti iz usta bivšeg premijera. Uspio je ne reći ništa ni svojim bivšim partnerima – Ivanu Vrdoljaku i HNS-u. Ništa loše ni o svom dojučerašnjem predstojniku ureda Tomislavu Sauchi koji danas drži Plenkovićevu većinu u Saboru. Ne bi se Milanović htio zamjeriti baš nikome, ni HDZ-ovcima, a ni SDP-ovcima. Odbio je dati savjet svom nasljedniku Davoru Bernardiću pa tako zapravo nije ni o čemu rekao gotovo ništa, ako izuzmemo kritiku na račun predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Kaže da inicijativom Tri mora idemo na živce i Berlinu i Moskvi, a sasvim nam je dovoljno i to jedno more koje imamo. Jadransko. Govorio je kakav predsjednik države treba biti. Ne korektiv, već partner.
Takav bi predsjednik on valjda bio. Ali, nije odgovorio hoće li se kandidirati za predsjednika države. A nije rekao ni da neće. I ne treba ništa reći. Svakome tko je gledao taj intervju jasno je da bi rado, ali ispipava teren. Čak i ne misli više da predsjednika Hrvatske treba birati u Saboru. Rekao je da se ne vraća u SDP. Dakle, bit će nezavisni kandidat. Podrška SDP-a mu ne treba jer SDP-ovci ne mogu naći boljeg od njega ni za predsjednika stranke, a kako će onda za predsjednika države. Osim toga, teško se dosjetiti kome bi drugom glasači SDP-a dali glas osim svom Zokiju kojega su birali kada god se kandidirao. Govorio je Milanović i o socijaldemokraciji, siromaštvu, ljudima koji žive od 3500 kuna plaće. Šteta što ih se kasno sjetio. Na Bagino inzistiranje da odgovori podržavaju li ljudi na ulici njegovu moguću predsjedničku kandidaturu frajerski je odgovorio da bi to komentirati bilo previše egocentrično čak i za čovjeka kao što je on. Nastoji se svidjeti. Ni traga premijerske bahatosti. Iznenadio se i Mislav Bago koji mu je rekao da je prepitom, kao umiljato janje. Prije će biti da je i dalje vuk, samo se prekrio janjećom kožom.
Kaj su ga malo pustili iz sanatorija na vikend? Za takve bolesti lijeka NEMA, samo bedaki mogu vjerovati nekom iz partije.