Naslovnica Premium Analize i intervjui

Kinezi su nekad Hrvate čekali kao spasitelje, Andrija Štampar uveo im je javno zdravstvo

Dr. Andrija Štampar tri je puta posjetio Kinu u razdoblju od 1932. do 1936. godine, proboravivši u njoj pune tri godine, dok je dr. Berislav Borčić ondje proveo nepunih osam godina, jedno vrijeme s cijelom svojom obitelji
08. svibnja 2019. u 18:48 3 komentara 716 prikaza
Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar u Zagrebu
Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Službeni posjet visoke kineske delegacije Hrvatskoj zbog međunarodnog summita u Dubrovniku te razgovori koje su kineski dužnosnici vodili s upravama hrvatskih brodogradilišta plijenili su pažnju domaće javnosti proteklih dana. I dok se posrnula hrvatska brodogradilišta skupa s čitavom hrvatskom javnošću danas grčevito nadaju spasonosnoj suradnji s Kinezima, prije osamdesetak godina hrvatski su stručnjaci u Kini dočekivani s velikim počastima na najvišoj razini jer su oni bili ti koji su toj velikoj zemlji nosili boljitak.

Stadionska diplomacija Obećali su nam sagraditi stadione, ali evo što Kineze zapravo zanima

Govorimo o hrvatskim liječnicima dr. Andriji Štamparu i dr. Berislavu Borčiću, stručnjacima za socijalnu i preventivnu medicinu, koji su 1930-ih u ime Zdravstvene organizacije Društva naroda u nekoliko navrata i na dulje periode boravili u Kini kako bi pomogli tadašnjoj kineskoj vladi pod vodstvom Chiang Kai-sheka organizirati zdravstvenu zaštitu u golemoj zemlji.

Dr. Andrija Štampar tri je puta posjetio Kinu u razdoblju od 1932. do 1936. godine, proboravivši u njoj pune tri godine, dok je dr. Berislav Borčić ondje proveo nepunih osam godina, jedno vrijeme s cijelom svojom obitelji. I dok se o dr. Borčiću manje govori u javnosti, dr. Andrija Štampar zvučno je ime ne samo u hrvatskim granicama već je kao utemeljitelj socijalnog javnog zdravstva priznat svugdje u svijetu.

– Sustav zdravstvene zaštite koji je izgradio učinio ga je globalno prepoznatim stručnjakom te je nastavio svoj rad na međunarodnom planu 1930-ih godina. Svoje ideje i načela reafirmirao je i nakon II. svjetskog rata kada su njegovim zalaganjem i aktivnošću ušle u temeljne dokumente Svjetske zdravstvene organizacije i ostale do danas prisutne u poimanju prava na zdravlje kao temeljnog ljudskog prava, ali i svijesti o nužnosti odgovornosti za vlastito zdravlje – govori prof. Jadranka Božikov, umirovljena profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. S gotovo 40 godina staža na Katedri za medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku te kao ravnateljica Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar“ od 2008. do 2016. godine, odlična poznavateljica razvoja hrvatskog javnog zdravstva.

Astana Arena Sve je dogovoreno Službeno! Kinezi odlučili: Gradimo stadion u Hrvatskoj vrijedan 150 mil. €

Andrija Štampar (1888. – 1958.) između 1920. i 1930., kao načelnik Odjela za higijenu u Ministarstvu narodnog zdravlja Kraljevine SHS, uz snažnu političku i materijalnu potporu države, predanim radom i zajedno s brojnim suradnicima posvećenim istom cilju, uspio izgraditi impresivnu mrežu higijenskih zavoda, domova zdravlja, dispanzera, zdravstvenih stanica i drugih javnozdravstvenih ustanova kao kontrapunkt privatnoj praksi i bolničkoj zaštiti.

– Osim što je taj rad rezultirao izravnim pozitivnim učincima na zdravlje pučanstva, imao je i veliki međunarodni odjek i značenje pa ne čudi što je pokretač i lider tog sustava postao međunarodno poznat i priznati stručnjak za javno zdravstvo, iznimno cijenjen u stručnim krugovima – navodi prof. Božikov.

Kada je dr. Štampar u svibnju 1919. godine imenovan načelnikom higijenske službe Ministarstva narodnog zdravlja Kraljevine SHS, našao se pred teškim zadatkom u novoj državi sastavljenoj od heterogenih dijelova bivših zemalja, opustošenoj Velikim ratom i prethodno Balkanskim ratovima. Zemljom su harale epidemije zaraznih bolesti (tuberkuloze, endemskog i sporadičnog sifilisa, trbušnog i pjegavog tifusa, trahoma, malarije) i socijalna bijeda, a pomor dojenčadi je u pojedinim krajevima kosio gotovo svako drugo novorođenče. Nije bilo odgovarajućih zdravstvenih ustanova ni stručnih kadrova.

Karolina Amidžić Dosje Slavonija 'Tko god kaže da u Njemačkoj teku med i mlijeko, taj nema pojma!'

Štampar je smatrao da se znanstvena dostignuća i spoznaje nedovoljno koriste u praksi za zaštitu zdravlja i poboljšanje života naroda. Polazeći od socijalno-medicinskih ideja, zalagao se za sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu. Držao je da liječnik treba biti svojevrsni socijalni radnik i narodni učitelji, ekonomski neovisan o pacijentima i dostupan svima pa i najsiromašnijim slojevima pučanstva kojima tadašnja privatizirana medicina nije bila dostupna. Naglasak je stavljao na prevenciju bolesti, a kao najmoćnije sredstvo preventivne medicine vidio je zdravstveno prosvjećivanje i osvještavanje puka o potrebi očuvanja i promoviranja zdravlja.

Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar u Zagrebu | Autor : Luka Stanzl/PIXSELL Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Politički nepodoban

Ubrzo je počeo energično raditi na organizaciji javnozdravstvene službe. Reorganizirao je postojeće ustanove, osnovao nove utemeljene na dispanzerskom načinu rada, otvorio prve dispanzere za dojenčad i malu djecu, školske poliklinike, antivenerične i antimalarične stanice te lječilišta i oporavilišta za tuberkulozne. U Trogiru je već u rujnu 1922., uz financijsku pomoć Rockefellerove zaklade i stručnu podršku Instituta za proučavanje tropskih bolesti iz Hamburga, osnovan Institut za proučavanje i suzbijanje malarije, u Skoplju se osniva Institut za tropske bolesti. Samo u prvih pet godina rada osnovano je ili reorganizirano više od 250 javnozdravstvenih ustanova koje su postupno objedinjene u funkcionalnu mrežu koordiniranu iz higijenskih zavoda čija gradnja započinje već 1924. godine u administrativnim središtima kasnijih banovina.

Premijeri na katamaranu U OBILASKU GRADILIŠTA Plenković i Keqiang pritiskom gumba pokrenuli postavljanje najvećeg pilota

U Zagrebu se osniva Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja, ustanova koja je od 1927. godine smještena u dvije impozantne zgrade izgrađene u Rockefellerovoj ulici iznad Gupčeve zvijezde. Uz proizvodnju seruma i vakcina za cijelu tadašnju državu, osobita joj je misija bila edukacija zdravstvenih kadrova, zdravstveno prosvjećivanje populacije i uvođenje sanitarne tehnike.

– Štampar se pokazao kao vješt strateg i organizator javnog zdravstva, a imao je vojsku suradnika, prije svega liječnika, ali i medicinskih sestara, sanitarnih inženjera i tehničara i drugih stručnjaka koji su s puno entuzijazma slijedili i dijelili njegove ideale i predano radili na unapređenju zdravlja hrvatskog puka. Pri tome su bili vrlo inventivni u radu s populacijom te su za poučavanje osim predavanja, knjiga, brošura, plakata i letaka koristili i film. U Školi narodnog zdravlja razvijena je i vlastita filmska proizvodnja kako bi se zdravstveno-obrazovni sadržaji približili puku – kaže prof. Božikov.

Od posebnog je značenja bilo tzv. Seljačko sveučilište, višemjesečni tečajevi za grupe seljaka i seljanki koji se organiziraju jednom godišnje i od 1928. godine po uzoru na danske visoke narodne škole za seljake prilagođene našim prilikama s ciljem da polaznici postanu spona između zdravstvene službe i lokalne zajednice, pomoć u javnozdravstvenim akcijama na terenu i širitelji stečenog znanja u puku.

Franjo Tuđman, Franjo Kuharić, Josip Bozanić Franjo Kuharić Život voljenog kardinala: 'Rekao sam Srbima na početku rata - braćo, odustanite od nasilja'

Zbog političkih previranja u državi, nakon raspuštanja parlamenta i uvođenja šestosiječanjske diktature donekle slabi i javnozdravstveni sustav, a Štampar kao nositelj socijaldemokratskih stavova u medicini postaje politički nepodoban te uskoro biva prisilno umirovljen u 43. godini. Vijeće Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabralo ga je 1931. godine za redovitog profesora higijene i socijalne medicine, ali izostala je potvrda vlasti. Kako mu je bilo onemogućeno raditi u domovini, okrenuo se radu na međunarodnom planu pa je u jesen 1931., na poziv Rockefellerove zaklade otputovao u Ameriku, gdje je predavao na brojnim sveučilištima, a potom u Kinu.

Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar u Zagrebu
1 / 10
Tijekom prvog službenog posjeta kineskog premijera Lija Keqianga Hrvatskoj, organiziran je i damski program za supruge kineskog i hrvatskog premijera, gospođe Cheng Hong i Anu Maslać Plenković, koje su obišle Nacionalni park Plitvička jezera.

Naime, ravnatelj Higijenskog zavoda i Škole narodnog zdravlja dr. Berislav Borčić u tri je navrata između 1930. i 1938. godine boravio u Kini kao ekspert Zdravstvene organizacije Društva naroda. Radio je pri kineskom Ministarstvu narodnog zdravlja na organizaciji zdravstvene službe, a u tadašnjem glavnom gradu Nankingu organizirao je, po zagrebačkom uzoru, Centralni higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja i Školom za primalje i sestre pomoćnice te Centralnu državnu bolnicu. – Na Borčićev prijedlog i poziv Društva naroda, doputovao je u siječnju 1932. godine u Kinu i dr. Andrija Štampar sa zadatkom da pomogne u suzbijanju zaraznih bolesti koje su se širile nakon velikih poplava 1931. godine – kaže profesorica.

Na svoj drugi pohod po Kini Štampar će krenuti u rujnu 1933. kao ekspert Društva naroda pri kineskoj vladi u okviru programa tehničke suradnje na nacionalnoj obnovi. Najprije je boravio u Šangaju. Vratio se kući u kasnu jesen 1934. i otišao još jedanput u Kinu od ranog proljeća 1935. do 1936. Obišao je mnoge provincije, gradove i sela, u to vrijeme pod vlašću generala i predsjednika Chiang Kai-sheka, a dojmove je bilježio u svojim dnevničkim zapisima. Njegov Dnevnik s putovanja objelodanjen je 2008., punih sedam desetljeća nakon nastanka i pet desetljeća nakon smrti autora.

Nataša Kosnar, ginekologica u Općoj bolnici Brežice Cijena pobačaja 200 eura Bolnica u koju Hrvatice idu na abortus. Dr. Končar: Zarađivati na pobačaju nije etično

“...Osim kuge, u Mandžuriji vladaju iste bolesti kao i kod nas. Šarlah je jako težak. (...) Upalo mi je u oči da skoro nitko nije znao gdje se zavod nalazi, po čemu se može zaključiti da je dosta udaljen od praktičnog života i da nije dosta poznat u širokim slojevima”, zabilježio je dr. Štampar.

U svom je dnevniku, među više od 800 stranica, zabilježio i posjet dr. Ho Tchi Tcheongu, šefu gradskog saniteta, koji je svršio medicinu u Lyonu. “Budžet mu je 360.000 $ godišnje; ne postoji nikakov ozbiljniji rad, a o socijalno-higijenskom radu nema ni pojma; pouzdane podatke mi nije mogao da dade; nije mi nekako dao da vidim bolnice; pokušao sam da vidim vodovod, ali me vodič od grada rdjavo vodio. Karantinska služba je u gradskim rukama. Privatnih liječnika evropskog obrazovanja ima oko 300, a starokineskih liječnika ima 3000.”

Kinezi vole tvrde krevete

O posjetu staroj i novoj bolnici u Kaoolownu zapisao je: “Stara Tung Wah bolnica je sagradjena prilozima kineskih dobrotvora i s njom upravlja naročiti odbor; ima 460 kreveta; u običnom razredu se plaća 50 centi na dan, u prvom 3 $. Bolnica je smještena u gradu i posve je nehigijenska, ali kad sam ju posjetio bila je čista i uredna; kreveti su jednostavni u ovim bolnicama, bez jastuka i posteljine i sa tvrdim ležajem; na moje pitanje mi kažu da Kinezi vole takove krevete i da ne bi bili zadovoljni s mekanim; istina leže obučeni i valjda su zadovoljni. Nova bolnica ima 195 kreveta i moderno je gradjena; posluga je kineska a svuda vlada red i čistoća; tu se liječe na staro-kineski način; postoje u obje bolnice ambulatorije za besplatno liječenje; postoje i ambulatoriji za kinesko liječenje. Državni departement ima s bolnicom samo u toliko veze što im daje pomoć i plaća dva liječnika.”

Predrag Azap Predrag Azap Paroh vinkovački: Kasnimo u shvaćanju da su katolici i pravoslavci braća

Grupi mlađih liječnika koji su željeli čuti njegov sud o njihovu radu, kazao je: “Od glavnih pozitivnih stvari sam istakao da je pozitivno što imaju ipak priličan broj dobro obrazovanih liječnika sa dobrom ideologijom i da sam vidio seljake, koji žele taj rad i hoće da saradjuju; negativne stvari da su pomanjkanje vodje i nepostojanje kolaboracije i koordinacije.”

Na poziv Ujedinjenih naroda, dr. Berislav Borčić 1946. godine, ponovno je išao u Kinu, kao vođa misije za zdravstveno unapređenje i organizaciju zdravstvene službe. On je 1947. osnovao i vodio misiju Svjetske zdravstvene organizacije u Kini. Nastavio je raditi na međunarodnom planu kao glavni zdravstveni savjetnik pri UNICEF-u u Parizu od 1948. do 1950. te kao zamjenik generalnog direktora UNICEF-a u New Yorku od 1950. do 1955. godine.

Štampara je ustaški režim uhitio i rat je proveo zatvoren u Grazu. Nakon rata bio je dekan Medicinskog fakulteta, ravnatelj Škole narodnog zdravlja (koja danas nosi njegovo ime), rektor zagrebačkog Sveučilišta te predsjednik JAZU. Izabran je za prvog potpredsjednika Ekonomsko-socijalnoga vijeća UN-a i jedan je od suosnivača Svjetske zdravstvene organizacije i njezin prvi predsjednik.

Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...

Financije
Ja sam PMP
Znate li što je PMP i zašto se u svijetu smatra zlatnim standardom?
  • paleontolog:

    gdje u svijetu robovi lopova mogu nesto napravit?

  • prajdali100:

    I eto mi Hrvati napravismo čuda i na jedvite jade izvadismo Kineze iz blata.A oni su prije mnogo, mnogo, mnogo godina izmislili kompas, barut, vojnu doktrinu, medicinu.....Jadan li je papir što sve mora otrpjeti i što se sve piše.

  • Aartur:

    Od stare slave i grandiozne prošlosti se ne živi, a Kinezi su to shvatili još krajem 1970-ih kad su počeli uvoditi tržišnu ekonomiju.