Na pulskom sajmu knjiga i autora koji upravo traje i koji je već odavno punoljetan, te potvrđen kao jedna od najrelevantnijih hrvatskih i regionalnih intelektualnih pozornica, prvih nekoliko dana u prvi plan izbilo je kazalište. Točnije rečeno, pomalo čudnovata repertoarna politika hrvatskih kazališta, kako institucionalnih, tako i onih izvaninstitucionalnih.
Naime, već je dobro poznato da je pulski gost bio i književni nobelovac iz Afrike (već sam s oduševljenjem pisao da je riječ o piscu iznimnog značaja, iznimne biografije i iznimne memorije koji je svog Nobela dobio prije Josifa Brodskog) Wale Soyinka. No u Hrvatskoj je možda manje poznato da je Soyinka u svijetu prvenstveno cijenjen kao plodni dramski pisac, kazališni čovjek, ljubitelj kazališta, pokretač kazališnih pokreta i institucija...
No njegove su drame hrvatskim pozornicama još uvijek nepoznanica. Hrvatski teatar nije se za njih zainteresirao, iako je riječ o čovjeku čije umjetničko djelovanje mjerimo desetljećima. S druge strane, gost pulskog sajma trebao je biti i najpoznatiji makedonski dramatičar Goran Stefanovski. Stefanovski je u Puli u središnjem dijelu regionalnog programa “Makedonija čita” trebao predstaviti svoju prvu hrvatsku knjigu “Odisej i druge drame”, prijevod izabranih drama koju mu je netom objavila Hrvatska sveučilišna naklada. No kako je sudbina često šekspirijanski okrutna, Stefanovski je nakon teške i kratke bolesti umro u Velikoj Britaniji u kojoj se skućio, samo jedan dan prije nego što je trebao doputovati u Pulu.
“Makedonija plače”, rekao je potresen na pulskom predstavljanju knjige Gorana Stefanovskog koordinator za kulturu u kabinetu makedonskog premijera Zorana Zaeva Robert Alagjozovski. A na tom je dostojanstvenom predstavljanju koji se pretvorilo u intimnu puležansku komemoraciju jednom velikom balkanskom umjetniku javnost mogla saznati da su u Hrvatskoj postavljena samo dva teksta Gorana Stefanovskog. Prva je drama “Let u mjestu” koju je još u ona jugoslavenska vremena režirao Ljubiša Georgijevski, a preveo ju je sveučilišni profesor Borislav Pavlovski (koji je također u Puli govorio o Stefanovskom). Druga drama je “Odisej” koju je od Stefanovskog za svoje brijunsko kazalište Ullysess naručio Rade Šerbedžija (glumio je i u spomenutoj Gavellinoj predstavi), a koja je svojom produkcijom povezala gotovo sve zemlje bivše Jugoslavije. Dakle u Hrvatskoj su izvedene samo dvije drame, a Stefanovski ih u svom opusu ima dvadesetak!? A da je riječ o izuzetnom opusu (Stefanovskog su u kuloarima zvali makedonskim Shakespeareom) na predstavljanju u Puli najbolje je posvjedočila velika filmska i kazališna glumica Mirjana Karanović koja je snažno interpretirala dijelove drame Gorana Stefanovskog “Divlje meso”.
Nema sumnje da bi propitivanja slavenske mazohističke duše iz pera Stefanovskog o ljudima koji žive u društvima u kojima ništa nije u redu, a nitko ni da mrdne prstom, naišla na zanimanje hrvatske kazališne publike. Baš kao i Soyinkine angažirane drame. Na potezu su kazališni direktori.
