Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Štern: Nema nekih povlastica, čast mi je zastupati Filipince

Sedamdesetak Hrvata zastupa strane zemlje u Hrvatskoj
10. lipnja 2015. u 19:00 7 komentara 1664 prikaza
05.06.2015., Zagreb - Davor Stern, pocasni konzul Filipina.
Foto: Anto Magzan/Pixsell

Oni su diplomati, ali su u hrvatskoj javnosti poznatiji kao odvjetnici, gospodarstvenici ili bivši političari. Neće biti pozvani na tradicionalna godišnja primanja diplomata, najčešće oko Božića i Nove godine, pri šefovima država, niti će pohoditi "strukovna" druženja, kao što je branje mandarina na Brijunima. No ipak, kad stranac zatreba pomoć u Hrvatskoj, oni će mu pomoći – bilo da je riječ o turistu koji je izgubio dokumente ili pak, puno ozbiljnije, ako nekomu netko premine u Hrvatskoj.

U njihovim uredima, a mahom su to isti uredi u kojima obavljaju svakodnevni posao, poput odvjetničke kancelarije, vise zastave stranih zemalja, oni imaju diplomatske iskaznice, a neki od njih i plave diplomatske tablice na automobilima. I rade bez naknade. U Hrvatskoj je 70 počasnih konzula, građana Hrvatske koji zastupaju interese stranih država, bilo da je riječ o državama koje nemaju diplomatsko predstavništvo u Hrvatskoj, bilo da je riječ o državama kojima su počasni konzuli dragocjeni kao ljudi na terenu, često u Splitu ili Dubrovniku. Oni su manje poznata strana diplomacije, u njih se – pogotovo u ova vremena – polaže velika nada da će, kao ugledni ljudi s dobrim vezama, unaprijediti gospodarsku suradnju i pomoći otvoriti vrata raznih institucija i povezati ljude.

– Još kao ministar bio sam na Filipinima i upoznao hrvatskog počasnog konzula, jednog od najboljih koje imamo. Kad sam otišao s političke funkcije, pitali su me bih li bio njihov počasni konzul i ja sam prihvatio – govori nam poznati poduzetnik Davor Štern. Iako je prva asocijacija na njegovo ime Rusija, u Zagrebu zastupa Filipine, državu tople klime i još toplijih ljudi. Počasna je to i ugodna obaveza, kaže, u kojoj vam država daje povjerenje da je zastupate u nekim stvarima.

– Nismo izjednačeni s karijernim diplomatima. Tu postoji jaz – počasni i aktivni konzuli se i druže odvojeno – kaže. Bečkom je konvencijom – onom koja definira prava počasnih konzula – određeno da njihove beneficije ovise o reciprocitetu, no velikih povlastica nema.

Odbili Filipince

– Kad kupujem auto, plaćam sva davanja, jer ni naš konzul u Manili nije oslobođen toga. Teoretski bih imao pravo na povrat PDV-a, navodno i za gorivo za diplomatska putovanja, ali nikad nisam htio u to ulaziti jer mi je previše komplicirano obračunavati. Čovjek mora biti čist, ne zloupotrebljavati to pravo i ne želim se dovesti u situaciju da me netko optuži da koristim tu povlasticu za privatnu vožnju. Imamo parkirno mjesto ispred konzulata, to koristim, a nekad je bio i duty free shop ali je zatvoren otkako smo ušli u EU – objašnjava Štern koji u Zagrebu ima za stubu višu dužnost od kolega. Kao generalni konzul može izdavati vize. Hrvati je, doduše, više ne trebaju, ali kod njega dolaze ljudi iz BiH, Crne Gore, Makedonije...

Na počasne se konzule najviše računa u ekonomskim pitanjima, no koliko će biti uspješni ovisi o njima, ali i sugovornicima s druge strane, konkretno hrvatskim gospodarstvenicima.

– Ponosim se što je filipinska kompanija ICTSI kupila dio kontejnerskog terminala u Rijeci na Brajdici. Fantastično radi i to je jedan od boljih primjera privatizacije u Hrvatskoj. Filipinci su bili ovdje i upoznali ljude iz Genere te tvrtke koja radi signalne uređaje za željeznici. Što će biti od toga, ovisi o gospodarstvenicima. Pokušao sam povezati Brodarski institut, potom Meblo, kad su željeli uvoziti namještaj, kao i Inu, ali nismo imali šanse s drugim svjetskim kompanijama. Prije nekoliko godina doveo sam delegaciju s Filipina u Zagrebparking, bili su zainteresirani za naš sustav naplate parkiranja, ali naši su bili potpuno nezainteresirani. U Holdingu ima dosta znanja, ali se, barem do sada, ništa nije po tome radilo – ističe te dodaje: – Filipini pokazuju naklonost prema Hrvatskoj, ali naši poduzetnici nisu skloni da idu tako daleko tražeći posao, oni bi sve tu, u našem dvorištu.

U Hrvatskoj se Filipinci nađu jednom godišnje kad se organizira primanje.

– Ima nas, nažalost, jako malo, 60-ak – kaže Štern koji i sebe broji kao Filipinca: – Samo u Rimu je 60 tisuća, u Beču 40 tisuća Filipinaca. Rade kao domaćice, medicinske sestre, ima i liječnika.

Od sto milijuna Filipinaca, deset ih milijuna radi u inozemstvu, a Manila ima jako dobro organiziranu imigracijsku službu.

– Samo jednom sam imao slučaj ilegalnih imigranata, zato što ih je krijumčar uvjerio da su u Mađarskoj, a iskrcao ih je iz kombija u Hrvatskoj. Bilo je i nekoliko smrtnih slučajeva, jedan je pomorac poginuo na brodu pa su ga dovezli u Rijeku – govori o manje lijepim stranama posla. No smatra da za Filipince itekako ima mjesta u Hrvatskoj, pogotovo u turizmu.

– Nisu servilni, ali su puni poštovanja. Mi nemamo taj srdačan odnos, mi smo korektni, pristojni, ali nije da se gost osjeća dobrodošao, osim u nekoliko vrhunskih hotela. U sve bih hotele stavio nekoliko Filipinaca, ne bi činili glavninu radne snage, da naši vide kako se može raditi – predlaže.

Odšlepali mu auto

Većinu filipinske zajednice kod nas čine Filipinke udane za pomorce. I to, kaže Štern, fantastično funkcionira. Topao je to narod, nenaviknut na kukanje, unatoč prirodnim katastrofama i siromaštvu. Treba li nam više tog mentaliteta?

– Bio sam dobar s pokojnim biskupom varaždinskim Markom Culejom. Malo smo razgovarali i kaže on: "Znaš, jedan od problema u Zagorju je jako nizak natalitet, naši dečki si ne mogu naći puce. Vidiš, tu bi Filipinke bile dobre, one su katolkinje, nekonfliktne... Kad bi se moglo organizirati nešto da naši dečki upoznaju Filipinke – prepričava Štern.

No, dok demografska obnova nije posao počasnog koznula, ekonomska suradnja jest. Slično kako je hrvatski MVP prije nekoliko tjedana pozvao hrvatske počasne konzule u Zagreb na konzultacije, tako je i meksička vlada prije godinu dana pozvala svoje konzule u Meksiko.

– Došlo nas je 104 iz cijelog svijeta, a meksička vlada nam je predstavila svoju poslovnu politiku – kaže počasna konzulica Meksika, poduzetnica i bivša predsjednica uprave Intera iz Zaprešića Ljerka Cec.

– Mogućnosti za suradnju su brojne. Na primjer, u naftnoj industriji, jer Meksikanci imaju i iskustvo s iskorištavanjem rudnog blaga iz podmorja. Zanima ih i turizam, o čemu smo razgovarali s predstavnicima Turističke zajednice, a neki su se poslovni ljudi javili na natječaje Vlade za korištenje hotela, konkretno Kupara – govori.

Sve je sugovornike iznenadio poziv da postanu počasni konzuli jer ih – često po preporukama – biraju države tako da su bili stavljeni pred gotov čin. Meksikanci su do Ljerke Cec došli preko preporuke iz Privredne komore. I rado se prihvatila posla iako ne dobiva novac, a sve aktivnosti, putovanja, telefon... plaća sama.

– Nemamo diplomatsku putovnicu, tek iskaznicu kojom se možemo služiti u određenim prilikama, kad odlazimo u ministarstva, na primjer. Kad putujemo pregledavaju nam prtljagu, ne uzimaju nas preko reda... Sve kao i kod ostalih građana – kaže Cec.

Od pregleda je izuzeta samo diplomatska pošta, a počasni konzuli, za razliku od karijernih, nemaju imunitet, osim u obavljanju posla. Tako je protiv počasnog konzula Slovačke Ivana Komaka, bivšeg direktora Osječke pivovare, bila podignuta optužnica zbog zloporabe položaja. Optužnicu je ove godine Vijeće Županijskog suda u Osijeku nepravomoćnom presudom odbilo.

– Mi nemamo povlastice. Imam samo diplomatsku registraciju – kaže bivši gradonačelnik Zagreba Branko Mikša, počasni konzul Južne Afrike. Na primjedbu da je ta povlastica u Zagrebu dragocjena, kaže: – A ne. Moram se držati propisa. Jedanput su me "odšlepali".

Da ga JAR želi za počasnog konzula, doznao je kad je sa suprugom, privatno, išao na odmor u tu državu.

– Poznavao sam veleposlanika još iz doba kad sam bio gradonačelnik pa me, kad sam 2000. u veleposlanstvo u Budimpešti slao formulare za vizu, nazvao i pitao bih li mogao popričati s ljudima iz ministarstva.

Robna razmjena između dvije zemlje raste, nešto se događa...

– Ima sve više turista iz JAR-a tu i naših tamo. Problem je što trebaju vize pa to malo komplicira putovanja, ali s JAR-om imamo odlične odnose. Dosta je ljudi porijeklom iz Hrvatske, dolaze tu i traže korijene.

Još jednu afričku državu u Hrvatskoj predstavlja počasni konzul – Burkinu Faso. Odvjetnik Goran Mikuličić počasni konzul postao je na preporuku kolege, počasnog konzula Bjelokosne Obale, kad se Burkina Faso željela diplomatski angažirati pa je pitala susjednu državu da joj pomogne pronaći ljude u Europi.

– S obzirom na to da je ta zemlja na marginama, nemam veliku, gotovo nikakvu aktivnost, nisam ni bio tamo. Tu i tamo mi se netko obrati, traži informacije. Pomognem mu ili ga uputim u veleposlanstvo u Beču – kaže Mikuličić. Povlastice ne koristi.

– Da se vozim s plavim tablicama pa da me policija zaustavlja misleći da sam ne znam tko, papinski nuncij, to mi je glupo. Imam parkirno mjesto pred uredom, to su mi preko noći iscrtali iz Zagrebparkinga, ali se svi parkiraju na njega – kaže Mikuličić.

Za razliku od Mikuličića koji predstavlja jednu od najsiromašnijih država, predsjednik Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček predstavlja maleni, ali financijski jak Monako.

– Živio sam u Monako od 1987. do 1998. i radio za razne banke, za jednu američku korporaciju i kao samostalni konzultant te upoznao mnoge uglednike. Kada su me pitali bih li želio biti njihov konzul, s veseljem sam prihvatio – kazao je Bohaček.

– Dužnost je protokolarna – rekao je i dodao da je Monako obilno pomagao i pomaže Hrvatskoj, od razminiranja do zaštite prirode.

Vlasnica arhitektonskog studija i bivša suradnica Stjepana Mesića, Štefanija Balog, predstavlja Oman.

Oman je predivna zemlja, Švicarska arapskih zemalja, gdje žene uživaju sva prava, što je neuobičajeno u muslimanskoj državi. Dobro poznaje taj dio svijeta: kao izaslanica predsjednika Stjepana Mesića, bila je zadužena za Libiju.

– Sve do Arapskog proljeća naše su tvrtke radile i jako dobro zaradile – kaže. No, žali se, vlade, počevši od Račanove, a pogotovo Sanaderove, nisu imale sluha za taj dio svijeta. I danas je tako, nažalost i s Omanom.

– To je zemlja koja nas treba, pogotovo u građevinarstvu – kaže te zaključuje: – Nemamo mi što raditi u zapadnom svijetu, trebamo ići u zemlje koje nas trebaju i koje imaju novac

>> Multimilijunaš i Putinov prijatelj počasni konzul RH u Rusiji 

>> K. Grabar-Kitarović: Blisko susjedstvo i dalje nam je prioritet

U selu Mečenčani stvaraju se goleme rupe u tlu
RASCJEPI U TLU
Ne uzrokuju samo potresi rupe u tlu: Vrtače se pojavljuju širom svijeta, a razlog je zabrinjavajuć
Nikola Škorić
PROLJETNA SEZONA
U novoj epizodi Raiffeisen Future Boosta saznajte kako je Nikola Škorić osnutkom tvrtke Electrocoin započeo revoluciju u industriji plaćanja