Za razliku od centra, gdje se za titulu prvoga čovjeka najvećega hrvatskog grada natječe osmero kandidata, izbori u zagrebačkom prstenu, gdje će se u osam od devet gradova za dva mjeseca sučeliti po dva rivala (iznimka je Vrbovec, s petoricom u konkurenciji), donijet će lokalnim biračima, čini se, minimalnu ili nikakvu neizvjesnost oko pitanja pobjednika. Naime, trenutačna ponuda, s imenima već postojećih gradonačelnika i oponenata koji su to većinom bili i prije četiri godine, sugerira da će se svibanjske izborne nedjelje gledati repriza iz 2009. Malo je vjerojatno da će se dotad, deus ex macchina, javiti netko tko će ljudima u svom dvorištu ponuditi ozbiljniji i od neprobavljivih obećanja lišen politički “jelovnik”, i to zbog ozračja u kojem se misli, ili se prije ili kasnije otkrije, da svi imaju “putra na glavi”. Ako bi se, naprotiv, i našao tko dovoljno lud, bila bi to kazna ne samo za njega, već i za građane, kojima neće servirati ništa osim novih i vrućih obećanja.