Sabor i Vlada reagirali su na vrijeme! Naših stotinjak vojnika vraćeno je s Golana kući u Hrvatsku, a ovih dana postaje razvidno da je ovo bio izuzetno pametan potez zato što upravo Golanska visoravan postaje jako opasno žarište koje bi moglo ružno eksplodirati. Jako ružno!
Režim predsjednika Bashara al-Assada povukao je sirijsku vojsku s Golanske visoravni i tamo ostavio praktički ispražnjen prostor. Iako ovaj potez opravdava činjenicom da je sva vojska potrebna za ratovanje oko Damaska, sve ovo moglo bi izgledati kao pokušaj otvaranja novoga opasnog žarišta i pokazivanje Izraelu da su upravo Assad i njegov režim bili jamstvo kakvog-takvog mira na Golanu. Odlaskom vojske s Golana stvorio se ispražnjen prostor, odnosno mjesto na koje pobunjenici, ali i razni drugi mogu potpuno slobodno ući i raditi u principu što ih je volja. No u ovome kontekstu treba biti potpuno svjestan toga da se pod terminom “sirijski pobunjenici” sada krije zaista šaroliko društvo.
Nakon dvije godine pobune stvar se otela kontroli i sada pod krinkom pobunjenika djeluju različite grupacije, među kojima ima podosta onih koje nikako nemaju dobre namjere. Riječ je ponajprije o pripadnicima Al-Qa’ide i raznoraznim drugim džihadistima i islamskim militantima kojima je san bio upravo ovaj komadić zemlje na sirijskoj strani Golana i to isključivo zato što je to idealna točka za pokretanje napada na Izrael. Od Šestodnevnog rata, u kojem je Izrael osvojio dio Golana, i uspostave misije UN-a, koja je patrolirala zonom razdvajanja, ovo je u posljednjih četrdesetak godina bila najsigurnija granica Izraela prema nekom od susjeda pa nije bilo gotovo nikakve potrebe za njenim intenzivnim čuvanjem. No novonastala situacija poprilično je opasna zato što su naoružane skupine koje su ušle u golanski vakuum potpuno nepredvidive, a militanti među njima vjerojatno su došli u Siriju i pridružili se pobuni s jednim vrlo naglašenim ciljem, a to je da dođu u poziciju da zaprijete Izraelu i da ga uvuku u ratni sukob.
I dosad je bilo incidenata, raketa i projektila koji su letjeli preko granice (na što je Izrael uvijek promptno odgovarao) te otmica pripadnika UNDOF-a, no moglo bi se reći da su to bili strogo kontrolirani i izolirani incidenti zato što se radilo uglavnom o incidentima koje je prouzročila još uvijek službena sirijska vojska. No sada se stvari iz temelja mijenjaju jer se zapravo ne zna tko se ukopava na Golanu.
Izrael je u krajnje delikatnoj situaciji jer mu se na granici otvorilo vrlo problematično krizno žarište. Tamošnji vojni stručnjaci i analitičari gotovo iz sata u sat upozoravaju da bi bilo kakva nepromišljena intervencija izraelskih obrambenih snaga mogla zemlju uvući u vrlo gadan rat. Paralelno, u pitanje je dovedena misija UNDOF-a koja je bila jamstvo sigurnosti i stabilnosti, a koja se nikako ne bi smjela naći u unakrsnoj vatri između izraelske vojske i pitaj-boga-koga na sirijskoj strani.
Postoje i vrlo jasne naznake da Austrija krajnje ozbiljno razmišlja o povlačenju svoga kontingenta iz UNDOF-a, a istodobno ministarstvo vanjskih poslova u Beču ne odgovara na upite koji dolaze iz Tel Aviva. Ako mirovnjaci odu, više neće biti tampon-zone pa ni prepreke da se zarati s Izraelom. Usto je potpuno izvjesno da je sirijski režim nadomak raspadu i da bi se vrlo brzo nemala količina dosta ozbiljnog naoružanja (kemijskog) mogla naći u rukama “pobunjenika”, odnosno terorista. Izrael će na to morati nekako reagirati, što bi moglo biti ravno katastrofi, odnosno regionalnom ratu širih razmjera.
Američki državni tajnik John Kerry, koji se nalazi u regiji, vjerojatno će morati učiniti nešto. Ali što? Jedini je mogući zaključak da su i međunarodna zajednica i SAD zakasnili i to oko dvije godine. Na to je upozoravao i turski premijer Erdogan, no nitko ga nije uzimao za ozbiljno. Sirija će se međunarodnoj zajednici teško obiti o glavu koju je zabijala duboko u pijesak predugo čekajući da se stvari riješe same od sebe paralelno namećući nekakve budalaste sankcije bez ikakva stvarnog učinka. A do velikog finala moglo bi doći uskoro! Vrlo uskoro!
