Može li nam glazba postati privlačnija samo zato što je povezujemo s ugodnim iskustvom? Jedno neobično istraživanje na štakorima pokazalo je koliko snažno mozak može povezati zvuk s osjećajem nagrade. Iako su životinje u početku radije birale tišinu, njihovo se ponašanje promijenilo nakon što su određene skladbe više puta bile povezane s učincima kokaina. Cilj istraživanja nije bio otkriti imaju li štakori glazbeni ukus poput ljudi, nego ispitati može li složen zvučni podražaj poput glazbe postati naučeni signal povezan s nagradom te tako utjecati na ponašanje relevantno za istraživanje ovisnosti.
U jednom dijelu eksperimenta štakori su se mogli slobodno kretati između dviju komora i tako praktički sami birati što će slušati. U jednoj je svirala skladba "Four" Milesa Davisa, a u drugoj Beethovenova "Za Elizu". Glazba bi počela svirati čim bi životinja ušla u odgovarajući dio uređaja. Kada su mogli birati između dviju skladbi, štakori su više vremena provodili uz Beethovena. Od 20 testiranih životinja, njih 18 pokazalo je sklonost toj skladbi.
No istraživače je više zanimalo može li se taj izbor promijeniti povezivanjem glazbe s drogom. Štakorima su zato opetovano davali kokain dok je svirala glazba koja im se u početku manje sviđala. Nakon nekoliko takvih povezivanja počeli su provoditi više vremena uz upravo tu glazbu. Rezultat sugerira da nije sama skladba postala privlačnija zbog svojih glazbenih karakteristika, nego je počela funkcionirati kao signal povezan s prethodnim iskustvom nagrade.
Još zanimljiviji rezultat pojavio se kada su znanstvenici usporedili Beethovenovu glazbu s potpunom tišinom. Kada životinje nisu bile pod utjecajem droge i glazba prethodno nije bila povezana s nagradom, većina je radije boravila u tišini. Od 16 štakora njih 12 više je vremena provodilo u dijelu uređaja u kojem nije bilo glazbe. Situacija se ponovno promijenila nakon povezivanja Beethovenove skladbe s kokainom. Životinje koje su prošle takav postupak kasnije su češće birale glazbu nego životinje iz kontrolne skupine. Istraživači su kod njih zabilježili i veću tjelesnu aktivnost.
Zaključak eksperimenta, naravno, nije da štakori imaju glazbeni ukus usporediv s ljudskim niti da pod utjecajem droge počinju "voljeti" određenu vrstu glazbe. Pravi razlog zbog kojeg je istraživanje zanimljivo krije se u načinu na koji mozak uči povezivati vanjske podražaje s iskustvom nagrade. Glazba koja sama po sebi životinjama nije bila posebno privlačna mogla je nakon ponavljanog povezivanja s kokainom postati signal koji mijenja njihovo kasnije ponašanje.
Takav mehanizam važan je i u istraživanjima ovisnosti kod ljudi. Određena mjesta, mirisi, osobe, predmeti ili pjesme mogu se povezati s prethodnom konzumacijom droge te poslije djelovati kao okidači koji izazivaju žudnju ili potiču ponašanje usmjereno prema ponovnoj konzumaciji. Zato ovo neobično istraživanje nije samo priča o štakorima, Beethovenu i Milesu Davisu. Ono pokazuje koliko snažno iskustvo nagrade može promijeniti značenje naizgled neutralnog podražaja – čak do te mjere da nešto što životinja u početku nije birala kasnije počne aktivno tražiti. Istraživanje je dostupno u bazi američke Nacionalne medicinske knjižnice.
Otvori KEKS Pay
