Nakon slijetanja u međunarodnu zračnu luku “Imam Homeini” u glavnom iranskom gradu Teheranu najprije mi je upao u oči velik broj zaposlenih žena u zračnoj luci. Napuštajući zračnu luku, krenuo sam prema hotelu Azadi u strogom središtu grada, udaljenom sat vremena vožnje. Iako su bili rani jutarnji sati, promet na ulicama vrvio je automobilima kao da je špica. Po dolasku u Teheran prvi je dojam da je to golem i napučen grad. U njemu je danju više od 20 milijuna ljudi, noću ih je 17 milijuna, a samo u užem središtu grada živi oko osam milijuna stanovnika. Ulicama tog grada prometuje više od četiri milijuna vozila te su gužve i zastoji neizbježni. Nalazi se podno vijenaca planina koje ga dijele od Kaspijskog mora.
To je multikulturalan grad u kojem osim većinskih Perzijanaca žive i stotine tisuća pripadnika etničkih manjina poput Azara, Kurda, Mazanderana, Paštuna, Beludža, Turkmena, Armenaca, Asiraca, Arapa i Židova, a u gradu se nalazi i 37 crkava, 29 sinagoga i pet zoroastrijskih plamenika. Danas je to daleko najvažnije političko, gospodarsko, obrazovno, prometno i kulturno središte Irana. U njegovoj okolici nalazi se 50% iranskih industrijskih postrojenja, a odlikuje se i kvalitetnom gradskom, odnosno razvijenom izvangradskom prometnom mrežom. Zahvaljujući malim stopama poreza, niskim cijenama energenata i relativno visokim plaćama, troškovi života u Teheranu vrlo su niski i, prema zapadnim procjenama, najjeftinija je metropola svijeta.
Teheransko sveučilište najstarije je u Iranu, a uz ostale visoke škole, akademije i razne institute, Teheran broji više od 300 visokoobrazovnih ustanova. Grad također obiluje i
brojnim kulturnim objektima poput palača iz kadžarske i pahlavijske epohe, odnosno 60-ak raznih muzeja. Iako u Teheranu prevladavaju ekstremne vrućine i velike hladnoće, zanimljivo je da Iranci uspijevaju održavati svoje parkove zelenima. Većina njih danas su postala utočište za zaljubljene mladiće i djevojke. Kad ih vidite zagrljene na klupama kako razmjenjuju poljupce, imate osjećaj da ste u nekoj europskoj zemlji, a ne u Iranu, koji još uvijek slovi kao veoma zatvorena zemlja što ni izbliza nije točno.
Djevojke su našle način da se pridržavaju islamskog kodeksa odijevanja a da u isto vrijeme izgledaju lijepo i atraktivno. Lagano preko glave prebačen i oko vrata zabačen elegantan šal, sunčane naočale na vrhu glave koje uz to što izgledaju efektno ujedno pridržavaju šal, duža košulja te lagane, ljetne hlače ili čak tajice. Za razliku od žena u mnogim arapsko-islamskim zemljama, žene u Iranu slobodno biraju bračne partnere, posjeduju nekretnine, voze automobile pa čak i taksi, samostalno se kreću i u restoranima mogu pušiti nargilu, glasaju na izborima... Zanimljivo je da 33% radne snage Irana čine upravo žene, među studentima je 70% žena, 80% su učiteljice u školama, ima više redateljica nego redatelja, a glavni je inženjer na razvoju iranskog stealth zrakoplova bila žena! S druge strane, muškarci se odijevaju potpuno zapadnjačkim stilom uz prilagođene frizure.
Veliki bazar Iranci smatraju srcem Teherana, a nalazi se u južnom, siromašnijem dijelu grada i ima deset kilometara natkrivenih uličica i prolaza načičkanih štandovima i malim dućanima. Iako se procjenjuje da teheranski bazar kontrolira trećinu ukupne trgovine zemlje, to nikada nije bilo mjesto gdje se samo kupuje i prodaje. Trgovci s bazara uvijek su predstavljali moćnu grupu s velikim političkim utjecajem, što pokazuje njihovo aktivno djelovanje u svim velikim zbivanjima u zemlji tijekom 20. stoljeća. Zatvaranjem bazara tijekom revolucije protiv šaha 1979. Islamska revolucija dobila je veliku podršku kad su trgovci zdušno stali na stranu ajatolaha Homeinija i organizirali generalni štrajk koji je paralizirao iransku privredu.
U subotu, 5. rujna, u Zagrebu se organizira okupljanje 'Festival slobode':
