Faustov otok jedini je otok bez mosta u našoj zemlji koji ima košarkaški klub, ali ondje se nalazi i jedini hotel u kojem nema televizora.
I u grob s knjigama
– Tu je odrastao Faust Vrančić, a i pokopan je u crkvi sv. Marije od Milosti. Tražio je da ga se sahrani s njegovim tiskanim knjigama s nacrtima padobrana, mostova, čak i žičare i amortizera za kočije, a misterij je gdje su završile te knjige. Naime, iz groba su nestale... Netko ih je uzeo, netko od nas, netko s kopna, tko će ga znati. Znamo samo da – knjiga nema – govori Zlatka Rodin iz Memorijalnog centra Fausta Vrančića, koji je nezaobilazna destinacija svih posjetitelja.
Stanovnici Luke, uz Šepurine jedinog mjesta na Prviću, pokazuju:
– Tamo je Careva kuća, tamo Kraljeva, pa ona Biskupova, zatim kuća Kennedyjevih, ova tu je Hitlerova. Obitelji u Jazu imaju nadimke, kad veliš kuća Kennedy, odmah znaš da se to odnosi na obitelj Ive Rodina, iliti Ive Kennedyja. Sve jasno taj tren. Ima nas možda stotinu. Ma i manje.
Sluša tu priču poznati ratni reporter Filip Horvat, dečko iz zagrebačke Radićeve, koji je u svojoj zavidnoj karijeri fotografirao Ronalda Regana, Mihaila Gorbačova, pa i bio u Bukureštu onog Božića kada je strijeljan Nicolae Ceaușescu, a danas je vlasnik hotela Maestra. Živi na otoku, baš ga briga za portrete svjetskih vođa i tipove s puškama.
– A šta će ti TV u sobi? Radije, kad sjedneš, gledaš kroz prozor, nema veće divote od ovog otoka – govori vlasnik jedinog hotela na otoku, a koji je iz soba uklonio TV uređaje, kao što su i Rolling Stonesi, nešto spektakularnije, pobacali televizore iz soba u tadašnjem Intercontinentalu u Savskoj kroz – prozore.
Braća Boris i Darko Čače te Bojan Gradiška i Slaven Lučev sjede u hladu pa objašnjavaju:
– Naš Prvić jedini je otok koji je imao košarkaški klub, a mi smo njegovi veterani! Dogodine će biti 50 godina otkako smo osnovali klub Maretu. Ja sam imao broj pet, Slaven 14, Bojan osam... – govori Boris Čače. Slaven Lučev dodaje:
– Visok sam 198 centimetara, ka' i Jordan.
Tko je od poznatih igrao službene utakmice na otoku?
– Dražen. On je mlađi od nas i deset godina, mi smo već bili puni snage, u dobi od 23, 25 godina, kad je on došao sa Šibenkom II. Utrpao nam klinac 40 komada! Nismo mogli vjerovati. Nije tada imao ni 15 godina. Odmah smo mi rekli da je mali fantastičan. Igrali smo tu i protiv Marelje, Slavnića, Ljubojevića, Macure, Slavice, Šarića... redom državnih prvaka. Rado su dolazili k nama, ispekli bismo im pet-šest janjaca, napravili feštu u Dva bunara. Jednom smo s otoka čak išli na utakmicu u – jednom autu! Odigrali smo utakmicu bez zamjena i pobijedili! Igrali smo ligu više od deset godina. Najbolji nam je igrač bio Neven Jurlin, zvani Kapucin. Snajper! Taj je trice pogađao po vitru, po maestralu! Puše jugo, moraš baciti malo livo da ti uđe, a on pogađa. Jurlin je već tada imao AI u glavi – pričaju ponosno košarkaški veterani pa pokazuju monografiju KK Marete koju je napisao njihov suigrač, novinar Neven Šantić.
Na otoku pao snijeg
– Tamo sve piše, pa i da je snijeg pao na Prviću! Ima i slika – govore pa se prisjete.
– Spasili smo čovjeka od utapanja, dolje na dnu vale. Pao je u more u veljači, za vrijeme nevremena i bure, i od tada je prošlo već puno desetljeća... Izvukli smo ga i zaključili da je isti Oliver. A na kraju je i bio Oliver! Slavenova sestra tada mu je pružila prvu pomoć. Poslije je zvao kući da zahvali, a kad mu se javila baka Perla, rekla mu je: "Pa vi pivate kao da ste iz Hollywooda." I danas se smijemo toj priči. A zanimljivo je i to da je Oliverov klavijaturist Aljoša Draganić Vrančić potomak Fausta Vrančića, bio mu je prastric.
Otvori KEKS Pay
