Pranje voća i povrća jedna je od osnovnih higijenskih mjera, bez obzira na to gdje su namirnice kupljene ili uzgojene. Ipak, kada smo u žurbi ili na putovanju, može se dogoditi da ovaj korak preskočimo. Mnogi se zato pitaju je li povremeno sigurno pojesti neopranu jabuku, rajčicu, bobičasto voće ili neku drugu svježu namirnicu. Stručnjaci za sigurnost hrane takvu praksu ne preporučuje jer na površini voća i povrća mogu ostati bakterije, prljavština, ostaci pesticida i druge nečistoće. Kako otkrivaju za Real Simple, neoprano voće i povrće može sadržavati štetne mikroorganizme koji na namirnice dospijevaju iz tla, vode, preko životinja ili tijekom rukovanja, berbe i prijevoza. Među najčešćim uzročnicima bolesti povezanih sa svježim namirnicama navode se bakterije E. coli, Salmonella, Listeria i Shigella, kao i parazit Cyclospora.
Takvi mikroorganizmi mogu izazvati proljev, grčeve u želucu, mučninu, povraćanje, povišenu temperaturu i dehidraciju. U težim slučajevima posljedice mogu podrazumijevati zatajenje bubrega, infekcije krvi, meningitis te komplikacije kod trudnica i osoba oslabljenog imuniteta. Rizik je veći kod voća i povrća koje se jede sirovo jer nema kuhanja koje bi uništilo bakterije i druge uzročnike bolesti. Posebnu pozornost treba posvetiti bobičastom voću i lisnatom povrću zbog njihove porozne i slojevite strukture, u kojoj se nečistoće mogu lakše zadržati. Veći rizik postoji i kod plodova koji rastu blizu tla, poput dinja. Budući da su tijekom rasta u neposrednoj blizini zemlje, lakše mogu doći u kontakt s različitim izvorima kontaminacije.
Na neopranim namirnicama mogu se zadržati zemlja, pijesak, insekti, životinjski izmet, sitni kamenčići i druge nečistoće. One na voće i povrće mogu dospjeti tijekom uzgoja, berbe, pakiranja ili prijevoza. Takvi strani predmeti ne predstavljaju samo estetski problem. Mogu sadržavati štetne bakterije, oštetiti zube, izazvati gušenje ili ozlijediti usta i probavni sustav ako ih osoba proguta. Pranjem se uklanja velik dio vidljive prljavštine, ali se istodobno smanjuje i rizik od unošenja tvari koje mogu utjecati na sigurnost i kvalitetu hrane.
Pesticidi se u poljoprivredi koriste za zaštitu usjeva od insekata, korova i gljivica. Nakon berbe, male količine tih kemikalija mogu ostati na površini voća i povrća. Zbog toga jedenje neopranih namirnica može povećati izloženost ostacima pesticida. Više ih se može zadržati na plodovima s dlačicama, naborima ili brojnim udubinama, poput breskvi i lisnatog povrća. Veće količine ostataka mogu se zadržati i na rajčicama, krastavcima i paprikama. Sitnije bobice, poput borovnica i kupina, također mogu zadržavati više ostataka zbog svoje veće ukupne površine.
Pranje pod hladnom tekućom vodom može ukloniti dio pesticida, iako neće nužno odstraniti kemikalije koje su prodrle u samu biljku. Kod voća i povrća kojemu se kora može ukloniti, guljenje može dodatno smanjiti izloženost. Stručnjaci preporučuju pranje svih vrsta voća i povrća, čak i kada ih namjeravamo oguliti ili termički obraditi. Prljavština, bakterije, ostaci pesticida i druge nečistoće mogu se nožem ili rukama prenijeti s kore na unutrašnjost namirnice. Budući da štetne bakterije nisu vidljive golim okom, pranje pod hladnom tekućom vodom smatra se najsigurnijom praksom. Činjenica da je namirnica naizgled čista ne znači da na njezinoj površini nema mikroorganizama.
Poseban oprez potreban je kod starijih osoba, male djece, trudnica i osoba oslabljenog imuniteta, uključujući pacijente koji primaju kemoterapiju. Njihov se organizam teže bori protiv štetnih bakterija pa kod njih postoji veća opasnost od ozbiljnih komplikacija.
Budite kreativni: Ovo je 6 najljepših jesenskih dekoracija koje možete napraviti gotovo besplatno
Otvori KEKS Pay
