Znanstvenici su došli do nevjerojatnog otkrića koje bi moglo u potpunosti promijeniti način na koji promatramo razvoj najmlađih, a glasi da djeca koja više trepću zapravo više i razmišljaju. Prema opsežnom istraživanju, čije je rezultate prenio New York Post, spontano i brzo treptanje očima pouzdan je znak boljih rezultata na zadacima kognitivne fleksibilnosti kod djece u dobi od tri do šest godina. Ova zanimljiva povezanost izravno je ovisna o aktivaciji mozga u desnom dorzolateralnom prefrontalnom korteksu, regiji koja kontrolira izvršno funkcioniranje neophodno za planiranje, usredotočenost i prilagodljivost.
Stopa spontanog treptanja očima zapravo predstavlja biološki biljeg dopamina kod djece te je utvrđeno da visoko korelira s naprednim izvršnim funkcioniranjem u predškolskoj dobi. Ovo je otkriće posebno značajno jer ukazuje na to da se kompleksni neurološki procesi mogu manifestirati kroz sasvim jednostavne, svakodnevne tjelesne radnje. Kako bi detaljno ispitali ovu pojavu, istraživači su okupili 113 djece iz Japana u dobi od tri do šest godina te ih uključili u klasičan test kognitivne fleksibilnosti. Radilo se o igri razvrstavanja karata u kojoj se pravila iznenada mijenjaju na pola puta, prelazeći s razvrstavanja po boji na razvrstavanje po obliku.
Ovaj naizgled jednostavan zadatak zapravo vrlo precizno mjeri koliko dobro dijete može odbaciti jedan način razmišljanja i usvojiti drugi, što predstavlja jedan od glavnih temeljnih blokova za razvoj kontrole impulsa. Tijekom izvođenja zadatka, znanstvenici su koristili funkcionalnu blisku infracrvenu spektroskopiju, neinvazivnu optičku tehniku koja koristi svjetlost blisku infracrvenom spektru za mjerenje razine kisika u krvi i aktivnosti u mozgu. Istovremeno su običnim video kamerama snimali dječja lica kako bi precizno zabilježili učestalost njihovog spontanog treptanja.
Kombinacijom ovih naprednih metoda praćenja, istraživači su otkrili da postoji znatno veća aktivnost u spomenutom dorzolateralnom prefrontalnom korteksu, ključnoj regiji poznatoj po tome što podržava sposobnost promjene pravila i prilagodbe novim situacijama. Ono što je najviše iznenadilo znanstvenike jest činjenica da se spontano treptanje događa točno u onom istom vremenskom okviru kada je zabilježena i pojačana moždana aktivnost u tom specifičnom području.
Spontano treptanje očima događa se potpuno izvan svjesne kontrole pojedinca i pod snažnim je utjecajem moždanih neuromodulatornih sustava, a u ovom konkretnom slučaju radi se o signalizaciji dopamina u mozgu. Zanimljivo je povući paralelu s odraslim pacijentima, primjerice onima koji pate od Parkinsonove bolesti koja uključuje poremećenu dopaminsku signalizaciju. Takvi pacijenti obično znatno rjeđe trepću, a istovremeno se iznimno muče s prebacivanjem fokusa između različitih zadataka.
Stomatolog otkriva 10 navika koje kvare zube vašoj djeci i zašto su grožđice gore od slatkiša
Rezultati su nedvojbeno pokazali da su djeca koja su više treptala ostvarila znatno bolje rezultate u igri s kartama, a ta je statistika ostala točna čak i kada su znanstvenici analizirali svaku dobnu skupinu pojedinačno. To jasno ukazuje na činjenicu da je stopa treptanja stvarni pokazatelj kognitivnih sposobnosti, a ne samo opće zrelosti koja dolazi s godinama. Zanimljivo je da učestalost treptanja prirodno raste između prve i pete godine života, no u ovom su istraživanju najmlađa djeca treptala niskim, sličnim stopama, dok su starija djeca imala izražene varijacije.
Oni mališani koji su postizali najbolje rezultate treptali su više od 20 puta u minuti. Studija je također potvrdila da je upravo promatrani dio mozga primarno aktivno područje tijekom zadataka promjene pravila jer nije pronađena nikakva korelacija s drugim subregijama prefrontalnog korteksa. Starija djeca s većom učestalošću treptanja i boljom kognitivnom fleksibilnošću pokazala su fokusiraniju aktivaciju, što sugerira da je treptanje pokazatelj zdrave specijalizacije moždanih mreža relevantnih za rješavanje zadataka.
Novi pogledi na razvoj dječjeg mozga i ponašanja
Ova saznanja savršeno se nadopunjuju s novijim psihološkim istraživanjima koja sve više upućuju na to da osobine koje su se tradicionalno smatrale problematičnima zapravo mogu biti rani pokazatelji budućeg uspjeha. Na tragu vijesti o ovakvim pomalo neobičnim znakovima dobro odgojenog i naprednog djeteta, stručnjaci naglašavaju da dječja tvrdoglavost, sklonost preispitivanju autoriteta i visoka razina kognitivne fleksibilnosti idu ruku pod ruku.
Djeca koja pokazuju otpor i samostalnost u ranoj dobi, a koja ujedno imaju i sposobnost brzog prebacivanja između zadataka kakvu mjeri spomenuto istraživanje, kasnije često postaju vrlo uspješni odrasli ljudi. Takvo ponašanje zahtijeva od roditelja puno strpljenja i razumijevanja jer moderni pristupi roditeljstvu sve više naglašavaju važnost razvoja neovisnosti i kritičkog razmišljanja umjesto slijepe poslušnosti pod svaku cijenu. Autoritativni odgoj, koji balansira između topline i postavljanja granica, dovodi do znatno boljih dugoročnih ishoda za razvoj dječjeg mozga i djetetove emocionalne otpornosti.
Procjena treptanja očima i sama jednostavnost tog postupka iznimno su obećavajući za buduća pedijatrijska istraživanja i kliničku skrb. Stopa spontanog treptanja može se točno i vrlo jeftino izračunati, pa bi vrlo lako mogla postati neinvazivni indikator za praćenje moždanog funkcioniranja na redovitim dječjim pregledima. Znanstvenici su se dugo borili kako zaviriti u umove male djece koja su često previše nervozna ili nemirna za klasično skeniranje mozga ili bilo kakve invazivne procedure. Istraživači, odgajatelji i roditelji sada mogu koristiti ovaj nevjerojatno jednostavan novi način da provjere kako se razvija dječji um u ključnim godinama. Predškolska dob je iznimno kritično razdoblje za brzi razvoj prilagodljivih vještina izvršnog funkcioniranja poput reguliranja impulsa i slijeđenja uputa, a razlike u tim sposobnostima snažni su prediktori akademske i socijalne kompetencije, ali i cjelokupnog zdravlja djeteta.
Iako su ova saznanja revolucionarna, stručnjaci ipak upozoravaju da samo treptanje u konačnici neće moći u potpunosti zamijeniti sofisticirana skeniranja mozga ili detaljna bihevioralna testiranja u slučajevima gdje su ona medicinski neophodna. Međutim, istraživači ga sada vide kao iznimno potencijalan marker koji svakako vrijedi dalje istraživati i razvijati u sklopu šire pedijatrijske prakse. U kontekstu globalnih trendova u roditeljstvu, koji se sve više udaljavaju od strogih metoda i kreću prema holističkom pristupu, razumijevanje bioloških osnova dječjeg ponašanja postaje važnije nego ikad. Fokus se prebacuje na emocionalnu inteligenciju i razumijevanje pozadine dječjih reakcija, a sitni signali poput brzine treptanja ili načina na koji dijete argumentira svoje neslaganje s pravilima, postaju dragocjeni putokazi roditeljima. Umjesto da se brinu zbog djetetove potrebe da sve propitkuje, roditelji mogu biti sigurni da je to samo još jedan dokaz snažne neurološke aktivnosti i zdravog razvoja mozga njihovog mališana.
Otvori KEKS Pay
