Naslovnica Lifestyle Zdravlje

Samo u dvije bolnice u Hrvatskoj mame nisu s bebama

- Loše je što malo trudnica pohađa tečajeve iako su besplatni, kaže dr. Grgurić
18. svibnja 2010. u 10:08 6 komentara 1474 prikaza
bebe
Foto: Stojan Lasić
Pogledajte galeriju 1/5

Ni trećinu novorođenčadi u Hrvatskoj ne počne se dojiti u prvom satu svoga života, kada podoj ima iznimnu vrijednost i naziva se “darom života”. Tada dijete dobiva imunološkim aktivnim stanicama i protutijelima bogat kolostrum, koji je prvo cijepljenje i štiti ga od mnogih infekcija. Također, tek nešto manje od trećine majki prvorotkinja nema nikakvih problema s dojenjem, a već u rodilištu od dojenja odustane 5,4 posto majki. Većina je rodilja (67,6 posto) zadovoljna potporom osoblja u bolnici, ali 13,8 posto smatra kako im nisu pomogli.

Rezultati su to najnovijeg UNICEF-ova istraživanja o stanju u hrvatskim rodilištima u provedbi incijative Rodilišta – prijatelji djece. Oni pokazuju i da manje od trećine žena koje rađaju prvi put pohađa trudnički tečaj, koji se u većini domova zdravlja nude besplatno.

– Loše je što tako mali broj trudnica pohađa organizirane trudničke tečajeve jer edukacijom se preskaču mnoge neugodnosti i problemi u trudnoći, pri porođaju i u dojenju – kaže pedijatar prof. dr. sc. Josip Grgurić, voditelj UNICEF-ova programa Rodilište – prijatelj djece. Međutim, otkad je projekt startao 2007. godine, pomaci su vidljivi.

“Koža na kožu”

– Od 30 hrvatskih rodilišta, koliko ih ima nakon nedavnih zatvaranja, 15 nosi naziv Prijatelji djece. U tri godine provedbe projekta UNICEF-a Hrvatska i Ministarstva zdravstva postignuti su značajni pomaci, a to je vidljivo iz ove ankete. Ne samo da su rekonstruirana i obnovljena mnoga rodilišta (neke su rekonstrukcije i sada u tijeku, a neke će uslijediti uskoro), nego su stečeni bolji higijenski uvjeti i napravljeni su znatni koraci u smislu humanizacije i zadovoljstva majki i djece u rodilištima – ustvrdio je dr. Grgurić.

Anketa je provedena anonimno na 2600 rodilja koje su tijekom srpnja prošle godine boravile u rodilištima. Vidljiva je razlika u rezultatima dobivenim u Rodilištima – prijateljima djece (RPD) i onima koja nemaju tu titulu. Primjerice, dojenje u prvom satu djetetova života znatno je prisutnije u RPD – 42 posto beba doji u prvom satu, dok u ostalim bolnicama taj postotak iznosi tek 15 posto. Neposredno nakon porođaja majci se daje na prsa većina beba, 83 posto, ali ne ostaju ondje dovoljno dugo – u 60 posto slučajeva prvi zagrljaj i maženje traju kraće od pola sata. A baš stavljanje na prsa u prvom satu života, između majke i novorođenčeta daje niz bioloških prednosti za oboje. Taj poznati kontakt “koža na kožu” važan je i za emocionalni razvoj beba.

Među individualnim primjedbama i komentarima majki ponavljali su se neki kao: “Veća podrška za majke koje rađaju carskim rezom”, “Bolji odnos prema prvorotkinjama”, “Dulji posjeti”, “Bolja higijena! Sobe, sanitarni čvorovi i tuševi!” “Više informacija o djetetu kada su majke i dijete razdvojeni ili postoje neke komplikacije”. Više od 90 posto majki apsolutno je za “rooming-in”, zajednički boravak s novorođenčetom u bolnici 24 sata. Ta mogućnost trenutačno nije moguća samo u dva rodilišta, zagrebačkoj Petrovoj i KB-u Sestre milosrdnice.

Projekti spremni

– Nemamo prostornog kapaciteta. Broj porođaja porastao je za tisuću pa godišnje imamo 3100 do 3200 porođaja, ali nadamo se da ćemo ih do kraja godine imati jer znanstveno je dokazana prednost zajedničkog boravka majke i djeteta od početka. U pregovorima smo o prenamjeni za 3-4 nove sobe – kazao nam je prof. dr. Krunoslav Kuna, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porodništvo u KB-u Sestre milosrdnice. Bježe li možda žene od "rooming-ina" u Vinogradsku, prof. Kuna ne vjeruje. U Petrovoj je odjel babinjača kompletno na renoviranju i kad bude gotovo, postojat će mogućnost za rooming inn, poručio je prof. dr. sc. Slavko Orešković, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj, ne precizirajući kada će radovi biti gotovi.

 

 

Duel24 sata s bebom u rodilištu?

Duel
24 sata s bebom u rodilištu?


ZA
Ivana Haničar Buljan, arhitektica
– Boravak s djetetom u sobi prirodniji je i ugodniji način nego kad bebu odnose, a isprobala sam obje varijante. Ako je beba stalno uz mamu, ona je mirna i zadovoljna, ne pita se gdje je, plače li, kad će doći, a to zadovoljstvo beba osjeća pa se brže stvara harmonija. Nas je bilo pet u dvije spojene sobe i svih pet beba spavalo je cijelu noć, nisu plakale! Osim toga, bebu ne hrane u tom slučaju na bočicu pa se neće naviknuti na nju. Za prvorotkinje ili one s carskim rezom jest napornije, ali sad kad znam obje varijante, uvijek bih odabrala rooming in!

PROTIV
Sandra Burica, poslovna tajnica
– Boravak s djetetom u sobi bio je jako naporan iako tada djeca nisu bila s majkama 24 sata. Mame zaslužuju malo odmora nakon toliko mučenja, u mom slučaju 36 sati trudova pa carski rez, i odgovaralo nam je što su noću odnosili bebice na pedijatriju jer smo se mogle koliko-toliko naspavati. Teško je tek operiran nositi dijete, ako neće spavati ni jesti, pogotovo majkama koje imaju problema s dojenjem. Smatram praktičnijim da bebe noću odnose jer kad je majka iscrpljena i neispavana, ne može se kvalitetno posvetiti svom djetetu, a još k tome sva ta nervoza onda prelazi i na dijete.

 

Tata na porođaju:Žao mi je žena koje sam

Tata na porođaju:
Žao mi je žena koje same rađaju, to je teško i nije fer

Gordan Resan najvećem spektaklu u svom životu prisustvovao je 26. travnja u riječkom rodilištu, kada se rodio njegov Vanja.
– Propustiti nešto tako neponovljivo kao što je porođaj neizmjerna je šteta, a i nije fer prema ženi. Višestruko je važno da muškarac prisustvuje porođaju. Važna je psihička podrška ženi, vjerujem i više no što mogu procijeniti. I prije porođaja išli smo na trudnički tečaj i ono što su nas učili tamo trudili smo se primijeniti. Bitno je disanje, treba ostati priseban i imati kontrolu, a žena na trenutke može izgubiti i svijest. Zato je dobro biti uz nju i ponavljati da diše kao na tečaju. Dakle, “biti uz ženu” je cijeli paket, ne samo pojaviti se na porođaju. Znajući sve to, čak mi je bilo žao žena koje su u rađaonici bile same i ne bih se dobro osjećao da nisam prisustvovao porođaju. A kad se pojavi dijete, to je spektakl koji je neopisiv, emocije koje se ni s čim ne mogu usporediti, nešto apsolutno predivno, nemjerljivo dragocjeno i nenadoknadivo!

RBA
INVESTIRANJE JE PRIRODNO
Kako je to živjeti pored Dunje? U svakom slučaju, potaknula me na razmišljanje – koji je moj cilj?

A1 izdvaja za Vas

  • petra.tonka:

    Prije 8 mjeseci rodila sam svoje prvo dijete u Bolnici Sestara Milosrdnica. Zašto? Manje rodilište, rodilište o kojem nije bilo negativnih medijskih napisa ili barem meni poznatih skandala i čudnih neobjašnjivih problema kod poroda te činjenica da nemaju roming in. ... prikaži još! Obzirom da se radilo o mom prvom porodu i da nemam nikakvih iskustava nisam željela ostati sama s djetetom 24 sata već na početku, smatrala sam da je boravak djeteta u dječjoj sobi sigurniji i na neki način adekvatniji za nju i za mene. Činjenica da je suprug mogao biti uz mene iznimno mi je puno značila, a i on sam kaže da je iskustvo rođenja za njega bilo čudesno. Porod je prošao glatko i brzo, svoju curicu sam dobila u naručje ne nekoliko minuta odmah po porodu i nakratko nakon prvog pregleda, o dojenju u prvom satu ni govora. Slijedeći puta sam svoju curicu vidjela tri sata kasnije kada su i svim ostalim rodiljama donijeli djecu na hranjenje. Rodilište i odjel babinjača vapi za uređenjem i modernizacijom. Samo rodilište djeluje nešto modernije i uređenije no porod bi trebao biti intimna i poseban događaj, a ovdje ga rodilje ga moraju djeliti sa ostalim rodiljama i njihovim bolnim stenjanjijma odvojene samo zastorima u tzv. boxevima. Prijemna ambulanta i soba za pripremu rodilja za porod odaju jad i bijedu hrvatskog zdrvastva, posvuda se primjećuje dugogodišnje ne ulaganje, zapuštenost pa i hrđavi paravani i prastari stolovi i oprema za preglede. Odjel babinjača je odjel sa prenatrpanim i pregrijanim sobama, bez ormara za odlaganje odjeće i ostalih potrepština, samo s malim ormarićima pored kreveta od kojih na nekima nema ni pomične ploče – stola za uzimanje obroka tako da dio rodilja obroke jede na krevetu. Sanitarni čvorovi su čisti i uredni no također potpuno neadekvatni, primjerice tuš se nalazi odmah uz wc (nimalo nije ugodno se tuširati dok je netko iz pregrade do vas na toaletu i obrnuto). Hrana prava bolnička, bezukusna i nedostatna za bilo kojeg bolesnika, a kamoli za majke koje su tek rodile i trebaju što brži oporavak. Posjete se odvijaju u malom pretprostoru odjela babinjača i na stubištu obzirom na velik broj rodilja. Iako je sve bolničko osoblje bilo iznimno korektno prema meni najveća zamjerka je potpuni nedostatak adekvatne komunikacije između bolničkog osoblja i pacijentica. Porod je čudesan događaj, ali isto tako strašan i pun nedoumica posebice kod prvorotkinja. Od ulaska do izlaska iz rodilišta sva komunikacija je potpuno rutinirana. Zlatna iznimka i svaka pohvala primalji koja se doista s puno brige i pažnje brinula o meni i vodila me kroz cijeli porod. Niti jedan drugi član bolničkog osoblja se nije nastojao niti predstaviti i objasniti svoju ulogu u porodu, ne nastoje niti objasniti što trenutno rade sa vama i koji su slijedeći postupci odnosno što će se događati dalje. Vizite su najveća rutina – u sobu ulazi nekoliko lječnika i studenata, dežurni doktor izdaleka pogleda rane svih pacjentica i manje više bez previše riječi odlazi iz sobe, ista je situacija sa pedijatrom koji u par riječi svakoj majci izreferira trenutno stanje djeteta i u što kraćem roku nastoji izaći iz sobe. Bolja komunikacija i malo humaniji odnos bolničkog osoblja prema pacjenticama zasigurno bi mogao i zasjeniti svu neuređenost i neopremljenost odjela. Nažalost takav odnos komunikacije odnosno nekomunikacije se viđa u svim bolnicama i na svim odjelima i definitvno je vrijeme da većina bolničkog osoblja siđe sa svog trona i shvati kako njihov rad osim iskustva i rutine znači i ljudskost i postizanje dobrog odnosa sa pacijentima. Unatoč svemu navedenom i drugo dijete planiram roditi u istoj bolnici jer sam se u konačnici osječala dobro i sigurno. Preporuke UNICEF-a treba prihvatiti baš kao preporuke, roming in sam po sebi nije loš međutim smatram da novopečenim majkama treba dati pravo na izbor i ako im je noćna briga o djetetu u prvim danima preteška treba im omogučiti da dijete noć provede u sobi za novorođenčad uz adekvatnu brigu medicinskog osoblja (načelno u svim bolnicama s roming inom kažu da će se pobrinuti za dijete ako je majci preteško no u praksi se majkama ne izlazi u susret u takvim slučajevima, dapače u velikom broju slučajeva su izložene šikaniranju i omalovažavanju medicinskog osoblja – prema iskustvima mojih prijateljica). Dojenje je vrlo intimna stvar i obje strane, majka i dijete, moraju biti suglasne i spremne na dojenje. Dojenje zvuči kao vrlo prirodna stvar no kod večini novopečenih majki nije ni laka ni jednostavna i treba im sva potpora i pomoč koju mogu dobii. Moja curica je do 6 mjeseca isključivo dojena beba i bez obzirna na činjenicu da su je nadohranjivali u bolnici nije odbila dojenja dapače do nedavno nije ni htjela prihvatiti bočicu, a isto iskustvo imaju i ostale majke čija su djeca prve dane provele u sobama za novorođenčad. Stoga prepustite majkama odluku i dajte im mogućnost izbora. U takvom osjetljivom razdoblju nakon samog poroda trebaju imati pravo na to iako naslov teksta Vaše novinarke implicira da je bolnica bez roming in-a loša bolnica.

  • mica1111:

    ...sve pohvale riječkom rodilištu...to sa plakanjem djece...bebice uvijek malo plaču...:))) ...sestre vam bez obzira što su bebe uvijek s vama i odnesu bebicu kad ste umorni da ne možete više izdržati... ...tako je to i kod kuće...kad mislite da ćete ... prikaži još!te eksplodirati,netko mora uskočiti...

  • petracan:

    Ma nije uopće potreban komentar na ovaj članak , kakv god bio (dobar ili loš) , treba samo gledati ovu sliku malih bebača i uživaaaaaaati !!!! Ma prekrasni su !!!