Samo u dvije bolnice u Hrvatskoj mame nisu s bebama

Prije 8 mjeseci rodila sam svoje prvo dijete u Bolnici Sestara Milosrdnica. Zašto? Manje rodilište, rodilište o kojem nije bilo negativnih medijskih napisa ili barem meni poznatih skandala i čudnih neobjašnjivih problema kod poroda te činjenica da nemaju roming in. Obzirom da se radilo o mom prvom porodu i da nemam nikakvih iskustava nisam željela ostati sama s djetetom 24 sata već na početku, smatrala sam da je boravak djeteta u dječjoj sobi sigurniji i na neki način adekvatniji za nju i za mene. Činjenica da je suprug mogao biti uz mene iznimno mi je puno značila, a i on sam kaže da je iskustvo rođenja za njega bilo čudesno. Porod je prošao glatko i brzo, svoju curicu sam dobila u naručje ne nekoliko minuta odmah po porodu i nakratko nakon prvog pregleda, o dojenju u prvom satu ni govora. Slijedeći puta sam svoju curicu vidjela tri sata kasnije kada su i svim ostalim rodiljama donijeli djecu na hranjenje. Rodilište i odjel babinjača vapi za uređenjem i modernizacijom. Samo rodilište djeluje nešto modernije i uređenije no porod bi trebao biti intimna i poseban događaj, a ovdje ga rodilje ga moraju djeliti sa ostalim rodiljama i njihovim bolnim stenjanjijma odvojene samo zastorima u tzv. boxevima. Prijemna ambulanta i soba za pripremu rodilja za porod odaju jad i bijedu hrvatskog zdrvastva, posvuda se primjećuje dugogodišnje ne ulaganje, zapuštenost pa i hrđavi paravani i prastari stolovi i oprema za preglede. Odjel babinjača je odjel sa prenatrpanim i pregrijanim sobama, bez ormara za odlaganje odjeće i ostalih potrepština, samo s malim ormarićima pored kreveta od kojih na nekima nema ni pomične ploče – stola za uzimanje obroka tako da dio rodilja obroke jede na krevetu. Sanitarni čvorovi su čisti i uredni no također potpuno neadekvatni, primjerice tuš se nalazi odmah uz wc (nimalo nije ugodno se tuširati dok je netko iz pregrade do vas na toaletu i obrnuto). Hrana prava bolnička, bezukusna i nedostatna za bilo kojeg bolesnika, a kamoli za majke koje su tek rodile i trebaju što brži oporavak. Posjete se odvijaju u malom pretprostoru odjela babinjača i na stubištu obzirom na velik broj rodilja. Iako je sve bolničko osoblje bilo iznimno korektno prema meni najveća zamjerka je potpuni nedostatak adekvatne komunikacije između bolničkog osoblja i pacijentica. Porod je čudesan događaj, ali isto tako strašan i pun nedoumica posebice kod prvorotkinja. Od ulaska do izlaska iz rodilišta sva komunikacija je potpuno rutinirana. Zlatna iznimka i svaka pohvala primalji koja se doista s puno brige i pažnje brinula o meni i vodila me kroz cijeli porod. Niti jedan drugi član bolničkog osoblja se nije nastojao niti predstaviti i objasniti svoju ulogu u porodu, ne nastoje niti objasniti što trenutno rade sa vama i koji su slijedeći postupci odnosno što će se događati dalje. Vizite su najveća rutina – u sobu ulazi nekoliko lječnika i studenata, dežurni doktor izdaleka pogleda rane svih pacjentica i manje više bez previše riječi odlazi iz sobe, ista je situacija sa pedijatrom koji u par riječi svakoj majci izreferira trenutno stanje djeteta i u što kraćem roku nastoji izaći iz sobe. Bolja komunikacija i malo humaniji odnos bolničkog osoblja prema pacjenticama zasigurno bi mogao i zasjeniti svu neuređenost i neopremljenost odjela. Nažalost takav odnos komunikacije odnosno nekomunikacije se viđa u svim bolnicama i na svim odjelima i definitvno je vrijeme da većina bolničkog osoblja siđe sa svog trona i shvati kako njihov rad osim iskustva i rutine znači i ljudskost i postizanje dobrog odnosa sa pacijentima. Unatoč svemu navedenom i drugo dijete planiram roditi u istoj bolnici jer sam se u konačnici osječala dobro i sigurno. Preporuke UNICEF-a treba prihvatiti baš kao preporuke, roming in sam po sebi nije loš međutim smatram da novopečenim majkama treba dati pravo na izbor i ako im je noćna briga o djetetu u prvim danima preteška treba im omogučiti da dijete noć provede u sobi za novorođenčad uz adekvatnu brigu medicinskog osoblja (načelno u svim bolnicama s roming inom kažu da će se pobrinuti za dijete ako je majci preteško no u praksi se majkama ne izlazi u susret u takvim slučajevima, dapače u velikom broju slučajeva su izložene šikaniranju i omalovažavanju medicinskog osoblja – prema iskustvima mojih prijateljica). Dojenje je vrlo intimna stvar i obje strane, majka i dijete, moraju biti suglasne i spremne na dojenje. Dojenje zvuči kao vrlo prirodna stvar no kod večini novopečenih majki nije ni laka ni jednostavna i treba im sva potpora i pomoč koju mogu dobii. Moja curica je do 6 mjeseca isključivo dojena beba i bez obzirna na činjenicu da su je nadohranjivali u bolnici nije odbila dojenja dapače do nedavno nije ni htjela prihvatiti bočicu, a isto iskustvo imaju i ostale majke čija su djeca prve dane provele u sobama za novorođenčad. Stoga prepustite majkama odluku i dajte im mogućnost izbora. U takvom osjetljivom razdoblju nakon samog poroda trebaju imati pravo na to iako naslov teksta Vaše novinarke implicira da je bolnica bez roming in-a loša bolnica.

...sve pohvale riječkom rodilištu...to sa plakanjem djece...bebice uvijek malo plaču...:))) ...sestre vam bez obzira što su bebe uvijek s vama i odnesu bebicu kad ste umorni da ne možete više izdržati... ...tako je to i kod kuće...kad mislite da ćetete eksplodirati,netko mora uskočiti...

Ma nije uopće potreban komentar na ovaj članak , kakv god bio (dobar ili loš) , treba samo gledati ovu sliku malih bebača i uživaaaaaaati !!!! Ma prekrasni su !!!

ideja da je beba s majkom od samog pocetka je super i sve stoji. problem je jedino sto su u vecini rodilista nekoliko majki u istoj sobi (cak do 4 njih). tako da ako ne place tvoja beba, place ona druga, ili treca ili pak cetvrta = rezultat je da majka koja je vec debelo iscrpljena od poroda jednostavno nastavi ne spavati jos nekoliko dana. a to je dobro i sigurno za dijete, zar ne? mislim da nama strani strucnjaci nemaju sto prigovarati, buduci da u njihovim zemljama zasigurno nema vise od dvije zene/1 sobi. ovo kod nas je nesto ipak nesto drugacije. a da i ne spominjem \'ljubaznost\' bolnickog osoblja koji te tretiraju poput svinjske polovice bas u trenutku kad si najslabija i najranjivija ...

Ovo je najmanji problem kad se žena nađe kod tih mesara. Njihovo nečovječno ponašanje od trenutka kad dođete u rađaonu pa do trenutka odlaska iz bolnice, puno je veći. Ponašaju se kao da se radi o kamenu, a ne o živom biću. Da ne spominjem higijenske neuvjete i hranu koju ni svinje ne mogu provarati. Katastrofa! A bolnica u kojoj sam ja rodila je kao prijatelj djece. Naime, ja sam za boravak djeteta s majkom bez obzira što sam na kraju rodila carskim i što je teže brinuti se o bebi u tim okolnostima. Ali ako je mama preumorna, trebalo bi joj dati mogućnost da sama izabere hoće li beba biti s njom ili ne!

Bravo petra,tonka.Potpisujem od riječi do riječi.Ista stvar ti je i u Šibenskom rodilištu.Moj porod je trajao 25 sati a od toga 12 h u rađaoni.Pokraj mene su rodile dvi žene inaravno da san sve to odgledala i odslušala (neš\' zastora).U tom periodu bih dala sve na svitu da san imala svoj mir.A šta se tiče osoblja,bila mi je draga primalja,hvala jo,dok nije došla druga na smjenu,ajmeee,koja je to ....hm.Ta se rugala sa mnom \"a jeli?ti bi da ti namočim krpu\" mislim,ko da je ovce sa mnom čuvala,\"a vidi je,ona bi da joj donesem mobitel\",kad san je zamolila da mi donese mob. da javin mužu da ću na carski.Nažalost,carski i reanimacija bebe.Beba je išla na dječiji odjel u inkubator a vidila san ga tek treći dan a četvrti dan san ga počela dojiti,uspješno do godine dana skoro.Sad je već veliki dečko.Zavidim svim majkama koje su vidile svoje bebe odmah a slažem se s tobom da majku ne triba siliti niti na dojenje a niti na to da prvu noć spava s bebom.Inače,zaboravila san,svih 7 dana boravka u rodilištu su bila ugodna šta se tiče osoblja,od ljubaznog neonatologa,liječnice koja je obavila carski i sestara.Valjda su me potrevile dobre smjene.