Hotelska sezona na Jadranu svake godine donosi rijeke gostiju, no iza besprijekorne usluge stoje radnici koji ljetne mjesece provode u iznimno zahtjevnim uvjetima. Upravo o odnosu gostiju prema hotelskom osoblju nedavno se povela žustra rasprava na Facebook stranici "Savjetnik za putovanja - Travel Advisor", nakon što se jedna korisnica požalila na ponašanje zaposlenika u nekim hotelima. Njezina objava izazvala je lavinu reakcija, a posebno se istaknula ispovijest žene koja je, kako je navela, sedam sezona radila na Jadranu. Odlučila je otkriti surovu stvarnost koju gosti "nikada ne vide", objašnjavajući zašto osoblje ponekad nije savršeno ljubazno, unatoč trudu.
Duge smjene, kronični nedostatak osoblja, iscrpljenost i pritisak da sve bude savršeno samo su dio njihove svakodnevice, a ono što se događa iza zatvorenih vrata hotela za većinu gostiju ostaje potpuna nepoznanica. "Radila sam sedam sezona na predivnom Jadranu. Ono što vi kao gosti ne vidite jest odnos koji poslodavac u 99 posto slučajeva ima prema radniku, u kakvim uvjetima taj radnik živi i kako se gosti prema tom istom radniku ponašaju", započela je svoju priču.
Detaljno je opisala svoje iskustvo rada kao konobarice na bifeu, koje je daleko od idilične slike ljetnog posla. "Radila sam smjene od 12 sati, gaćice, hlače, sve mokro, često gladna, umorna, krvavih nogu. Riječ je o jednoj našoj hotelskoj kompaniji. Za direktora si samo broj i treba te iscijediti dok ne crkneš", brutalno iskreno opisala je odnos nadređenih koji radnike tretiraju kao potrošnu robu, čiji je jedini cilj maksimizacija profita, neovisno o ljudskoj cijeni.
Nakon opisa odnosa s poslodavcem, osvrnula se i na ono što ju je, čini se, još više boljelo - ponašanje samih gostiju. Prema njezinim riječima, poštovanje je bila rijetkost, a osjećaj poniženja gotovo svakodnevna pojava. "A gosti? Na prste jedne ruke mogu nabrojiti njih nekoliko koji su me tih sedam godina tretirali ljudski, s poštovanjem i dostojanstveno. Misle da su bolji, a ti si im samo sluga. Mogu sve i sve im je dopušteno preko tuđe kičme. Pa ti budi uslužan i nasmijan mjesecima bez slobodnog dana i krvavih čarapa. Ti imaš posao i moraš ga odraditi, a to većina ne shvaća pa su izuzetno bezobrazni, tretiraju te kao smeće i moraš im se ispričavati jer radiš svoj posao", napisala je, sažimajući frustraciju i bol koju osjećaju mnogi radnici u uslužnim djelatnostima.
Njezina ispovijest odražava trajne probleme hrvatskog turizma koji se ne rješavaju ni značajnim rastom plaća. Naime, plaće u turizmu su u posljednje dvije godine porasle za oko 25 posto, pa tako konobari danas mogu zaraditi između 1000 i 1800 eura, dok plaće kuhara premašuju i 2500 eura, uz često osiguran smještaj i obroke. Unatoč tome, Hrvatska se i dalje suočava s kroničnim nedostatkom radne snage, zbog čega se sve više oslanja na uvoz radnika, ne samo iz susjednih zemalja, već i iz dalekih azijskih država poput Nepala, Indije i Filipina. Iskustva s terena i u 2026. godini pokazuju da bolji financijski uvjeti često ne mogu kompenzirati preduge smjene bez slobodnih dana, neadekvatan smještaj i psihološki pritisak, zbog čega mnogi domaći radnici i dalje traže bolje prilike u inozemstvu.
Danas je, kako kaže, i sama u ulozi hotelskog gosta, ali iskustvo rada u turizmu trajno ju je promijenilo i oblikovalo njezin odnos prema osoblju. "Sada sam i sama gost, i to hotela visoke kategorije, i ne pada mi na pamet zucnuti ni jednu jedinu riječ nekome za koga već iz iskustva znam da radi kao rob. I ne pada mi na pamet bilo koga tretirati kao stoku, kao što su mene godinama", poručila je. Objasnila je i što se krije iza naizgled bezazlenih komentara zaposlenika poput onoga "vidi sad kad svi polete na ručak ili večeru". U njezinom slučaju, to je značilo da je do 15 sati sve moralo biti spremljeno kako bi stigla pješke do smještaja.
"Jedino što mi je trebalo bilo je da mi netko sjedi do posljednje minute i da ostajem sat vremena duže raditi, što mi nije bilo plaćeno. I hej, bitna je produktivnost pa nije bilo ni dovoljno osoblja. U 17 sati ponovo sam išla raditi, ali gosta to ionako nije briga. Nekada sam ostajala u hotelu od 7 do 22 sata jer nisam imala snage ići do smještaja", otkrila je iscrpljujuću stvarnost iza kulisa.
Iako razumije frustraciju radnika, naglasila je da loši uvjeti rada ne mogu biti opravdanje za nekulturu, ali je apelirala na goste da pokažu više razumijevanja i empatije. "Osnovna kultura mora postojati. A ako platiš, nisi platio osobnog roba 24 sata dnevno, nego smještaj. Većina bi sjedila do jutra. Restoran ima radno vrijeme, a to izmoreno osoblje zaslužuje odmor", istaknula je. Svoju je ispovijest zaključila porukom i slikom koja zorno prikazuje jaz između svijeta gostiju i svijeta radnika. "Gost se spusti u svoju sobu, a ja sam kilometrima pješačila do svog kontejnera, i tako svaki dan. Ali to nitko ne vidi, odnosno ne želi vidjeti. Jedan dan stavite se u cipele tih jadnih ljudi i onda svi redom pišite što i kako. Lijep pozdrav", poručila je bivša konobarica.
Konobari poručuju: Nemojte ovo raditi, od toga nam se diže kosa na glavi
Otvori KEKS Pay
Pa kog se vraga ponižavaš i to još objašnjavaš u svojoj jadikovki? Neće ti biti lakše!