Simba, vozač rikše, u hladu ispod konkatedrale na glavnom trgu u Osijeku, pokazuje u nebo prema ciglenom tornju i kaže:
– Znaš, naša katedrala visoka je 90 metara, a bunar koji koristi pivovara dubok je 90 metara.
A vi Osječani?
– Mi smo tu u sredini – kaže smijući se Siniša Prelčec (58). Vozimo se centrom. Rikša može potegnuti i do 28 kilometara na sat. Stigneš pričati...
Jeste li biciklom iz Osijeka išli i na more?
– Nisam... Autostopom. Ali, Osijekom sam se navozio, i ne vozim samo turiste nego i bakice na plac i s placa, ako se skupi dvoje susjeda, jeftinije im je nego tramvajem – priča i dodaje:
– Kod vas u Zagrebu je osam rikši, a ja sam tu jedini!
Nešto dalje, u Tvrđi, u atelijeru prepunom slame, na jednoj bali sjedi čovjek koji u gradu radi – krugove u žitu.
– Nije NLO, to se naš Nikola zaigrao... – kažu Osječani kad osvanu krugovi u gradu.
Nisu misteriozni poput onih za koje Erich von Däniken tvrdi da ih nije napravila ljudska ruka. U Osijeku točno znaju tko je autor krugova u žitu.
– Krugovi u travi – ispravlja Nikola Faller (40). Imenjak je Fallera kojeg Zagrepčani znaju po šetalištu.
– Obitelj nam je ista, u rodu smo slavni dirigent i skladatelj i ja. Ista nam se obitelj spustila Dunavom iz Schwarzwalda prije dva stoljeća, njegovi su otišli prema Varaždinu i Zagrebu, a moji su ostali tu u Osijeku – priča multimedijski umjetnik kojeg poznaje cijeli kraj.
– Htio sam i ja biti slavan kao klinac poput njega. Novi Nikola Faller, ali kipar. To su bili dječji snovi, no da ću zaista zarađivati novac svojim rukama od umjetnosti, da će ljudi naručivati moje kipove od slame i da ću od toga živjeti, e to je i danas za mene misterij. Kako sam uspio?
Vratimo se na – misterij krugova u žitu. Oni ih radi.
– Ne u žitu, moji su u travi, haha. Vjerujem u te teorije da one slavne misteriozne krugove u žitu nisu napravili ljudi. Moji su samo umjetnička instalacija, performans. Ali, ni blizu tehnički savršeni kao oni u Americi, Rusiji, Engleskoj, Peruu... Mogu to reći iz prve ruke, nemoguće je da ih čovjek učini tako brzo i precizno. U stotinu metara trave ili žita, autor se lako pogubi. Dogodilo mi se to mnogo puta. Teško je vidjeti gdje si, pokušavao sam i sa šestarima i sa špagama, i čovjek će napraviti pogrešku. Mora. Usto, da bi autor napravio takvo što, potreban mu je cijeli dan. Pomoć, traktori, ljudi, vrijeme. A misteriozni krugovi u žitu koji nastaju po svijetu osvanu ljeti preko noći u samo nekoliko sati. Ne znam... – priča Faller.
Kipar koji je predavao na Osječkoj akademiji umjetnosti poznaju ga kao jedinog profesionalca u svijetu (!) koji radi – skulpture od slame. Specijalizirao se. Materijal nije skup, oko 100 kuna po bali, ali je i ekološki razgradiva. Kamen, bronca, to su skupi materijali. U gradu susjedovi kipovi osvanu svako malo. Zec na glavnom trgu, kip propetog konja u Vinkovcima, pijetao u Vardarcu, Mamut u Mohovu. Jelen u Dražu. Jednom prilikom napravio je u Berlinu 220 klokana od slame.
– Radio sam feniksa i na granici Turske i Sirije. Čuvalo ga je deset zaštitara, jer su se fundamentalisti pobunili da feniks nije njihov simbol, već sličan Zümrüdü Anka. Znam što znači čuvati kip, jer po zimi radim kipove tu u Tvrđi od snijega, pa cijelu noć znam sjediti kraj njega da ga vandali ne unište. Eto, na Zlarinu sam radio i kip slamnate ribe. Pa zatim s njome zaplivao. Plivao sam i u Bosutu sa skulpturom... U sklopu svog Slama Land Art Festivala, prije dvije godine, napravio sam performance na zemljištu Belja, zapalio slamnati dolar ne bih li ukazao na problematiku kapitalizma. Ipak, da budem sasvim pošten, jednom su me nazvali iz Kulmerovih dvora i rekli mi da im hitno napravim slamnatu rodu jer je gospođi Todorić rođendan. Napravio sam je začas, a mislim da je helikopterom otišla u Zagreb.
Šećemo Tvrđom, a on priča:
– Obožavam Tvrđu. Čak sam, neko vrijeme, živio u kući koja je u doba Austro-Ugarske bila javna kuća. Nekad, tu sad gdje šećemo, hodali su žandari i naplaćivali cipelarinu. Tko je išao poslije zalaska sunca gradom, a išlo se u pravilu u gostionicu, morao je to platiti. Ako nisi imao novca, nisi imao što ni tražiti navečer vani.
Što je dalje plan?
– Nikola Tesla od slame!
Je li tko tražio još kakav kip?
– Princu Charlesu, kad je prije par godina bio u posjetu našem kraju, poklonio sam suvenir od slame. Objasnio sam mu, tada, da u pravilu nakon izložbe svoje kipove i zapalim, a on je rekao: 'Učinit ću to kad dođem kući, zapalit ću ga.'.
A ako nije? Ako ga je poklonio sinu Henryju i supruzi Meghan kao dar za vjenčanje?
– Sumnjam da je moj slamnati kip vjenčani poklon... – rekao je Faller pa smiješeći se dodao:
– A tko će ga znati.
Što raditi u Osijeku?
Rikša Tour Osijek
Zgodno, pristupačno, cijena je desetak kuna. Baš štos. Nešto što će turist, kad ode kući, zapamtiti. Vozio sam se u – rikši.
Pojesti fiš
U centru grada mjesto za fiš je – “Galija”. Za razliku od mnogih, ovdje se slavonski specijalitet radi na prirodnoj vatri.
Tvrđa
Centar je života za mlade. Diskoklubovi “Tufna”, “Q-Club”, a za one koji vole pivo, hrvatska perjanica kad je riječ o craft pivu toči se u “General Becker’su”.
Festival dronova
Prvi festival dronova u našoj zemlji održan je upravo ovdje. Nema ih puno registriranih u gradu, no mnogi su u zraku. A to je bitno.
Pannonian Challenge
Festival ekstremnog sporta, BMX, inline, skate... održava se ovih dana, od jučer do 2. lipnja. Nastupaju Urban&4, Psihomodo pop, Brkovi...
Kupanje
Osječko ljeto kulture
Kopački rit
