Jeste li se ikada uhvatili kako danima vrtite isti razgovor u glavi, analizirajući svaku riječ, ton glasa i mogući skriveni smisao? Prema psihologinji i autorici Sariki, takvo ponašanje nije znak pretjerane emocionalne osjetljivosti, već posljedica načina na koji je ljudski mozak prilagođen životu u zajednici, prenosi Medium. „Razgovori su valuta povezanosti. Njima pregovaramo o statusu, bliskosti, opasnosti i pripadanju. Budući da o njima toliko toga ovisi, naš ih mozak tretira kao vrijedan materijal za uvježbavanje“, tvrdi Sarika.
Autorica objašnjava da se tijekom takvog preispitivanja aktivira nekoliko psiholoških procesa. U tim trenucima pokušavate predvidjeti ishode i osmisliti prikladnije buduće odgovore, nastojite dokučiti što druga osoba misli i osjeća, a pritom veću pozornost pridajete mogućim prijetnjama i neugodnostima nego pozitivnim aspektima razgovora. Dodatni je problem to što sjećanja nisu vjerne preslike stvarnosti. „Pamćenje nije vjerni videozapis, nego rekonstrukcija. Svako ponovno prisjećanje može promijeniti uspomenu, dodati detalje ili promijeniti ton događaja“, ističe Sarika.
Takvo promišljanje može biti korisno ako vam pomaže učiti iz iskustva i pripremiti se za buduće situacije. Problem nastaje kada se pretvori u ruminaciju, odnosno začarani krug ponavljajućih misli koje ne vode rješenju. Autorica upozorava da promišljanje postaje problem kada se pretvori u beskonačno preispitivanje bez konkretnog ishoda. Tada se mogu javiti obrasci poput zamišljanja brojnih alternativnih scenarija, uvjerenja da znate što druga osoba misli ili donošenja dalekosežnih zaključaka na temelju jedne nejasne primjedbe. Umjesto da vas pripremi za buduće situacije, takav način razmišljanja može pojačati tjeskobu, dodatno narušiti samopouzdanje te rezultirati nesanicom i smanjenom kvalitetom života općenito.
Kako biste prepoznali prelazi li korisno promišljanje u pretjeranu analizu, odnosno ruminaciju, Sarika predlaže da si postavite dva pitanja: pomaže li vam to da se pripremite i poduzmete nešto konkretno ili vas drži na mjestu te donose li vam ta razmišljanja nove uvide ili samo iznova vrtite isti scenarij. Ako primijetite da se neprestano vraćate istim mislima, stručnjakinja savjetuje da ih zapišete i odvojite činjenice od pretpostavki. Ono što je doista izrečeno često se razlikuje od značenja koje ste toj situaciji naknadno pripisali. Ponekad može pomoći i otvoren razgovor s drugom osobom kako bi se razjasnilo što se zapravo htjelo reći, umjesto oslanjanja na pretpostavke o njezinim namjerama. „Nije cilj potpuno prestati preispitivati razgovore. Cilj je naučiti razlikovati korisno promišljanje od štetne ruminacije“, piše autorica.
Dodaje kako vam mogu pomoći jednostavne strategije poput vremenskog ograničavanja analiziranja, zapisivanja činjenica i vlastitih pretpostavki, provjeravanja zaključaka razgovorom s drugom osobom te usmjeravanja pozornosti na ono što možete učiniti sada, umjesto na beskonačna zamišljanja što je moglo biti drukčije. „Ponavljanje razgovora često je dokaz da vam je stalo. Brinete jer želite biti prihvaćeni i povezani s drugima“, zaključuje Sarika.
Otvori KEKS Pay
