Fino, skupo i gužva. Razvikani Hvar košta. Kava 20 kuna, točeno domaće pivo 30 kuna, pizza 80 kuna... A na bankomatima gužve kao da se novac dijeli. Svima uzmanjka. Na Hvaru je "službeni" engleski. Kamo god došao, svi misle da sam stranac. Kad odgovorim na hrvatskom, gledaju me kao duha. Pričam o tome uz jutarnju kavu s konobaricom iz slavnog Carpe Diem.
– Stranci su pretežiti gosti, a sad nam dolaze i Brazilci, imaju neke jeftine avionske karte prema Europi...
Lijepo, umjesto na poznate brazilske, oni dolaze na naše plaže... Ljudi koji ovdje ljetuju imaju novca, rolexa sam na Hvaru vidio više nego po Ženevi. I to redom na mladima...
– S Floride sam, na Hvaru sam prvi put. Sviram na rivi, po američkim sam barovima svirao 20 godina – kaže gitarist Bibi.
Hvaranka Marija Predan (23) otkriva zašto je puno Francuza.
– Francuzi kažu da im je avionska karta do nas jeftinija od sto eura. Sve hvale, a većinu se posebno dojme selo Velo Grabje s devet stanovnika, Brusje i Dol – kaže Marija, a prijateljica Jelena dodaje: – Vrijedi vidjeti i naše kazalište iz 17. stoljeća, ali i tvrđavu s koje puca pogled. Za Carpe Diem svi znaju, popularan je i bar Laganini, zatim diskoteka Pink Champaigne, a ne možete promašiti ni s kafićima na rivi.
Zabavu sam pronašao u kultnom Red Baronu. Konobar donosi veliko točeno pivo od 30 kuna i pita:
– Turist iz Zagreba?
Razmijenili smo par fora, lupne me po ramenu i kaže: – Majstore, sljedeća ti je na kuću...
>> Bol na Braču: I čaša vode je luksuz
nek je skupo imamo nešto sto nema na kugli zemaljskoj i treba to skupo prodat. treba bit i skuplje. ko ne moze platit nek sjedi doma.