Rad u bolnici može biti pravi emocionalni vrtuljak. Dok se na nekim odjelima slavi dolazak novog života, na drugima medicinsko osoblje svakodnevno svjedoči teškim trenucima u kojima se obitelji opraštaju od svojih najmilijih. A neka iskustva s pacijentima na kraju života ostaju im urezana u sjećanje godinama. Jedno takvo iskustvo opisala je medicinska sestra s odjela intenzivnog liječenja. U raspravi na Redditu, u kojoj su korisnici dijelili iskustva povezana s kliničkom smrću i reanimacijom, prisjetila se pacijenta kojemu je srce prestalo kucati, a koji je tijekom pokušaja oživljavanja nakratko ponovno došao svijesti.
Njezina priča privukla je pozornost zbog riječi koje je muškarac, prema njezinu svjedočenju, izgovorio neposredno prije nego što mu je srce ponovno stalo. "Tijekom godina rada u jedinici intenzivnog liječenja mnogo smo puta imali pacijente koji su nam gotovo umrli – neki i jesu. Jedan mi je posebno ostao u sjećanju. Srce mu je stalo. Proglasili smo hitno stanje, pokušavali ga reanimirati i on se odjednom osvijestio", ispričala je.
Budući da pacijent u tom trenutku još nije bio priključen na respirator, mogao je govoriti. "Počeo je vikati: 'Ne dajte da me odvedu, ne dajte da me odvedu, dolaze.' Bio je prestrašen", prisjetila se medicinska sestra. Medicinsko osoblje pokušavalo ga je smiriti, no muškarac je, prema njezinim riječima, nastavio vikati "ne, ne" i pokazivati prema podnožju kreveta. Ubrzo nakon toga srce mu je ponovno stalo. "Nismo ga uspjeli vratiti. Bilo je doista sablasno", napisala je.
Medicinska sestra zatim je morala napraviti jedan od najtežih dijelova svog posla – nazvati pacijentova sina i priopćiti mu da mu je otac preminuo. No odgovor s druge strane telefona potpuno ju je iznenadio. "Dobro, bio je šupak", navodno joj je odgovorio sin. Medicinska sestra nije bila jedina osoba u raspravi koja je opisala neobično iskustvo povezano s posljednjim danima nečijeg života.
Druga korisnica Reddita prisjetila se posljednjih mjeseci života svoje bake. Kako kaže, baka je mjesecima bila na samrti, ali je sve do kraja ostala iznenađujuće prisebna. "Sve medicinske sestre iz hospicija i mi iz obitelji bili smo zadivljeni time što je zadržala bistrinu uma i što se, sveukupno gledano, još uvijek držala", napisala je. No baka je tijekom tog razdoblja počela govoriti o uznemirujućim prizorima koje je viđala uz svoj krevet.
Opisivala je "užasne snove" u kojima bi se kod podnožja kreveta pojavljivali ljudi čija lica nije mogla razaznati. "Bile su to samo prilike. Ponekad bi je pokušale zgrabiti i nekamo odvesti. Ponekad bi im postavljala pitanja, ali nisu odgovarali", ispričala je unuka. Doživljaji su navodno postali toliko intenzivni da se baka počela bojati zaspati. Unuka je zato često ostajala uz nju kako bi je mogla držati za ruku kada bi se prestrašila.
Prema riječima unuke, medicinske sestre iz hospicija objasnile su obitelji da umirući pacijenti ponekad govore o viđenju ljudi koji nisu prisutni, preminulih članova obitelji ili o tome da se spremaju "otići na put". Takva iskustva ne moraju nužno biti zastrašujuća i neki ih pacijenti opisuju kao umirujuća. No njezina baka, tvrdi, nije osjećala mir. "Moja se baka istinski užasavala tih prikaza. Stalno se pitam je li dobro", zaključila je.
Otkrivene šokantne tajne smrti: Ovo je 25 činjenica koje niste znali o umiranju i zagrobnom životu
Otvori KEKS Pay
