Hajduk ipak nije tražio izuzeće suca Matea Ercega, službeni Dinamo nije se oglasio o arbitraži Patrika Kolarića u susretu s Lokomotivom. Oba najveća hrvatska kluba, fokusirana na slabosti u vlastitim redovima, o sudačkoj problematici šute, ne podliježući niskim strastima i ne manifestirajući se navijački, prvoloptački i huškački. I hvala Bogu da je tako!
Dva su objašnjenja takvog narativa: najprije - ni Hajduk, ni Dinamo nisu ciljano i proračunato zakinuti od strane sudaca, ne postoji nikakva ni institucionalna, ni individualna zavjera protiv njih, niti bilo kakva namjera oštećivanja na terenu.
Prihvaćajući postojeće nezavidno stanje, da hrvatski suci, takvi kakvi jesu, iz sebe izvlače maksimume - često nedostojne najvišeg ranga hrvatskog nogometa, Dinamo i Hajduk prema toj tematici nastupaju racionalno i benevolentno, svjesni da bilo kakva hajka ne bi ništa promijenila.
Pritom se i iskazuje respekt prema instituciji HNS-a i prema Kustićevom odabiru šefa sudaca, Francuzu Bertrandu Layecu, iako njegov pompozno najavljeni dolazak nije donio nikakve pozitivne pomake u smislu kvalitete suđenja u SuperSport HNL-u.
Istodobno, Dinamo i Hajduk, odnosno Zvonimir Boban, prije njega Zajec, te s druge strane Ivan Bilić i Pavasović-Visković postavili su neke nove standarde u odnosima dviju klubova. Međusobni respekt i poštovanje, suzbijanje agresivne retorike, pacifikacija umjesto huškanja - pojave su koje hrvatskom klupskom nogometu daju dimenziju na koju smo predugo čekali.
Nema više medijskog prepucavanja i optuživanja, nema čarki, podmetanja i provociranja, ni raspirivanja mržnje. Takav je obrazac ponašanja Dinamovih i Hajdukovih čelnika za svaku pohvalu, osobito u svjetlu činjenice kako se već 10. listopada igra prvi ovosezonski derbi pred punim Poljudom. Na kojemu će čelnici Dinama i Hajduka ponovno zajedno sjediti u VIP-loži.
A koga će Layec poslati da sudi derbi u grotlu Poljuda, Bobanu i Biliću u ovom trenutku sigurno nije stvar od najvećeg interesa. Pod povećalom im je ono što proizvode Kovačević i Garcia, a to je u posljednje vrijeme i te kako podložno analizi. Sigurno više od sudačkih šlamperaja.
A šta novog oni rade? Zar to nebi trebalo biti normalno se međusobno poštivati? A kakva izuzeća bi oni tražili? Normalne sudačke odluke prvi gol Rijeke i isključenje Mišića, koji sudac nebi isključio Mišića posle onih riječi, i jeli zabranjenoeno oduzeti loptu s’leđa protivniku ako nije učinio prekrsaj? Ali eto suci bi trebali misliti umjesto igrača tko mu dolazi iza ili protiv koga igraš sljedeću utakmicu? Zar to nije smješno?