Kod većine životinja udio vode u organizmu varira između 50 i 70 posto, kod riba se taj postotak penje na 75, a tijela nekih meduza čini čak 99 posto vode. Da je voda živim bićima osnova života, dokazuje i sam sastav njihovih organizama, a iznimka nije ni čovjek. Zanimljivo je kako se pritom ne može točno napisati koliki udio ljudskog tijela čini voda jer se to mijenja tijekom cijelog života.
Tijelo fetusa u majčinoj utrobi ima čak 90 posto vode, a ta razina ostaje visoka i nakon rođenja te kod novorođenčadi iznosi oko 80 posto. Već nakon prve godine udio vode u tijelu opada na ispod 70 posto, a tijelo odrasle osobe je tijekom većine života sačinjeno od 50 do 65 posto vode pri čemu žene imaju i oko 10 posto manje vode u tijelu od muškaraca. U konačnici se, u starosti, taj broj spušta i na ispod 50 posto.
Voda se gubi i disanjem
Nije stoga nimalo pretjerano zaključiti kako je voda uistinu – život. Poslije kisika, voda je i na drugom mjestu po vitalnoj važnosti za organizam. Poznato je da se bez hrane može preživjeti nešto dulje, no s vodom je sasvim drukčija priča. Istraživanja su pokazala kako je moguće da bi čovjek bez vode mogao preživjeti 7 dana, no u realnim uvjetima vjerojatno ne bi izdržao više od 3 do 4.
– Bez unosa tekućine može se preživjeti 100 sati, ako je temperatura zraka prosječna, odnosno sobna. Ako je hladnije, možda se može i malo dulje izdržati, a ako je osoba na suncu, vrijeme preživljavanja je kraće – zaključili su na Sveučilištu Duke gdje se provodilo istraživanje.
Voda je u organizmu važna jer se njome do organa prenose hranjive tvari, ona pročišćuje organizam, ali i regulira tjelesnu temperaturu. Također, voda održava kožu zdravom te potiče bolji rad limfnog sustava, a važna je i za ostale tjelesne funkcije. Ljudska krv sadrži više od 90 posto vode, mozak između 75 i 85 posto, mišićne stanice oko 75, a masne stanice imaju tek od 10 do 15 posto vode.
Stoga je vodu važno stalno unositi u organizam, a koliki je optimalni unos za neku osobu, također ovisi o nizu faktora kao što su spol, tjelesna masa, klimatski uvjeti, aktivnosti… U prosjeku bi se moglo reći da to varira od 2 do 3 litre dnevno, a važno je istaknuti da vodu treba piti stalno i kontinuirano, i prije nego što se osjeti žeđ jer je to već znak dehidracije. Već blaga dehidracija može uzrokovati, osim osjećaja žeđi, glavobolju, vrtoglavicu i umor, a potom slijede suha usta, brži rad srca i inertnost. Znak težeg stupnja dehidracije su veće tjelesne i kognitivne poteškoće, hladna i znojna koža…
Tijelo zapravo sve vrijeme gubi vodu i to ne samo mokrenjem i znojenjem što je najočitiji primjer. Oko litru i pol vode tijelo gubi, primjerice, i disanjem, i zato je vodu važno stalno unositi u organizam. Osim pijenjem čiste vode, tekućina se u tijelu može nadoknaditi i na drukčije načine. Oko 20 posto potrebne vode čovjek u organizam unese hranom pri čemu su najbogatiji izvor voće i povrće. Krumpir se sastoji, naime, od 76 posto vode, jabuka od 85, rajčica od 90, krastavci od 95, a lubenica od čak 96 posto.
Evolucijska prilagodba
Što se tiče drugih tekućina, preporučuje se, primjerice, čaj, ali ne i alkohol te gazirana pića jer oni zapravo pojačavaju proces dehidracije s obzirom na to da se troši voda iz organizma kako bi se štetne tvari razgradile.
U konačnici se može zaključiti kako bi svakog dana bilo dobro barem litru i pol vode unijeti u organizam direktno, a pritom je zanimljivo istaknuti kako se čovjek po tome potpuno razlikuje od nekih životinja koje vodu ne moraju piti gotovo uopće ili jako rijetko. “Koala”, primjerice, na jeziku naroda Dharuk znači “bez vode” jer tekućinu gotovo u potpunosti dobiva iz listova eukaliptusa kojim se hrani s obzirom na to da ga izrazito dugo žvače u džepićima u obrazima koji su se kod koala razvili evolucijski.
